Pomme d’amour

Ako Vam ova slika ne prouzrokuje prekomjernu proizvodnju slina na rubovima usana, onda ne znate što je savršena hrana.  Svakako Vam predlažem da probate, vjerujte mi kad jednom probate taj savršeni slavonski sendvič, nikad Vam više život neće biti isti....u pozitivnom smislu naravno, odjednom će Vam život dobiti smisao....No dobro sad da Vam napokon predstavim tu savršenu biljku koja ide uz ovaj sendvič. Netko je svrstava u povrće, a netko u voće, i tu dilemu ćemo razriješiti, ne brinite.  Za početak bitno je da znate da pričam o Paradajzu, i briga me što se gramatički kaže Rajčica, za mene je to paradajz! 

Rajčica (Solanum lycopersicum ) je jednogodišnja biljka, što znači da ukoliko je želite imati, morate ju svake godine iznova posaditi!  Stabljika je zeljasta, visoka, ako imate dobru, zemlju, bogatu gnojivima (prirodnim je najbolje) može Vam izrasti i do 3 m, bitno je da uz stabljiku postavite letvice ili nekakve šipke, za koju će te vezati stabljiku, da se ne lomi! Zašto bi se lomila? Zbog težine plodova ! Stabljika je dlakava kao i listovi, koji su rascjepani.....dakle rascjepani? Šta bi to trebalo značiti? Šta netko uzeo sjekiru pa rascjepao? To Vam znači da je list podjeljen na nekoliko dijelova, nije kao jedan list kao kod tulipana npr, nego je razdijeljen na nekoliko dijelova, kao primjer kod maslačka ili onaj list javora što se nalazi na zastavi Kanade! E tako sad znate....dalje, cvijetovi su mu žuti, koji se sami oprašuje i iz njega se razvija plod, koji je prvo zelen pa sa suncem prelazi u žućkastu i na kraju u crvenu boju, za onu našu ''klasičanu'' rajčicu....

Botanički gledano, voće nastaje od oplođenog cvijeta. U tom kontekstu i brzom vizualnom procjenom može se zaključiti kako je rajčica voće. S druge strane, povrće nema strogu botaničku odrednicu, već se u prehrani ljudi uobičajno određuje na temelju kulturološke i kulinarske tradicije. Povrće se općenito poslužuje u sklopu glavnog jela, dok je voće slatko i obično se konzumira kao desert.

Kroz povijest su se rajčice češće klasificirale kao voće. Međutim, u jednom je trenutku nametnut porez na određeno povrće i dvostruki identitet rajčice se pokazao ekonomski važan. Rasprava radi li se o voću ili povrću, u Americi je dospjela do vrhovnog suda na kojem je 1893. godine donešena odluka da je rajčica povrće i od tada se tako klasificira no time se nije promijenila njena botanička definicija.....tadam razotkrili smo i to veliko pitanje! 

Također valja spomenuti i da postoji veliki broj vrsta rajčice, koje se razlikuje od oblika preko boje i veličine do okusa i izgleda. Ja ću Vam ih neke navesti, ako koju zaboravim slobodno mi recite pa nadopunim.  Prvo mjesto predajem našoj ''običnoj'' okrugloj crvenoj rajčici, zatim imamo; ''White wonder'' ona Vam je isto okruglasta ali je svijetlo žute boje i od nje možete raditi bijelu salsu, ''Brandywine''  je slatkasta i idealna je za raditi sendviče, to vam je ova gore u košari, kao naborana što izgleda, ''Evergreen'' je srednje slatkasta i zelene je boje, ''Marvel stripe'' je isto naborana ali je žute boje, slatkasta i izrazito mekana; ''Sun gold'' su Vam kao male cherry rajčice ali su narančasto žute boje, slatke i idelne za grickanje;  zatim kod nas poznato ''Volovsko srce''  Vam je ona nepravilnog oblika, ružičasto-ljubičaste boje, naaaajslađe što sam ikad jela, ''Kozje sise'' su Vam one dugoljaste, imate čak i tamnoljubičaste rajčice, nažalost nisam ih vidjela u našim krajevima i dr.....da ne nabrajam sve evo slikica, a da vidite...

