Krijesnica jesenske melankolije...

Što Vam prvo padne na pamet kada čujete riječ krijesnica?? Znate što meni padne na um, mala žarulja koju vrijedno svake noći pale mali vrijedni kukci kako bi obasjale put svim ostalim kukcima, biljakama ali i ljudima. Ponekad, u ljetnim noćima kada sam uz put mogla pronaći upravo ovog malog električara, krijesnicu pomislila sam kako su krijesnice vjerojatno zvijezde za biljke i svoje prijatelje kukce....puno malo krijesnica čine prizor jednak kao kada mi gledamo vedru ljetnu noć ukrašenu sa zvijezicama....Tko kaže da krijesnice nisu upravo zvijezde koje su nam poslane kako bi nas vodile i osvijetljavale nam put, pokazale da i tama krije svoju čaroliju, poput vilinskog praha odjednom mračni kutevi postaju čarobni! No, da ne dužim ovu svoju dječju maštariju vjerujem da se pitate kakve veze krijesnica ima sa biljkom i je li možda današnji post malo skrenuo sa svoje putanje i počeo pričati o kukcima??!! Ili je možda skrenula samo ova spisateljica.....i jedno i drugo je donekle točno ;) 

Naime, današnja biljka nije Krijesnica (kukac električar) ali je vrlo slična tome, ona svojim bojama i u najhladnijim zimskim jutrima obasjava i utopli baš svako čeznutljivo srce koje ga pronađe.....da Vam je spisateljica malo pošašavila vjerujem da ste to već dosada mogli više puta zaključiti :D

No dobro, dosta o meni pričajmo malo o današnjoj zvijezdi bloga. Dakle, neću vas još dugo držati u neizvjesnosti, no prije nego vam otkrijem o kojoj je biljki riječ, koristiti ću jedan od Jokera i dati vam par tragova. Naime kada krijesnici oduzmete slog- nica i slovo K zamjenite sa slovom V dobiti ćete ime današnje biljke :) i sada slijedi joker Pitaj publiku!! Dakle, vjerujem da su se kotačići u vašoj glavi tek malo zavrtjeli jer vi ste pametne glavice i otkrili da je tema današnjeg bloga Vrijesak (Galluna vulgaris L.) iz Porodice vrijesova (Ericaceae)  S obzirom da nam se približava poseban blagdan kada posjećujemo svoje voljene krijesnice koje nam svjetle sa nebeskih visina koji su napustili ovozemaljsko putovanje i zaputili se u ono beskrajno nebesko putovanje, vrijesak je jedna od biljaka koju povodom Svih svetih i Dušnog dana odnosimo na vječno počivalište naših najdražih. Vrijesak je zimzelena višegodišnja biljka, grmolikog oblika koji hrabro prkosi turobnim, kišnim maglovitim i snježnim jutrima i pokazuje da i u najtežim trenucima postoje najljepše uspomene. Brojne biljke nekada pod teretom svoje tuge ni ne primjećujemo, a onda opet nakon toliko godina pogled na jednu biljku poput vremnskog stroja vrati nas u ona neka davna, sretnija vremena.

Vrijesak, po nekima sasvim obična trajnica koju primjetimo tek kada se pojavi na policama supermarketa i uz krizanteme potiho bez velike buke najavljuju mjesec studeni.  No vrijesak je puno više od obične trajnice, vrijesak prkosi prolaznosti vremena, vrijesak se nadmeće i pobjeđuje, vrijesak se uzdiže tamo gdje su drugi odavno napustili mjesto, vrijesak je borac kojeg ni bijeli zimski plašt ne može poraziti. Vrijesak, ne podliježe borbenim vještinama mraza i uporno stoji prkoseći svojim zvonolikim ružičastim, bijelim i crvenim cvjetovima onoj temperaturi koji ima za mač ima minus ponekad i do 22 stupnja velikog. Vrijesak kao da namjerno izaziva diva Mraza da pokaže još koji trik iz svog arsenala oružja, i uzvraća udarac sa svojim zimzelenim, sitnim i dugim listovima koji su tamnozelene boje ponekad i blago dlakavi, a posloženi su kao crijepovi na krovu...tu puno malih listića čini jedan veliki list. Plod ove biljke je okruglasta uredno počešljanih dlaka, kapsula koja sadrži smeđe jajase (eliptične) sjemenke.

 Vrijesku su po izgledu i uvjetima rasta vrlo slične erike pa ih mnogi poistovjećuju. Razlike su male ali se može uočiti da erike najčešće imaju cvjetiće nešto krupnije i okruglastije od onih u vrijeska, također imaju više igličaste listove koju su skupljeni po 4 u skupinama, a naš Vrijesak ima nasuprotne listiće. Također Erika ne podnosi temperature ispod 0 st. Celzijusa. 

Vrijesak cvijeta 3-4 mjeseca do svoje 15 godine starosti, a onda odrveni odnosno poprimi oblik četke, što ni ne začuđuje toliko s obzirom da  znanstveni naziv "calluna" znači četkati, očistiti, pa se u prošlosti upravo koristila za izradu metli i četki. 

Vrijesak je cijenjena ljekovita biljka. U narodnoj medicini vrijesak se upotrebljava kod bolesti bubrega i mjehura, te kašlja i reume jer pospješuje izlučivanje znoja i mokraće. Koristi se za čišćenje krvi, protiv reume, artritisa i gihta te infekcija bubrega, mokraćnog mjehura i mokraćnih kanala, a narodna medicina tvrdi otapa sve kamence. Tko posegne za njim, ne mora ići na operaciju, smatraju neki. U alternativnoj medicini najpoznatije svojstvo biljke vrijesak je njena moć otapanja kamenca. 

