Biljka Walt Disneya

Zbog priprema oko Uskrsa, malo sam zapustila blog, pa Vam se duboko ispričavam na mom izbivanju....obećajem da ću poslije Uskrsa biti vrijednija u svijetu biljaka, a dotad neću Vas zaboraviti, ali vrlo vjerojatno neće biti svaki dan neka pričica za tajanstvene biljke. No dobro, vjerujem da ste i Vi neki zatrpani spremanjem, kuhanjem, pečenjem tako da nadam se da će te me razumijeti!  No evo na svetu nedilju se po pravilu ništa ne radi, napokon malo godišnjeg, pa se mogu posvetiti Vama dragi moji čitaoci! S obzirom da dolazi Uskrs, ja ću pisati o jednoj posebnoj biljci! Otpjevati ću Vam jednu pjesmicu (morate ju znati ) pa vi onda kao u križaljkama i rebusima odgonetnuti o kojoj je, u našem slučaju, biljci riječ ;   '' Ja sam Zeko, a ja Slava, a mi smo Zekoslavci, mi smo crtani junaci s televizije. Mi zbijamo šale, televizori nas hvale, na velikom sveučilištu naučili smo sve'', i da Zeko nije biljka, ali Zeko drži nešto u svojim šapama  Tako da, danas ćemo malo filozofirati i kontemplirati o gospodični Mrkvi (Daucus carota)!

Prva zabluda koju moram riješiti, prije nego krenem u opis mrkve je ta, da će te ako jedete puno mrkve ''izliječiti'' oči točnije ako jedete puno mrkve da će te bolje vidjeti, a postoji čak i još veća zabluda da ako jedete mrkvu da će slijepac progledati.....no da, puno komercijalističkih zabluda kako bi se klince natjerale da jedu mrkvu. ....a znate li kako je nastao mit o tome da mrkva poboljšava vid?  Ima veze sa Drugim svjetskim ratom i nacističkim bombardiranjem Londona.

Dakle britanski piloti su u svojim lovcima (avioni) počeli obarati znatno više nacističkih bombardera, čak i prije nego su nacisti stigli do Londona,  što je najvažnije, rušili su ih po mraku, što je naravno u to doba bilo gotovo nemoguće izvesti. Ta vijest se počela brzo širiti i RAF (British Royal Air Force) je morao brzo odgovoriti na glavno pitanje ''KAKO?'' a da pritom prikriju pravu istinu o tome. Vjerujem da znate kako je odgovor glasio!   RAF se oglasio i  za naglo poboljšanje vida (čak i noću) su optužili mrkve.

Oni su tvrdili da njihovi piloti jedu velike količine mrkve koje su im znatno poboljšale vid i omogućile da bolje vide nacističke bombardere. No.....mrkva nije imala veze s pravom istinom.  Royal Air Force je obarao više nacističkih aviona zbog nove tehnologije koju su tajno razvijali – radara, a on je mogao detektirati neprijateljske bombardere i prije nego stignu do Engleskog kanala. Naravno, ovu moćnu novu tehnologiju su krili od nacista – i jednostavno sve svalili na mrkve.....pametno, zar ne? 

Na ovu propagandu nisu nasjeli samo nacisti, već i sami Britanci. Uskoro su počeli masovno uzgajati i jesti mrkvu kako bi i sami bolje vidjeli noću. Širom Velike Britanije su se organizirala natjecanja u pravljenju jela od mrkve, pisali su se kuharice u kojima su se nalazila isključivo jela od mrkve, a čak je i Walt Disney napravio nekoliko crtanih filmova ...sad Vam je jasno odakle je krenuo mit o mrkvi i da je upravo zbog tog mita nastao Zekoslav Mrkva!  

