Goetheov prijatelj

Darwin je u svojim istraživanjima i u svoji naučnim knjigama, ovo drvo nazvao ''živim fosilom'' . Upravo se ovaj ljepotan iz doba dinosaura svojim korijenjem udružio  sa Cikasima i redom Gnetales, bandom najvećih živućih fosila, te su svoju mali bend  nazvali ''Tri preživjela gubitnika''. Zašto baš gubitnika? Zato jer nitko više iz njihovog doba nije preživio....sad se pitate a koje je to njihovo doba. To Vam je razdoblje prije 260 milijuna godina....koliko su oni samo ratova i preseljenja preživjeli, ostali su bez svoje rodbine, prijatelja.....ali i dalje hrabro stoje, nose titulu ''najstarijih'' i zbilja netko bi pomislio pa oni su neuništivi! Ali onda na red dolazi čovjek kojem baš to stablo smeta, i njegovi plodovi mu padaju na auto koji je tek svježe oprao i tadam, najveći kosac smrti za njih smo upravo mi!  Ja ću Vas danas podučiti svim njegovim posebnostima, divotama i njegovoj snazi i ustrajnost, jer kada ga vidite jedino što biste trebali osjećati je strahopoštovanje! 

Iako su biljke zadnje na listi ''ja  to želim'' moram Vam reći da su unatoč tome bolje pozicionirane od životinja. Znate kako? Evo naprimjer ovaj fosil o kojem je danas riječ, njega su počeli uzgajati u prakovima, hramovima, vrtovima i na taj način su ga zaštitili od izumiranja, svatko ima dovoljno mjesta da ''udomi'' biljku, pa čak i stablo i tako ga spasi od izumiranja. Recite Vi meni jel tu sreću imaju životinje, jer nitko do prirode ne može pružiti dom plavetnom kitu, a njegova je vrsta pred izumiranjem.  Znači ipak su biljke dobro pozicionirane u društvu! No vratimo se mi ovom našem dinosauru od stabla, njegovo ime je Ginko (Ginkgo biloba) . Stablo u kojemu su uživali dinosauri prije dvjestotinjak milijuna godina, gotovo da nije promijenilo izgled te osebujnošću plijeni pozornost nemalog broja ljubitelja ginka.

Stablo ginka dosegne visinu i do 30-ak metara, a promjer krošnje i više od 10 metara. Karakterističan je po specifičnom obliku svojih listova. Naime list izgledom podsjeća na lepezu i zelene je boje na dugoj peteljci, koji u jesen mijenja boju lista iz zelene u žutu koji na Suncu doslovno sjaji....prizor koji oduzima dah, vjerujte mi! Postoji i brojni drugi varijeteti s različitim šatiranim listovima.

Karakterističan je po nestašnom izgledu stabla, jer su grane raspoređene bez imalo red i pravila, tako da nemate strogo uređenog gospodina kojemu sve stoji po špagi pa se ne smije ni mrdnuti. Ovaj ljepotan je pravi buntovnik jer se kosi sa svim pravilima, a opet je toliko prekrasan u toj svojoj slobodi!

Ginko je prema Goetheu jedno stablo sa dvije duše, znate zašto? Zato jer je ginko dvodomna biljka, a to znači da su muški i ženski cvjetovi razdvojeni po stablu, tj jedno stablo je muškarac, a drugo je žena. I sad bi netko rekao pa gdje je tu problem, kako može biti jedno stablo......e zato jer se spol ginka može odrediti tek kad on navrši nekih 20-tak godina, i tek tada možete znati jel to muškarac ili žena! 

Ženski ginko se ne preferira da se sadi u drvoredima jer stvara plod koji izgledom podsjeća na šljivu, mesnatog usplođa i u srdini koštica, osim što plodovi otpadaju s grana pa nije poželjno saditi ga u parkovima, glavni razlog je taj što oni imaju ''specifičan'' miris, za naš pojam osjeta, taj miris nama smrdi. 

Naziv Ginkgo potječe od kineske riječi GinKiyo, što znaći srebrna marelica zbog sličnosti sa sjemenkama marelice. Pri transkripciji teškog kineskog pisma došlo je očito do promjene “y” u “g” (“Ginkgo”)....i onda meni netko kaže da učim kineski....no da 

Ginko se uzgaja na više mjesta u svijetu, a svakako ako budete imali mogućnosti posjetite botanički vrt u Padovi, Italija. U njemu je 1750.godine posađena mala sadnica ginka. Upravo je taj ginko postao Goetheov najveći prijatelj, za kojeg je napisao i pjesmu koja će biti malo kasnije napisana. Naime postoji specifičnost baš ovoga Ginka u Padovi. Prije nekoliko godina odlomila se grana na tom velikom stablu te su vrtlari na stablo nacijepili žensku granu koja danas donosi brojne plodove......sad je doslovno to jedno tijelo s dvije duše! 

Domovina ovog drveta je Kina, gdje se u vrtovima budističkih hramova mogu naći stabla stara 3000- 4000 godina, koja budistički svećenici poštuju kao sveto drvo.

Ginko poboljšava memoriju i druge moždane aktivnosti, djeluje blago antidepresivno, i koristan je za osobe koje pate od migrene. Olakšava tegobe kod astme, alergija, Alzheimerove bolesti, kao i kod kardiovaskularnih bolesti. U krvnim žilama spriječava trombozu. Regulira povišeni kao i sniženi krvni tlak. Prvenstveno se koristi kao preventivno sredstvo kod starijih osoba, bez obzira jesu li se pojavili neke neželjni simptomi. Time se povećava fizička i mentalna snaga. Ublažava posljedice starenja! 

Upravo je karakteristika, dobra osobina, ovog drveta njegova prilagodljivost različitim uvjetima, tako se prilagodio i modernom svijetu, nema velike zahtjeve, čak dapače jedna od njegovih osobina je da pročišćava zrak u velikim gradovima, otporan je na onečišćenja i djeluje kao tampon zona. Zadržava onečišćene čestice dalje od vaših pluća, a za uzvrat Vam daje čiste molekule kiska!

Ako se niste još uvjerili  u snagu i prilagodljivost ovog stabla imam ja još jednu važnu činjenicu za Vas.  Kada je bačena atomska bomba na Hirošimu, eksplozija je uništila sveukupni biljni i životinjski svijet. Na isprženom tlu ništa više nije raslo osim jedne jedine iznimke, da dobro mislite osim Ginkgo biloba. Samo su stabla ginka izrasla na mjestima potpuno razorene vegetacije. Ginko donosi život tamo gdje ga nitko ne vidi!

I za kraj kako sam Vam obećala pjesmu od Goethea posvećenu Ginku!

''List ovog stabla, 

Koji s istoka dospije u moj vrt, 

Traži tajni smisao da otkrijem, 

Kao što je to znalcima lako. 

Je li živo to biće 

Koje se u sebi razdvaja? 

Je li to dvoje 

Koje je odlučilo 

Da ih se prepoznaje kao jedno? 

Naći odggovor na ovo pitanje 

Čini se njegovim pravim smislom, 

Ne osjećaš li u mojim pjesmama 

Da sam ja jedan i razdvojen''