No ovu biljku ne vežemo samo ko krijesnica na putu vječnom, ova biljka ima i svoju pijanu verziju, luckastu. Naime ova biljka je legenda u jednoj zemlji poznatoj po pivu zemlji s dugačkom pivskom poviješću, poznatim pivskim stilovima, ali i jednom od najboljih pivskih legendi - legendi o pivskom stilu zvanom Heather ale (pivo od vrijeska)! Zanimljivo je da Irci imaju svoju legendu, a Škoti svoju, ali obje su varijacije na temu - epskog sukoba (U irskoj verziji Irci vs Vikinzi, u škotskoj verziji Škoti vs Pikti) U sukobu od sveg stanovništva ostadoše samo ćaća sa sinovima s druge strane. Glavni general pobjedničke strane je zatražio oca recept za pripremu piva od vrijeska, dok otac nije htio odat recept bojeći se da će ga sinovi likvidirati. Nakon što je protivnička vojska smaknula njegove sinove, on im se samo nasmijao u brk znajući da tajna heather alea ide s njim u grob, jer se bojao da sinovi nisu dovoljno "čvrsti" i da bi mogli cinkat recept - ovako su oni smaknuti i recept je očuvan.  Postoji i mišljenje da je heather ale bila neka vrsta medovine koju su cugali vikinzi. Točan recept i upotreba vrijeska u proizvodnji piva baš i nije poznata, ali su se pronašli neki zapisi u kojima se spominje mix 2/3 vrijeska + 1/3 jačmenog slada. Hmelj se nije dodavao, dok se se od vrijeska koristili samo zvončići (cvijet). Danas se ovaj stil proizvodi u samo jednoj pivovari u Škotskoj - Williams brothers koja ima cijelu seriju posvećenu tradicionalnim škotskim pivima - heather ale je samo jedno od piva u toj seriji. 

Osim pijane priče uz vrijesak se veže i jedan slatki proizvod, a to je med. Med od vrijeska je jako cijenjen koji je  tamnožute boje, slabog mirisa i specifičnog okusa. Kristalizacija meda od vrijeska traje 2-3 mjeseca. Preporučuje se korištenje med od vrijeska kod reumatskih oboljenja, bolesti mokraćnih putova i bolesti bubrega. Najbolje je med konzumirati rastopljen u toplom čaju od kamilice i šipka. U jesen vrijesak je dobar začin i dobar napitak, tim vrjedniji jer u to doba godine baš i nema nekog aromatičnog svježeg bilja. Za dobar san preporučuje se pod jastuk staviti lanenu vrećicu ispunjenu listićima vrijeska i lavande.

Vrijesak se može koristiti i kao začin u brojnim jelima.Često ga možemo naći u mješavinama začina pod nazivom provansalske trave (primorski vrisak)   Vrijesak se u mediteranskoj kuhinji (kod nas u primorskoj i dalmatinskoj) rabi kao visokovrijedna začinska biljka, naročito u pripremanju divljači i riba. Može se, također kao začin, posuti po svakom pečenju svinjskog mesa, janjećeg i mesa od peradi. Uz ostale mediteranske biljke, dodaje se kao začin i pizzama jer daje karakterističan miris i okus. 

 

Zanimljivo je spomenuti da u Njemačkoj vrijesak rabe kao začin za grah i kobasice, pa ga nazivaju «Bohnenkraut ili «Wurstkraut

Vrijesak je i zaštitni cvijet Škotske! Naime, u Škotskoj je vrijesak izrazito samonikla biljka koja raste na brežuljcima i uvijek s emože pronaći kao muza u njihovim pjesmama vrlo je često opisujući kao '' mirisni brežuljci ljubičastih krijesnica'' 

Možda nakon ovoliko čarobnih tajni koje je otrkila ova sasvim ''obična'' biljka koja se nalazi na policama supermarket, poželite i vi imati ovu krijesnicu da vam bude toplina u studenim jesenskim jutrima ili zvijezda na safirnom zimskom nebu....dopusitie da Vas Vrijesak prati na vašem zemaljskom putu, jer tko zna jednoga dana kada i vi završite ovo zemaljski put postanete krijesnica neba!

Kraljica jesenskog valcera

Dragi prijatelji Tajanstvenog svijeta biljaka, otkrivači i avanturisti u ovom čarobnom svijetu koje započinje ispod sitnih čestica Crne kraljice koji ovi s malo mašte stručno nazivaju Tlom, dobrodošli na ovogodišnji Jesenski festival!! Istina, kalendarski nam jesen još nije službeno došla na vrata, no u meni koja čuva još djetinje misli i igru duboko u sebi ona je službeno započela. Uostalom, ona započinje u svima nama kada mi to poželimo, bez zakona, reda i propisa...započinje onda kada mi svoja srca otvorimo za nove pustolovine. 

I tako je ove godine, sa 02. rujnom započeo i Jesenski festival plesa.....i svi vi mali i veliki moji prijatelji pozvani ste uživati u njemu. Pozvani ste skinuti prašinu sa svojih plesnih cipelica, izvući sve kostime pomno spremljene u drvene kovčege, izvaditi onaj veliki dječački osmijeh i staviti malo onog rumenila sramežljivosti i izvesti se na plesni podij. Zvukovi davno zaboravljenih melodija i pokoji zaboravljeni plesni korak, koja vješto ispletena frizura i taman čarobno napravljena leptir mašna...spremni smo, spremni smo zakoračiti u čarobni svijet biljaka. Znate li tko je organizator ovog Jesenjeg valcera? Članovi jedne velike Porodice, tu se može pronaći gospodin Krastavac i gospođa Lubenica kao glavni organizatori i počasni osnivači ovog jesenskog valcera. Ne treba zaboraviti i velike financijske donacije, da ovaj valcer izgleda ovoliko čarobno,mladih gospođica Tikvice i Dinje. 