Vjerujem da svi poželimo imati ovo povrće u svom vrtu, i da se oni koji imaju svoje bašće uvijek odlučuju za sadnju paradajza, jer za razliku od paprike nema toliko velike zahtjeve za vodom, čak dapače više mu odgovara suša nego poplava za razliku od paprike, a u rodu su!  Međutim ima nas koji nemamo bašću, a neki nemaju čak ni dvorište i zbucani su u velikim betonskim kutijama, koje ljudi nazivaju neboderima......i kako da oni tamo imaju paradajz?....e pa da Vas odmah razveselim, kažem Vam da je moguće.....nije nužno saditi paradajz u bašću, njega možete saditi u lonce, pa čak i da visi sa stropa....znam čini Vam se nemogućim....pa pogledajte sami 

Da, da dobro vidite, moguće ga je uzgojiti i kao stablo.....samo ''krošnju'' gore morate pričvrstiti za mrežu, privezati i tadam imate stablo paradajza! 

Rekli smo da je u rodu s parpikom, a znate li da je najbliskija s krumpirom...da pripadaju svi skupa porodici Solanaceae. Znate kako s nekim bratom ili sestrom možete biti povezani više nego s drugima? Tako je to i kod biljaka.....i upravo su se njih dvoje spojilo (ovo nije incest) na sreću svih nas, ovaj način spajanja nije štetan nego dapače vrlo koristan.....sPojili smo dvije biljke iz iste porodice i dobili TomTato....rajčicu u krošnji, krumpir u korijenu JEDNE BILJKE.....ide slika....i dap to su prvi napravili Britanci :) (I ovo je moj dečko prije otkrio od mene, a ja kao poljoprivredni završila pa sram me bilo )

Osim što je ukusna, rajčica je i vrlo ljekovita. Najpoznatija korist rajčice je što sadrži likopen, najjači antioksidans iz skupine karotenoida, koji pomaže u borbi protiv nakupina stanica raka. Naše tijelo ne proizvodi likopen, zato su nam potrebni drugi izvori ovog moćnog antioksidansa. I dok ga sadrže i drugo voće i povrće (lubenica, crveni grejp), nijedno voće ili povrće nema toliko visoku koncentraciju kao rajčica!! 

Uz vitamine E i B1, u plodovima su sadržane i značajne količine mangana, željeza i bakra. Sok od rajčice snižava krvni tlak, a povisuje izlučivanje želučanih i crijevnih probavnih sokova, olakšava probavu. Ne biste vjerovali, ali ako konzumirate rajčicu svaki dan, smanjujete pojavu depresije za oko 52%. Izrazito je dobra za muškarce, jer smanjuje mogućnost od oboljenja raka prostate.

Ono što možda niste znali jest da su stabljika, listovi i zeleni, nezreli plodovi rajčice otrovni jer sadrže alkaloid solanin, koji se ne razgrađuje ni vrenjem ni kuhanjem.....sad će netko reći '' OMG pa moji kisele te zelene rajčice, i meni nije bilo ništa'' a to je zato jer se kiseljenjem smanjuje količina solanina. I tu je srodan krumpiru.

Baš kao i krumpir zbog toga je smatran nepoželjnim povrćem u kulinarstvu, pa ne čudi da je njegova konzumacija počela tek u 19.stoljeću.  U početku se rajčica jela zelena i to pečena, jer se zreli, crveni plod smatrao trulim i bacali su ga.

Rajčica je podrijetlom iz Perua, s Anda, a uzgojili su je Azteci u Meksiku.  Astetska riječ “tomatl” znači jednostavno “punašno voće” i španjolski osvajači su ju nazvali “tomate”. Rajčica je, zajedno s kukuruzom, krumpirom, slatkim krumpirom i čili paprikom, uvezena u Španjolsku u ranom XVI. stoljeću, a uvezao ju je Kolumbo.

Dodoens, danski travar, detaljno je opisao rajčicu i dao joj reputaciju afrodizijaka. To objašnjava ime “pomme d’amour” na francuskom, “pomodoro” na talijanskom, ''pomidoro'' na dalmatinskom....sad znate odakle njima ta riječ koja je potpuno drugačija od našeg ''paradajza'' 

I za kraj zanimljiv način kako brzo isjeći cherry paradajz....bacite pogled na  Ninja majstor za paradajz