Iako zbog njih nećete imati rendgenski vid, nemojte iz svoje prehrane izbaciti mrkve – one su hranjive, ukusne i dostupne....ali o tome će biti riječi malo kasnije.....sad bi bio red da napokon promotrimo i ispitamo tu mrkvu!  Ono što mi jedemo je zapravo korijen biljke koji je narančaste boje,  iz kojeg izbija do 1 metar visoka i razgranjena stabljika. Cvjetovi su, bijelih, ružičastih ili žućkastih latica, cvijet je plosnat,  dolsovno kd ga stavite na dlan nije izbočen! I sastavljen je od velikog broja malih cvjetića. Korijen je najbolji za jelo u prvoj godini, u drugoj godini, kad izraste stabljika, korijen postaje drvenast. 

Narančaste mrkve, kakve ih mi znamo, nisu uvijek bile takve. Mrkve su nekada bile – ljubičaste, žute i crvene. Do 16. Stoljeća mrkve nisu ni uzgajane, sve dok nizozemski farmeri nisu uparili sjeme crvene i žute mrkve i postepeno dobili slatku, narančastu mrkvu kakvu mi imamo danas. Smatra se da su nizozemski znanstvenici narančastu mrkvu  stvorili u čast Nizozemske  kraljevske obitelji  čija je dinastija nosila naziv „The House of Orange“.
Ova namirnica se uzgaja već preko 1000 godina. Smatra se da je njezina domovina Europa, gdje ona i dan danas raste kao samonikla biljka.

Što je izraženija boja, to je mrkva bolja. Pri kupovini birajte veće, čvrste, jako narančaste mrkve koje su glatke i bez "pukotina" -ukusnije su i sadržavaju više hranjivih tvari. Čuvajte ih u plastičnoj vrećici u hladnjaku do 10 dana.....i znate da uvijek postoji rok trajanja na svim proizvodima, pa taako i na mrkvi...pa se vi pitate kako se mrkva može pokvariti u frižideru za 10 dana? Ona se u pravilu ne pokvari nego izgubi većinu hranjivih sastojaka. 

Boja mrkve ukazuje da je bogata beta karotenom, nakon čega slijede vitamin K, vitamin C, vitamin E, vitamin B1, B2, B3, B6, folna kiselina, fosfor, kalij, mangan i molibden. Također obiluje vrijednim antioksidansima – karotenoidima, hidroksinamičnim kiselinama i antocijaninima.

Metabolički prethodnik vitamina A, beta karoten, opravdano je dobio ime po mrkvi (lat. Carota), jer ona sadrži 407 posto njegove dnevne preporučene doze. Beta karoten jača imunitet, štiti od infekcija i raka, najučinkovitije štiti kardiovaskularno zdravlje, zaustavlja proljev i povraćanje kod dojenčadi, a uspješno tjera i dječje gliste, preporučuje se kod slabosti organizma, i jačanje imuniteta i očuvanja vida.

Krema od mrkve se koristi kod sunčanja jer štiti kožu od štetnih UV zračenja, a također pospješuje brzo i ujednačeno tamnjenje. 

Prema nekima mrkvu je najbolje jesti sirovu, dok drugi izvori tvrde da ju je najbolje kratko prokuhati da bi maksimalno iskoristili njene vitamine. U svakom slučaju nećete pogriješiti jer se beta karoten kratkim kuhanjem neće uništiti.

Mrkvu možete kuhati, pariti, peći, sušiti, roštiljati, pirjati te pripremati salate, juhe, zimnicu, deserte, piree, umake, sokove... Zbog svoje arome pogodna je i za slatka i slana jela. U Norveškoj se čak  preporuča mrkva djeci u vidu “Oslo doručka”, jer se smatra da pomaže u otklanjanju umora, poboljšanju koncentracije, za bolje učenje i bolji uspjeh u školi......ja znam da ju osobno obožavam grickati pred televizorom, i znam da se neću udebljaati, a i dalje živim u vjeri da ću bolje vidjeti 

Toliko od mene za danas.....do slijedećeg čitanja budite Zeksolav Mrkva i grickajte svoj zdravi čips u svim oblicima!  