Ova velika Porodica, Familija nosi počasno, velikih plodova i dlakavih stabljika svoje prezime Cucurbitaceae. Među velikom Porodicom našao se i biser večerašnjeg podija, i možda ćete pomisliti kako je pobjeda već namještena jer ipak je riječ o nekoj biljci iz iste Porodice, no dopustite mi da vam odmah opovrgnem vaše zaključke. Istina je dakako, da je Kraljica jesenjeg valcera Bundeva (Cucurbita pepo L.), i da su joj Lubenica, Dinja, Krastavac i Tikvica u rodu, no svim članovima iste Porodice zabranjeno je glasanje na Jesenjem valceru. Bundeva je izabrana od strane biljaka druge Porodice, to je bio strogi kriterij sastavljen od Pitomog kestena, Graha, Jabuka, Krušaka pa čak i zanosnog Grožđa....ali ukoliko i dalje sumnajte u njihovu odluku, pozivam Vas da upoznate ovu Kraljicu jesenskog valcera i sami prosudite je li s razlogom izabrana da nosi tu titulu.

Bundeva, buča, tikva i još brojni drugi nazivi krase ovu našu romantičnu kraljicu jeseni. Bundeva je puzajuća biljka, veoma razgranata i vjerujem da ste ju svi imali priliku vidjeti, stabljike obrasle dlakama, i kada ju pomazite ponekad imate osjećaj kao da se ona mazi s vama. Listovi su krupni i, srcolikog oblika i vrlo hrapavi. Plodovi su kuglastog oblika, ponekad rebrasti, kora može biti sjajna ili matirana, naranđasto-žuta i naprosto mami pogled svima koji se nađu u njezinoj blizini. Cvjetovi su žute boje i može vam se dogoditi da ih uopće ne vidite, jer su kratkog životnog vijeka, točnije traju najduže jedan dan dok ih pčele ne opraše a onda se pozdravljaju sa svijetom i ostavljaju mjesta razvoju ove jesenske kraljice.  Plodovi bundeve su hranjivog blagog i slatkastog ukusa, i unutar njega nalaze se brojne sjemenke koji su nezamisliva poslastica i velikima i malima. 

Današnja se buča razvila iz divlje buče koja je rasla na području između Gvatemale i Meksika. Prema podrijetlu razlikujemo bundeve Starog i Novog svijeta. Stari Egipćani i Rimljani poznavali su i pripremali tikvice (Lagenaria vulgaris) i veliku duguljastu buču glatke kore (Luffa cylindrica) koja je prikladna za prehranu čovjeka samo dok je mlada, nedozrela. Danas imamo veeeliki broj različitih vrsta tikvi/bundeva koje se razlikuje i bojom kore, ali i okusom njezine unutrašnjosti. 

Na svijetu ima čak 800 vrsta bundeva i većina ih je jestiva. 

U našim krajevima najpoznatije su sljedeće vrste:

1. Obična bundeva (Cucurbita pepo)

2. Azijska bundeva (Cucurbita ficifolia Bouche)

3. Zentner (Cucurbita maxima)

4. Muškatna bundeva (Cucurbita moschata)

5. Butternut (Cucurbita moschata) 

6. Hokkaido tikva ( Cucurbita maxima Duchesne)

Boja bundeve ukazuje da je ova namirnica bogat izvor beta karotena.

Beta karoten je snažan antioksidans koji štiti organizam od utjecaja slobodnih radikala, jača imunitet i sprečava razvoj malignih tumora.

Uz njega tu su i vitamini C, E, K, B1, B2, B3, B6, folna kiselina i mineralni sastojci kalij, fosfor, kalcij i željezo.

Ljekovita svojstva bundeve već su odavno poznata u narodnoj medicini.

Bundeva je idealna namirnica za osobe koje pate od bolesti želuca i crijeva. Pomaže kod zatvora i upale debelog crijeva. Ona je diuretik, zbog toga se preporučuje osobama s artritisom i gihtom.

Takođerštiti zdravlje očiju, jer je bogata karotenoidima. Zasitna je i siromašna kalorijama, zbog toga je idealna namirnica za mršavljenje ( svega 26 kcal na 100 grama)

Ova namirnica pomaže smanjiti kolesterol u krvi.   Žlica soka bundeve dnevno zaštitit će vas od bolesti mokraćnog mjehura, bubrega i prostate.Kao maska za lice bundeva je prikladna za problematičnu kožu. 

Ona izjava da imaš na ramenima Tikvu umjesto glave, sad mi se i ne čini više uopće uvredljiva :D

No nije bundeva oduvijek bila ovako planetarno popularna. Smatra se da ju je u Europu donio Kolumbo, gdje je prvotno služila kao hrana za stoku a kada je konačno pronašla svoje mjesto na ljudskom jelovniku bila je etiketirana kao hrana za siromašne. I njezin put prema zvijezdama bio je prekriven trnjem, no ona nije odustala   s vremenom su otkrivene mnoge njene čari te se ova ljepotica iz skromnih domova polako uvukla u najelitnije svjetske restorane, i sada je koriste i Michellinovi kuhari i nalazi se u svim kuharicama diljem svijeta. No kako je tako ''obična'' hrana za životinje došla toliko daleko?? Možda je to ipak njoj bilo predodređeno ako pogledamo daleko u prošlost, naime Indijanci su se prema njoj odnosili s takvim poštovanjem da su je pokapali sa svojim mrtvima kako bi im bila hranom na njihovu posljednjem putovanju. 

