Divovski spremnici vode

Kako sam ja velike ljubitelj animiranog filma ''Madagaskar'' naročito pingvina i ''Kabum? Da, Nikola Kabum!''  danas ću se pozabaviti jednom biljkom koja upravo potječe s Madagaskara!  Ovo je biljka iz porodice Bombacaceae, a njegovo ime je baobab (Adansonia digitata). Velika vitalnost čini baobab jednim od najdugovječnijih živih bića na Zemlji.  Iako im je izvorno mjesto prebivališta Madagaskar, zahvaljujući ljudima, svoje korijenje su učvrstili i u Indiji. 

Njihov izgled je doista neobičan. Iako im visina od 20 m nije spektakularna, kora drveta zaista jest! Deblo im je zadebljano od velike količine vode, koje samo što ne počne prskati van, kao mast iz prekuhane kobasice. Istraživači su otkrili da Bušmani, kako bi došli do vrijedne tekućine, buše rupice u koje postavljaju duge cjevčice od trave. Uz pomoć tih cjevčica zapravo ne dopiru do stanica u kojima stablo čuva vodu za sebe, već do šupljina u kojima se nakupila kišnica. Nisu ljudi jedini koji ''kradu'' vodu iz ovog stabla, to rade i slonovi koji kljovama buše rupe u mekanom deblu. Nažalost iako se deblo od tih rana samo regenerira, poput naše jetre, ponekad stabla odumiru upravo zbog prevelikih ''ozljeda''.

Skup svijenih, često golemih grana na vrhu više nalikuju na korijenje nego na krošnju. Zbog toga su nastali mnogi mitovi i legende. Jedna govori o tome da je svaka vrsta životinje dobila po jednu vrstu drveća. Baobab je po toj legendi pripao hijeni  kojoj se uopće nije svidio, pa ga je okrenula naglavačke...pa je tako korijenje završilo u zraku.  Druga pak priča kaže da je prvi baobab na svijetu bio iznimno lijep, na što je bio jako ponosan, pa i preponosan. Zbog toga su ga bogovi, kako bi kaznili njegovu uobraženost, iščupali i vratili u tlo, ali naopačke! 

Debla baobaba zapravo služe kao divovski spremnici vode, zbog čega su ova stabla izuzetno otporna na sušu.  Cvjetni pupovi imaju izgled lopte od svijetlozelene brušene kože, a otvaraju se u velike krem bijele cvjetove (to bi Vam bila boja capuccina od vanilije). S obzirom da je područja koji baobab nastanjuje izrazito sušno i s visokim temperaturama, ovi cvjetovi se otvaraju u ponoć i uvenu već do jutra. 

Moram Vam reći jednu bitnu stvar, a to je neobično veliko povjerenje i prijateljstvo između baobaba i životinja. Naime oni se oprašuju uz pomoć životinja, a kako to uspijevaju kad se otvaraju u ponoć? Baobab vjeruje da će životinje uzeti pelud prije nego što cvijet uvene! Baobaba ima i dalje, znači da je to prijateljstvo snažno i uspješno!  

Nakon cvijeća pojavljuju se bijeli plodovi nalik na kokos. Drvenasta ljuska im je bogata bjelančevinama, pa se njome u Africi hrani stoka. U Indiji se ribari iz naroda Gujarati njime služe kao plovcima za mreže, a redovnici u njima drže vodu. Kiselkasti, bijeli unutrašnji dio ploda sadrži limunsku i vinsku kiselinu i važan je izvor vitamina u prehrani Bušmana.   Iz sjemenke se vadi vrijedno ulje. Sočna unutrašnjost plodova  i sjemenke tvrde ljuske često postaju plijen pavijana, odakle potječe njemački naziv ''Affenbrotbaum'' (stablo majmunskog kruha).

Pulpu (to Vam je onaj mesnati dio....ono što jedete kod naranče) oko sjemenki drže malene vlaknaste strukture koje mogu služiti za punjenje jastuka. Lišće baobaba je jestivo, a od kore se izrađuje čvrsta užad. 

Nitko ne zna koliko drvo baobaba može poživjeti, toliko su monumentalni. No baobabi rastu veoma brzo, pa im je gornja starosna granica možda oko 500 godina. Teško im je odrediti godine zato što s godinama njihovo deblo postaje šuplje. To ne remeti statiku samog stabla, gdje ljudi te šupljine iskorištavaju za spreminke vode, a neki primjerci su preživjeli čak i požar unutar debla. Te šupljine Vam mogu biti prostrane poput poveće blagovaonice, a neke su svojedobno služile kao ugostiteljski lokali ili poštanski uredi....a danas postoji i hotel Baobab!

Međutim prilikom ulaska u baobab treba pripaziti. Pitate se zašto? Postoji podatak da su Afrikanci katkad u šupljim deblima baobaba pokapali svoje mrtve. Njihova tijela bi se u suhoj i vrućoj unutrašnjosti baobaba sama od sebe mumificirala.

Baobab je simbol snage, prisutnosti, milosti i snage, Afrikanci ga često nazivaju svetim drvetom, i za njih je on drvo života.  I za kraj jedan dječji biser, jer dječje razmišljanje uspijeva proniknuti u samu srž stvari. Uostalom i Einstein je govorio da nikada nije prestao razmišljati poput djeteta. Na pitanje što je to drvo jedan mališan je odgovorio: ''To vam je velika biljka s deblom u sredini! Jednostavno, a točno zar ne?