P.S. Ukoliko imate psa kao kućnog ljubimca, slobodno s njim podjelite svoju zdravu grickalicu, na taj će te se naćin prirodnim i zdravim putem riješiti njegovog zadaha, a mrkva će mu pomoći i u očuvanju zubi...woof woof  

Bijeli golubovi?!

Iako nam se vratila naoblaka, ili je to samo slučaj u Slavoniji kako god bilo, mi nećemo dopustiti da nam vrijeme pokvari raspoloženje, može?  Mi ćemo se opet zavući u svoje čarobno sklonište i diviti se ljepoti biljaka, ući i istražiti njihov tajanstveni svijet i dopustiti da nam upravo biljke učine dan šarolikim, prekrasnim, i bojama ispunjen dan.....neko će reći, koja je svrha biti dobro raspoložen 15-20 min dok šetamo tajanstvenim svijetom biljaka, što da radim s ostatkom dana?! Lijepe misli Vam mogu uljepšati ne samo dan nego život, uostalom svi vi skeptici kojima će biljke uljepšati dan samo dok čitate o njima, predlažem Vam da ne stanete na čitanju, uzmite si izazov da uzgojite tu biljku i da Vam onda ona ukrašava ostatak kišnog dana!  Evo danas na repertoaru imam jednu cvjetnicu koja izraste u stablo sa prekrasnim cvjetovima, veliki broj stručnjaka upravo ovo stablo naziva stalo s najljepšim cvjetovima koje postoji na Zemlji! Ha da, eto....stablo je, nije čak ni ''dosadan cvijet oko kojeg se stalno nešto mora raditi'', ovo je dovoljno da jednom orežete i ne morate se žaliti na bolove u križima, a vjerujte da nećete požaliti.

Dakle tko je dobio titulu najljepšeg cvatućeg drveta? Ova biljka poznata je  više od 1400 godina, a ime je dobila od francuskog botaničara Pierre-a Magnol-a , kod nas poznata i pod nazivom '' kraljica proljetnog cvijeća'' iako je ono u pravilu stablo. Vjerujem da ste na pragu otkrića o kojoj je biljci riječ!  Ali još ću Vas malo mučiti, prije nego Vam napokon kažem.  Potječe iz Azije i S.Amerike, a postoje i razlike u tome. Naime, razlikuju se po tome što azijske vrste obično cvjetaju prije listanja, a američke nakon listanja.

Ono što je posebno zanimljivo kod ove biljke jest to, da je ona nastala prije pojave pčela, pa su cvjetovi razvili da bi ostale kukce (opnokrilce) potaknuli na oprašivanje. Zbog toga su latice, ma kako lijepe i ugodna mirisa, vrlo grube i otporne, puno drukčije od svilenkastih cvjetića evolucijski daleko mlađih vrsta lavande ili kamilice.

Postoji preko stotinu vrsta, što prirodnih i onih dobivenih križanjem američkih i azijskih vrsta tako da ih ima od grmolikih do stablašica, zimzelenih do listopadnih, sa velikim i onih sa malim cvijetom. Cvjetovi variraju od  oblika tulipana ili zvijezde pa do oblika lopoča. Prema boji mogu biti potpuno bijeli, rozni ili ljubičasto, purpurni, kremžuti, zelenožuti, zelenkasti, svijetlo do srednje žuti. Plodovi često imaju crveni omotač oko sjemenki i vrlo privlačno izgledaju u jesen.Narastu od metar i pol do trideset metara....ova visina se odnosi na stablo, ne na plodove. Listovi su tamnozeleni, kožasti, s donje strane svjetlije boje!

S obzirom da ima površinsko korijenje, hvala nebesima, nećete morati kopati duboku jamu. Što se orezivanja tiče, ne voli se pretjerano šišati kad naraste, oblikujete ju dok je mlada i eventualno orežete grane koje su se osušile i eto...za čas posla imate rajsko stablo u vrtu! 