Osim Indijanaca ovu Kraljicu cijenili su i  stari Egipćani koji su od bundeva izrađivali zdjele i tanjure, zbog čega se i smatra da je Afrika pradomovina nekih vrsta bundeva. U nekim kulturama od sušenih komada bundeve tkanjem su se izrađivali tepisi. U Kini, bundeve su se smatrale simbolom zdravlja te su stoga nerijetko bile predmet raznih umjetničkih djela....Oism toga, bundevom se navodno čak liječio i ugriz zmija. 

Ako Vas i ovo sve dosad izrečeno nije uvjerilo u posebnosti ove predivne romantične Krlajice jesenskog valcer, onda nastavite čitati i dalje, jer ima ona još asova u pazušcu listova da vam ih pokaže :)

Braća Grimm kao i brojni drugi književnici koristili su Bundevu kao svoju pjesničku muzu, naime bundeva je tako svoje vriježe protegnula kroz brojna književna djela od kojih je možda svima najpoznatija Pepeljuga i kočija od Bundeve.

Bundeve su osim saveznici zdravlja postali i neizostavan detalj za Noć vještica (Halloween) koji se obilježava 31. listopada. Dakako, najpoznatiji simbol Halloweena su upravo izrezbarene bundeve. One se najčešće oblikuju u razne zastrašujuće likove, a potom se u tako izrezbarene bundeve postavlja goruća svijeća (Jack O'Lantern).

Amerikancima je bundeva neizostavna za njihov dan zahvalnosti kada rade posebnu Pitu od bundeva. Što se tiče tih slasnih slatkih okusnim pupoljcima mio dio bundeve ideje za recepte imate u izobilju. Ona koja je meni osoboito draga i koju njegujemo i prenosimo s koljena na koljeno je pečena Bundeva na Badnjak. Naime, prije svečane obiteljske večere uz rakiju medicu obavezan je jedan mome srcu poseban drag zalogajčić, a riječ je o malom ''sendviču''. Navodni znakovi su s razlogom, jer nije riječ o klasičnom sendviču nego više o malom tornju gdje se na komad jabuke stavlja bundeva, med, češnjak i orah....vjerujte mi kombinacija svih tih okusa je nešto što vam utopli srce i zavede vas svojom čarolijom tako da svake godine željno iščekujete tu Badnju večer kako bi to ponovno mogli osjetiti. Probajte, i uvjerite se sami. :)

Prvi recepti pripreme pite od bundeve sežu u daleku povijest. Pripremala se tako da se bundevi odrezao vrh, zatim su se uklonile sve sjemenke, a potom bi se punila mlijekom, medom i začinima.

Nakon toga pekla se u vrućem pepelu.

U prošlosti meso bundeve nije korišteno kao punjenje za pitu već kao sastojak za pripremu kora za pitu.  Prema Guinnessovoj knjizi rekorda najveća pita od bundeva težila je čak 916 kg. Tvorac ove divovske poslastice predstavljene na festivalu bundeva u New Bremenu (Ohio) bila je tvrtka New Bremen Giant Pumpkin Growers.

Bundeva je zbilja kraljica Jesenskih festivala. Jedan takav se održava u Njemačkoj, gdje se izrezbaruju bundeve, peku pite i juhe te se čak održava i regata u bundevama. Na tom sajmu u U Ludwigsburgu, njemačkom gradu koji se nalazi u saveznoj državi Baden-Württemberg donesena je i najveća bundeva na svijetu, bundeva iz Guinessove knjige rekorda težila je  čak 1054 kg.  

U Hrvatskoj se izložba bundeva već nekoliko godina održava u Tovarniku u sklopu Festivala voćnih rakija i likera. Na toj izčložbi titulu najveće ponijela je bundeva teška 630 kilograma.

Mislim da Bundeva još nije u potpunosti otkrila što to ona može i što nudi, jer ipak sve Kraljice uvijek moraju ostavoiti pokoju tajnu za one koji su voljni čekati. I na kraju zbilja mislim kako je s razlogom Bundeva ponijela titulu Kraljice jesenskog valcera, i kada ju slijedeći put vidim u nekoj bašći ili vrtu skupiti ću one dječačke hrabrosti i zamoliti je za ples!

Neće grom u koprive?!

Dragi moji biljoljupci, mjesec travanj a već nas je Sunce zagrlilo posebno jako i posebno toplo, no osim obilne ljubavi Sunca i nebesko plavog Neba nerijetko nam pri ovakvo velikim temperaturnim oscilacijama dođe i njihov ne tako popularan bratić kojeg mi znamo pod naziv grom. Gospodin Grom je osobito moćan i prema njemu se većina odnosi sa strahopoštovanjem, a ponekad i ovo poštovanje pobjegne od straha pri njegovoj blizini......vjerujte mi, da ja poput pasa stanem ispod kupaonskog lavaboa kada gospodin Grom odluči pokucati i ja bi se tamo sakrila....no nažalost moje dimenzije su ipak malo prevelike za to mjesto :D no dobro, uvijek mi ostaje prostor pod krevetom :D

.....no, vratimo se mi vladarima ove stranice, mislim da ne vrijedi pokušavati biti tajanstven oko današnje biljke, jer me naslov skroz odao...no, možda i vas zanima odakle baš ta poznata uzrećica ''Neće grom u koprive!'' ukoliko neko zna priču koja je drugačija od ove moje neka mi slobodno ostavi komentar, od viška glava ne boli. :)

Da bi vam ispripovijedala priču o gromu i koprivi prvo trebamo upoznati koprivu, barem što se tiče njenog izgleda, i njene fiziologije ( ''medicina'' koja se bavi proučavanjem biljnog krvotoka, razvoja, rasta i drugih unutarnjih procesa :) ) kako bi kasnije naše male sive stanice mogli s lakoćom pohvatati sve elemente ove velike i tajanstvene priče između groma i koprive.

