Neće grom u koprive?!

Dragi moji biljoljupci, mjesec travanj a već nas je Sunce zagrlilo posebno jako i posebno toplo, no osim obilne ljubavi Sunca i nebesko plavog Neba nerijetko nam pri ovakvo velikim temperaturnim oscilacijama dođe i njihov ne tako popularan bratić kojeg mi znamo pod naziv grom. Gospodin Grom je osobito moćan i prema njemu se većina odnosi sa strahopoštovanjem, a ponekad i ovo poštovanje pobjegne od straha pri njegovoj blizini......vjerujte mi, da ja poput pasa stanem ispod kupaonskog lavaboa kada gospodin Grom odluči pokucati i ja bi se tamo sakrila....no nažalost moje dimenzije su ipak malo prevelike za to mjesto :D no dobro, uvijek mi ostaje prostor pod krevetom :D

.....no, vratimo se mi vladarima ove stranice, mislim da ne vrijedi pokušavati biti tajanstven oko današnje biljke, jer me naslov skroz odao...no, možda i vas zanima odakle baš ta poznata uzrećica ''Neće grom u koprive!'' ukoliko neko zna priču koja je drugačija od ove moje neka mi slobodno ostavi komentar, od viška glava ne boli. :)

Da bi vam ispripovijedala priču o gromu i koprivi prvo trebamo upoznati koprivu, barem što se tiče njenog izgleda, i njene fiziologije ( ''medicina'' koja se bavi proučavanjem biljnog krvotoka, razvoja, rasta i drugih unutarnjih procesa :) ) kako bi kasnije naše male sive stanice mogli s lakoćom pohvatati sve elemente ove velike i tajanstvene priče između groma i koprive.

Kopriva, latinskog naziva Urtica dioica poznata je, pazite sad, još iz brončanog razdoblja. Ono što većina smatra kad vidi koprivu jest to da je to neki korov koji užasno peće i trebamo je se kloniti, u prošlosti su je ljudi palili i iskorijenjivali kako ne bi više imali posla s tom vatrenom osvajačicom. Za koprivu je vrlo interesanstno da raste na različitim staništima, i zbilja je posvuduša...nije pohlepna niti proždrljiva, za nju je svako tlo dovoljno dobro da u njemu istegne svoje noge (korijen). Naravno da voli hranjiva humusna tla, to je kao da pitate ljude volite li vi više švedski stol s obilnom hranom ili nešto ipak prihvatljivije stanju novčanika. Činjenica jest da svi bolje rastemo sa više hranjiva, no kopriva se zadovolji i kršnom zemljom, sa mrvom hranjive i vlažne zemlje.  Unatoč toj činjenici što je posvuduša, zamislite se i recite mi kad ste posljednji put vidjeli koprivu??!

Kopriva  ima čudesnu sposobnost pretvaranja negativnog zračenja u pozitivno. Zato ćemo ju često naći ispod dalekovodnih žica i drugih vrsta negativnih zračenja koje spontano sama pronalazi.  Ako želimo „iscijeliti” svoj vrt i istodobno ga oplemeniti mineralima u tlu koji će time postati i minerali na našim tanjurima; posadimo u njega jednu gredicu koprive. 

No to nije sve što ona nudi, ona nudi još toliko toga ona je naša antibiotik iz Božje ljekarne, čudesan aspirin koji sve popravlja, prepravlja bolest u zdravlje....no o tome malo kasnije :)

Odmaknula sam se malo od njenog opisa, pa bi bio red da vam ju predstavim. Kopriva je trajnica najčešće naraste na visinu od oko 1,5 m. Iz puzavog korijena izbijaju uspravne stabljike s nasuprotnim listovima, koji su  srcoliki i nazubljeni te obrasli dlaćicama kao i cijela stabljika,  u listovima se nalazi sva ljubav koju nam daje onome koji ju zna prihvatiti. Sada će svi reći, pa tko ne zna prihvatiti ljubav.....kopriva u svojim srcolikim  obraslim dlačicama krije posebnu ''iskru'' ljubavi, onu koja zna opeći ukoliko se s njom odnosite naprasito....pa mislim ipak je ona dama, sa damama se odnosi pažljivo i nježno :) No, kako ona uspije opeći, pa nije ona meduza?  Tajna je u......DLAČICAMA!! Dlačice su žarišna točka koprive, kod čovjeka su dlačice isto obrambeni mehanizam, samo ne sadrže histamin i mravlju kiselinu koja peče, kao što je slučaj kod koprive. 