Bio bi sad red da Vas prestanem mučiti....ime joj je Magnolija!   Najpoznatija od svih je velecvjetna magnolija (Magnolia grandiflora).  

Ne biste vjerovali ali magnolija ne samo da je mirisna i lijepa, ona je i ljekovita biljka. Upotreba ekstrakta kore magnolije raširena je danas prvenstveno u kozmetičkoj industriji. Kora magnolije smanjuje crvenilo kože lica te poboljšava hidrataciju i elastična svojstva kože. Bogata su spojevima koje nazivamo esteri i daju uzvišeni, smirujući i senzualni cvjetni miris. Sasvim logično, koriste se u starim i modernim parfemima, prenoseći istu poruku kao i u doba dinosaura – privući, na suptilan način, one koji nas zanimaju....magnolije su u to doba privlačili opnokrilce, a mi privlačimo dvonožne sisavce. Eterična ulja ovih vrsta daju floralne (cvjetne) note parfemima, pomalo slatkaste i opojne, kao stvorene za tople ljetne noći. Vrlo rijetko, eterična ulja tih vrsta budu i sastavni dio kozmetike kao mirisna komponenta.

Primarna uloga biljke je zaštita od stresa. Takav antistresni učinak kora magnolije ima i na ljude. Kora magnolije. Dakle, magnolija utječe povoljno na ljudsko raspoloženje pa se ekstrakt njezine kore može koristiti za liječenje anksioznosti, napetosti, nervoze i nesanice. Djeluju povoljno na kardiovaskularni, dišni, probavni i mišićni sustav. Bombončići za dah koji sadrže ekstrakt kore magnolije za vrijeme jedne konzumacije ubiju većinu oralnih bakterija koje uzrokuju loš zadah i propadanje zubi. 

Magnolija je bila omiljena biljka engleske književnice, Vite Sakvil-Vest, koja je tokom putovanja u Ameriku, između ostalog, napisala: ''Udisala sam miris magnolije punim plućima i držala otvorene prozore tokom noći za razliku od Indijanaca koji se plaše da spavaju pod magnolijom dok je u cvijetu.” Cvjetove magnolije Vita Sakvil-Vest opisala je kao bijele golubove koji su sletjeli na sjajne listove tamnih zelenih tonova.

U filozofiji feng shui-a, magnolija ima simbolično značenje. Bijela magnolija svojim mirisnim cvjetovima simbolizira čistoću, ljepotu i ženstvenost. Posađena ispred kuće privlači energiju zadovoljstva i spokoja, a ukoliko je posađena iza kuće, simbolizira akumulaciju bogatstva. Ako je cvijet magnolije ružičast, onda označava stidljivost i najčešće se poklanja djevojkama koje još nisu upoznale pravu ljubav. Međutim, ponekad se događa da magnolija prerano procvjeta. Smatra se da je to znak da je vlasnik biljke zbog nečega uznemiren i nestrpljiv.

Zato, kad sljedeći put budete uživali u svojoj magnoliji, sjetite se kako u vašem vrtu ne raste samo lijek za oči, već i lijek za dušu i tijelo! Riječ je o biljci kojoj treba vjerovati. Uostalom, ostavila je iza sebe i dinosaure. Uz takvu biljku koja doživi puno desetljeća, a posjeduje zavidno evolucijsko-aristokratsko podrijetlo, ljudska ljepota dobiva auru prolaznosti. Možda smo je zato zavoljeli u vrtovima i parkovima, da nas podsjeća na ideal gotovo vječne ljepote. A možda smo je zavoljeli jer djeluje na ljudsku dušu i krijepi život načet depresijom. To nas podsjeti na to gdje se skriva prava ljepota i koliko je dug put do nje. Hoćemo li znati usvojiti mudrost, preživjeti tolike godine i ostati lijepi?