Kopriva, latinskog naziva Urtica dioica poznata je, pazite sad, još iz brončanog razdoblja. Ono što većina smatra kad vidi koprivu jest to da je to neki korov koji užasno peće i trebamo je se kloniti, u prošlosti su je ljudi palili i iskorijenjivali kako ne bi više imali posla s tom vatrenom osvajačicom. Za koprivu je vrlo interesanstno da raste na različitim staništima, i zbilja je posvuduša...nije pohlepna niti proždrljiva, za nju je svako tlo dovoljno dobro da u njemu istegne svoje noge (korijen). Naravno da voli hranjiva humusna tla, to je kao da pitate ljude volite li vi više švedski stol s obilnom hranom ili nešto ipak prihvatljivije stanju novčanika. Činjenica jest da svi bolje rastemo sa više hranjiva, no kopriva se zadovolji i kršnom zemljom, sa mrvom hranjive i vlažne zemlje.  Unatoč toj činjenici što je posvuduša, zamislite se i recite mi kad ste posljednji put vidjeli koprivu??!

Kopriva  ima čudesnu sposobnost pretvaranja negativnog zračenja u pozitivno. Zato ćemo ju često naći ispod dalekovodnih žica i drugih vrsta negativnih zračenja koje spontano sama pronalazi.  Ako želimo „iscijeliti” svoj vrt i istodobno ga oplemeniti mineralima u tlu koji će time postati i minerali na našim tanjurima; posadimo u njega jednu gredicu koprive. 

No to nije sve što ona nudi, ona nudi još toliko toga ona je naša antibiotik iz Božje ljekarne, čudesan aspirin koji sve popravlja, prepravlja bolest u zdravlje....no o tome malo kasnije :)

Odmaknula sam se malo od njenog opisa, pa bi bio red da vam ju predstavim. Kopriva je trajnica najčešće naraste na visinu od oko 1,5 m. Iz puzavog korijena izbijaju uspravne stabljike s nasuprotnim listovima, koji su  srcoliki i nazubljeni te obrasli dlaćicama kao i cijela stabljika,  u listovima se nalazi sva ljubav koju nam daje onome koji ju zna prihvatiti. Sada će svi reći, pa tko ne zna prihvatiti ljubav.....kopriva u svojim srcolikim  obraslim dlačicama krije posebnu ''iskru'' ljubavi, onu koja zna opeći ukoliko se s njom odnosite naprasito....pa mislim ipak je ona dama, sa damama se odnosi pažljivo i nježno :) No, kako ona uspije opeći, pa nije ona meduza?  Tajna je u......DLAČICAMA!! Dlačice su žarišna točka koprive, kod čovjeka su dlačice isto obrambeni mehanizam, samo ne sadrže histamin i mravlju kiselinu koja peče, kao što je slučaj kod koprive. 

Kopriva cvate od svibnja do rujna sitnim zelenim cvjetićima koji su smješteni na resama koje za tu svrhu izrastu ispod pazuha listova. Doba njene cvatnje blago varira od podneblja, temperature i vlage ali ono što je bitno je činjenica da će onaj njen poznati „miris” u hrani ili čaju biti puno manje izražen ako koprivu berete (puno) prije cvatnje a pogotovo prije nego što stvori sjeme. 

E sad, vratimo se onom djelu da je ona izrazito ljekovita. Spomenuli smo minerale koji preko biljaka dolaze i na naše tanjure. Osim minerala bogata je i željezom koji naš organizam može razgraditi, i apsorboirati za razliku od onoga što kupite u ljekarni u tabletama da vam pomogne, a tijelo vam ga ne može razgraditi, točnije ne može ga ni koristiti. Ali eto, lijekovi se svakodnevno reklamiraju na malim tv ekranima, kopriva i ne baš...jer bi saznanje da je kopriva izrazito zdrava i ljekovita uništila velike farmaceutske firme....u tren oka....

Jedna zanimljiva činjenica vezano baš za moć korpive i straha farmacije od njene pojave je ta da je 2006. godine u Francuskoj zabranjeno uzgajanje, korištenje koprive, a čak je i zabranjeno širenje informacija o njezinim ljekovitim svojstvima na društvenim mrežama i u javnosti. Oni koji su unatoč zabranama širili, uzgajali i promovirali ljekovitost koprive mogli su dobiti kaznu u iznosu od čak 75 000 eura i dvije godine zatvora! Dok se po tv ekranima vrte reklame za brojne lijekove i gnojivo te zaštita sredstva koja možete koristiti samo uz upotrebu gumenih rukavica i maski uz opasnost da zagađujete podzemnu vodu i floru, kopriva pomaže ne samo u zaštiti biljaka od insekata, nego i u njenom boljem rastu opskrbljuje ga hranjivima, a time oplemenjuje i naš želudac. Zna se što donosi novac, a koprivin najveći grijeh je taj što je besplatna i svima dostupna.  

Kopriva sadrži i vrlo velike količine kalcija, magnezija, natrija, fosfora, magnana, bora, provitamina A ( koji je izrazito koristan kod lošeg vida noću), vitamin B2, C i K. Možda zvuči nevjerojatno  100 g ove čudesne biljke ima više vitamina C nego u naranči ili limunu! Osim obilja minerala i vitamina, ovo čudo od biljke sadrži i obilje flavonoida, klorofila, enzime, tanine, lecitin, fitosterol, sluzi, vosak i još mnoštvo drugih tvari koje djeluju blagotvorno na cijelo tijelo. Svi dijelovi koprive  stabljika, lišće, korijen i cvijet  imaju ljekovita svojstva. 

No i s koprivom treba biti oprezan, a to je zbog onih svojih malih obrambenih mehanizama i ''sokova'' koji nas opeku. Jedan švedski znanstvenik Abbe Kuenzle tvrdi, da bi kopriva odavno nestala sa lica zemlje, ako ne bi imala žalce.  Životinje i insekti bi ju odavno pojeli. To nas dovodi do zaključka da kopriva nije toliko dobra, mislite li da bi ju i životinje i insekti zbilja pojeli??!!

A što sve kopriva može kada kažemo da je toliko ljekovita? Čisti krv, obnavlja crvena krvna zrnca, čisti tijelo od nepoželjnih i štetnih tvari; liječi teške trbušne tegobe,menstruacijske i druge ženske tegobe, bolesti mokraćnih organa, liječi slabo mokrenje,teška bubrežna oboljenja, upalu mjehura, čir na želucu, crijevima i plućima,čisti pluća od sluzi, liječi teško disanje i astmu; jača cjelokupni živčani sustav, liječi nesanicu, a rabi se i za zagrijavanje hladnih nogu, a Grci su je koristili i za liječenje reume. Postoji mit da kad kokoške jedu sušene koprive, poveća se broj izlegnutih  jaja....probati ću ovo prvom prilikom :) 

Od koprive se danas rade brojne tinkture, čajevi, ulje za kosu, ulje, kupelj, vino od koprive koristi se u brojnim gastronomskim delicijama, te vrlo često i za pripremu soka.  Ali to nije sve :D...Korijen koprive se koristi za dobivanje žute boje, a iz lišća može se dobiti žućkasto-zelena boja. Kopriva sadrži kruća vlakna, pa se često koristi i u tekstilnoj industriji. Za razliku od pamuka, lana ili konoplje raste jednostavno, bez pesticida, no njezina vlakna su dosta hrapavija.

Tkanina napravljena od koprive je nađena na lokacijama na kojima su živjeli ljudi iz brončanog doba. Dobar dio njemačke uniforme iz Prvog svjetskog rata bio je od tkanine izrađene od koprivinih vlakana. Koprivu su koristili i stari Rimljani kao hranu i lijek.  U germanskoj mitologiji  kopriva je bila i simbol boga munje.....e sad je došlo vrijeme za onu priču sa početka posta :)

Perun je bog grmljavine, moćno božanstvo grmljavine, munje i groma starih Slovena. Udar groma je u većini slučajeva ostavljao trag za sobom, a tamo gdje udari grom, najčešće se palila vatra. Vatra se smatrala dragocjenom, vrijednom poštovanja. Drvo, koje je, po narodnom vjerovanju, najčešće trpjelo udar groma je hrast.Hrast je posvećen bogu Perunu i smatralo se da u njemu “živi” posebna sila, energija i zato je hrast najviše privlačio gromove boga Peruna.

Sa druge strane ,list koprive ima male “bodlje”, koje u dodiru sa kožom stvaraju bolni nadražaj. Kaže se da kopriva žari, odnosno stvara osjećaj sličan onom koji imamo kada se opečemo.

S obzirom da je vatra sa neba i dolazi od boga Peruna, vjerovalo se da su Perun i kopriva  u srodstvu, jer oboje “proizvode” vatru na svoj način. Tako je nastala   narodna izreka – neće svoj na svoga, pa tako ni grom u koprive.

Kopriva je svoje mjesto osim u mitologiji pronašla mjesto i u bajkama. Naime, Hans Christians Andersen je u svojoj knjizi Divlji labudovi spomenuo koprivu. Naime, princeza je morala satkati kaput od koprive kako bi razbila urok koja je zla vještica bacila na njenu braću, točnije kako bi svoju braću vratila u čovjekoliki oblik.

Kopriva je toliko svestrana i zbilja se proteže ne samo u medicini, gastronomiji nego i u književnosti i u modnim vodama...zbilja je posvuduša! Kopriva ima još toliko toga za ponuditi i pokazati. Nadam se da Vas je ovaj post dovoljno zaintrigirao da ju dodatno istržite i zavolite. 

 “Kada bi vam netko rekao da smijete sakupljati samo jednu biljku, to bi trebala biti - kopriva.” -Maurice Messegue

Most prema vječnosti

Dragi moji i vjerni čitaoci, unatoč mojoj podužoj neaktivnosti na blogu nadam se da ćemo se i dalje čitati i družiti, i da ja kao skromni predstavnik zelenog svijeta oko nas neću razočarati kako njih, glavne zvijezde ovog bloga, tako i Vas dragi moji pratitelji. Poduže me ne bijaše u ovim blogerskim vodama, no očito je da je inspiracija otišla na neki poduži odmor i ostavila mene na milost i nemilost ovog sivila. No, jesen je uplela svoje vitice u ovu priču i zaokupila moje male sive stanice nekim čarobnim mislima o stablima i njihovom tajnom životu, koji je i više nego sličan našem, ljudskom. Da, danas ću upravo pisati o jednoj krasotici u tajnom svijetu drveća, odveć zaboravljenoj u nekim čarobnim knjigama, bajkama i pričama, a prečarobnom da bi tamo zauvijek i ostala. 

Znate kako su unatoč odlasku ljeta svi nekako veslije osjećamo kad temperature ipak odluče podići bijelu zastavu u znak predaje i prepustiti svoje mjesto jesenskom vjetru? Uvijek sam jesen uspoređivala sa paletom boja koje se nalaze na najljepšem slikarskom platu, valcer boja i mirisa.....pod mirisima ne mislim samo na miris pečenih kestena koji se definitvno mogu natjecati sa najprofinjenijim parfemima svijeta, no pod mirise mislim i na miris kiše, miris šumskog pokrova, drveće koje kao da je uz kapljice kiše napokon protegnulo svoje noge, pomrdalo mahovinu i ispustilo posve nesvakidašanji, svježi miris duha šume. Prirodni parfemi takvu esenciju mogu proizvesti samo posebne biljke, splet okolnosti koji se nikad ne ponavlja dvaput, i svake minute i sekunde miris je drugačiji...riječ je o nijansama ali ukoliko duboko iz najdaljih kuteva pluća udahnete taj zrak, garantiram vam da ćete primjetiti razliku.

No, sad sam zbilja pretjerala s uvodom, mislim da se moram vratiti na svoj šumski put, danas bih vam voljela pisati o jednoj vrsti golemog mamutovca/sekvoje koja se može pronaći u našim tajnovitim, čarobnim i neponovljivim zakutcima Slavonije. 

Znam da je ovaj blog prvenstveno namijenjen pisanju i veličanju biljnoga svijeta, ali danas ću napraviti jednu iznimku...jer uz ovo stablo voljela bih Vam ispričati i nešto više o prebivalištu ovog stabla, tom čarobnom kutu Zemlje gdje se ova vrsta utaborila i čini taj dio još dodatno čarobnim, iako pomalo zaboravljen u vremenu sunce se tamo nekako posebno igra, stabla su tamo posebno ljepša i viša, vjetar tamo pleše posebno drugačiji valcer, ptice tamo posebno ljepše pjevaju, sve je tamo malo čarobnije i malo drugačije...tamo vam se odmori i duša i tijelo, i možda je to utočište svijeta, skriveno od nemarnih i zlokobnih pogleda a otvoreno za sve one velikog srca i duše,

Riječ je o jednom malom mjestu naziva Stara Gradiška, i zbilja kada dođete imate osjećaj da je zbilja stara, ali ne u onom lošem smislu, starija je, mudrija, prožeta borama koje su godine učinile najljepšem obzoru, unatoč ukradenim  dječjim osmijesima ''ukrašenim''  ogradama, električnim žicama prisilili su ju da bude kazna a ne nagrada brojnim ljudima koji su tamo pristizali. Prvo što vam padne na pamet kad vam spomenu ovo mjesto je zatvor, logor.....pokušali su iz tog kraja iznjeti ljubav, a ne znaju da je ona temelj, pokušali su uništiti dobrotu u ljudima, a ne znaju da je ona svako zrnce zemlje, pokušali su joj uzeti dušu, a ona je pohranjena u svakom stablu koja su tamo pronašla svoj dom! Mislite li da stabla ne osjećaju dobrotu i ljubav, mislite li da oni ''ne biraju'' gdje će stanovati? Prevarili biste se, stabla kao i biljke, osjećaju dušu zemlje, njene otkucaje i dobrotu koja kola podzemnim vodama, zato vjerujem da se ova Japanska kriptomerija s razlogom nalazi ovdje, da pokaže snagu, hrabrost i ljubav ovog komada zemlje pod nebeskim svodom. Ovo je bedem preko kojeg zlo, neprijateljstvo i mržnja ne mogu preći, prirodna crta obrane, simbol slobode i ljubavi.

Slike su snimljene u Staroj Gradiški 
(copyright by Marija Matokanović, Uskoci)

Japanska kriptomerija (Cryptomeria japonica) je veoma posebno stablo, kad ju vidite ne možete a de ne osjetite strahopoštovanje, stablo koje oduzima dah, stablo koje stere prema zvijezdama i ništa zemaljsko ga ne može zaustaviti, ono je most prema vječnosti.  Ima veoma specifično i zvučno prezime pomalo enigmatično, kripta koja čuva stoljetne tajne i priče. Etimologija njezina imena doslovno se odnosi na "skrivene stvari", a to upućuje i na nedostatak očitih dijelova, cvijeća. To je drevno drvo, za koje se misli da je staro najmanje 75 milijuna godina i kao takav dugo je bilo temeljno za kulture Japana i Kine, gdje se prirodno uzgaja. Ime vam govori o njenom porijeklu i važno je naglasiti da je ovo endemična vrsta u Japanu i ujedno je njihovo nacionalno stablo  gdje se zove ''sugi'' i vrlo rijetko je možemo pronaći ovoliko daleko od njezine domovine. Jel nije to čudesno, kada drveće nađe načina da preko ocenana završi u jednom malom mjestu u Lijepoj našoj? Vrlo ga često zovu i japanskim cedrom iako mu nije nimalo sličan, a možda se cedar zaljubio u ovu japansku kriptomeriju i odlučio ju prisvojiti za sebe, nije isključeno, vjerujte mi i ja sam se zaljubila u ovo velebno stablo. 

To je vrlo veliko crnogorično stablo, može doseći i do 70 metara u visinu i 4 m širinu, to su proporcije kakvima bi i Marlyn Moonroe pozavidjela :D Ima crveno-smeđu koru, izrazito mekanu, ja sam je neprestano mazila, nije hrapava kao kod većine crnogorice, dapače potpuno je suprotno. Posebnost je kod kore što se odljupljuje u okomitim trakama, i kora je ispod toga svjetlije nijanse narančaste. 

Listovi točnije iglice su opet nešto posebno, kratke su i mene dosta podjsećaju na ružmarin, bacite pogled sami ;). Grančice su zelene boje, no s vremenom mijenjaju boju u bakreno narančastu preko crvene pa sve do smeđe, i iskreno ne znam u kojem mi je izdanju ljepša. 

Češeri su kuglasti s oko 20-30 ljuskica i znate na što mene najviše podsjećaju??....na male buzdovane, možda u krošnjama kriptomerije živi neka mala Xena princeza ratnica i za svoje pohode upravo koristi plodove ovog stabla :D.

Postoji razlika u češerima, imate zelene i smeđe, i iako bi većina pomislila da su zeleni dok su mladi, a kad ostare posmeđe nije potpuno točna. Naime bojom se razlikuju muški od ženskih češera, da da kriptoomerija ima muške i ženske češere, a razlog tome je što je ona biljka koja ne cvjeta.  Muški češeri su mali i bogati polenom i sjede na sredini grane dok su ženski veći, nalaze se na vrhu grane i vrhovi su im ''podebljani'' drvenastim ljuskama. Sjeme im se nalazi unutar ljuskica 

Jedna od najljepših sastojina Cryptomeria japonica je šuma Nikko gdje 250 godišnja stabla dosežu 65 metara visine i 2 m u promjeru, ali u Staroj Gradiški možete pronaći čak 3 takva stabla, a osjetiti ćete jednaku ljepotu i velebnost kakvu možete osjetiti u Japanu u šumama ovog stabla. Naravno, ima razlike, ali ova tri nisu ništa manje važna i lijepa, baš naprotiv totalno su drugačija od drugih susjeda da ''običnom'' šumskom parku dodaju dozu nečeg tajanstvenog, i zato posjetite ih nećete požaliti!

Postoje brojni kultivari točnije vrste Japanske kriptomerije koje se međusobno razlikuju prema njihovom izgledu, postoje čak i patuljaste vrste, također postoje brojne vrste od zlatnih, crvenih zelenih i sl. U Europi se uzgaja kao ukrasno stablo, što me i ne čudi s obzirom na njihov izgled.

U Japanu i Kini dugo se uzgaja za drvo, koje je izrazito mekano i mirisno . Ovo drvo ima široku primjenu a najčešće se koristi za izradu ornamenata, zbog svoje izuzetne varijacije boja, iako se  koristi  za gradnju ipak je to znatno manje. Stablo se uzgaja i za svoju smolu iz koje se izoliraju kriptokomerska kiselina i fenolna kiselina, za tanine, za eterična ulja i ljekovita ulja i aromatski tamjan koji djeluju antiinfekcijsko i antiseptičko.

U Japanu, Sugi je izrazito poštovan,  i vrlo je često postavljen oko mjesta štovanja uz hramove i mjesto molitve.  To je visoko, impresivno stablo, kako sam ranije spomenula bedem, pa nas ne čudi da se prema nekim  dokumentima u Sjedinjenim Državama uzgaja kao egzotična biljka uvezena iz vrlo različitih razloga, naročito za definiranje granica.

Najstarije stablo kriptomerije Jōmon Sugi  nalazi se u Japanu na otoku Yakushima, iako se navodi da je staro najmanje 2.000 godina, prema nekim istraživanjima taj broj se popeo na 5.000 godina.

Vjerujem da bi Japanci da znaju da se ''njihova'' kriptomerija nalazi u malom mjestu u dalekoj RH odmah napravili nacionalni park od Stare Gradiške, a vjerujte mi mislim da ništa manje nisu ni zaslužili, jer uz kriptomeriju tamo se nalaze različite vrste crnogorice i bijelogorice koju rijetko možete pronaći u kontinentalnom djelu Hrvatske, park koji se nalazi u sklopu ovog zaboravljenog bisera Slavonije broji brojne vrste stabala, čak i primjerak bijelog bora, koji kao stari bijeli čarobnjak čuva recepture i čarolije ovog mjesta. Stabla čine vojsku vilenjaka, tim putevima želite proći, zagrliti te čarobne divove i uživati u sigurnosti njihovih krošnji, stabla uokviruju i uljepšavaju čitavo mjesto no uz njih tu se nalaze stare, bršljanom obrasle utvrde, bijaše tu prije i franjevački samostan  (ukinut 1787), a 1776. barokna crkva sv. Mihovila. Stabla čuvaju baštinu, vjetar u krošnjama žubori priče ovih ljudi, ovog mjesta dok bedemi starih utvrda i dalje postoje, bore se protiv ljudi, protiv vremena i protiv zaborava.

Kriptomerija je posebno stablo, baš poput ovog mjesta...gdje cigle odišu dugom prošlošću, sjene igraju poseban ples tame i svjetla, vjetar kroz stoljetne tunele prenosi dugo čuvane tajne, osmijehe i suze i ako se u krošnjama ovoga stabla zaustavite poslušajte što vam ima za reći, zagolicat' će vas svojim iglicama, pomilovati vam dušu, pomilovati zranjenu zemlju. Dođite u Staru Gradišku, ova stabla pružaju utočište, pročitajte knjigu kod njih u društvu i čut ćete kako se smiju jer svakim listom knjige dokazuju da ima života poslije smrti. :)