Kopriva cvate od svibnja do rujna sitnim zelenim cvjetićima koji su smješteni na resama koje za tu svrhu izrastu ispod pazuha listova. Doba njene cvatnje blago varira od podneblja, temperature i vlage ali ono što je bitno je činjenica da će onaj njen poznati „miris” u hrani ili čaju biti puno manje izražen ako koprivu berete (puno) prije cvatnje a pogotovo prije nego što stvori sjeme. 

E sad, vratimo se onom djelu da je ona izrazito ljekovita. Spomenuli smo minerale koji preko biljaka dolaze i na naše tanjure. Osim minerala bogata je i željezom koji naš organizam može razgraditi, i apsorboirati za razliku od onoga što kupite u ljekarni u tabletama da vam pomogne, a tijelo vam ga ne može razgraditi, točnije ne može ga ni koristiti. Ali eto, lijekovi se svakodnevno reklamiraju na malim tv ekranima, kopriva i ne baš...jer bi saznanje da je kopriva izrazito zdrava i ljekovita uništila velike farmaceutske firme....u tren oka....

Jedna zanimljiva činjenica vezano baš za moć korpive i straha farmacije od njene pojave je ta da je 2006. godine u Francuskoj zabranjeno uzgajanje, korištenje koprive, a čak je i zabranjeno širenje informacija o njezinim ljekovitim svojstvima na društvenim mrežama i u javnosti. Oni koji su unatoč zabranama širili, uzgajali i promovirali ljekovitost koprive mogli su dobiti kaznu u iznosu od čak 75 000 eura i dvije godine zatvora! Dok se po tv ekranima vrte reklame za brojne lijekove i gnojivo te zaštita sredstva koja možete koristiti samo uz upotrebu gumenih rukavica i maski uz opasnost da zagađujete podzemnu vodu i floru, kopriva pomaže ne samo u zaštiti biljaka od insekata, nego i u njenom boljem rastu opskrbljuje ga hranjivima, a time oplemenjuje i naš želudac. Zna se što donosi novac, a koprivin najveći grijeh je taj što je besplatna i svima dostupna.  

Kopriva sadrži i vrlo velike količine kalcija, magnezija, natrija, fosfora, magnana, bora, provitamina A ( koji je izrazito koristan kod lošeg vida noću), vitamin B2, C i K. Možda zvuči nevjerojatno  100 g ove čudesne biljke ima više vitamina C nego u naranči ili limunu! Osim obilja minerala i vitamina, ovo čudo od biljke sadrži i obilje flavonoida, klorofila, enzime, tanine, lecitin, fitosterol, sluzi, vosak i još mnoštvo drugih tvari koje djeluju blagotvorno na cijelo tijelo. Svi dijelovi koprive  stabljika, lišće, korijen i cvijet  imaju ljekovita svojstva. 

No i s koprivom treba biti oprezan, a to je zbog onih svojih malih obrambenih mehanizama i ''sokova'' koji nas opeku. Jedan švedski znanstvenik Abbe Kuenzle tvrdi, da bi kopriva odavno nestala sa lica zemlje, ako ne bi imala žalce.  Životinje i insekti bi ju odavno pojeli. To nas dovodi do zaključka da kopriva nije toliko dobra, mislite li da bi ju i životinje i insekti zbilja pojeli??!!

A što sve kopriva može kada kažemo da je toliko ljekovita? Čisti krv, obnavlja crvena krvna zrnca, čisti tijelo od nepoželjnih i štetnih tvari; liječi teške trbušne tegobe,menstruacijske i druge ženske tegobe, bolesti mokraćnih organa, liječi slabo mokrenje,teška bubrežna oboljenja, upalu mjehura, čir na želucu, crijevima i plućima,čisti pluća od sluzi, liječi teško disanje i astmu; jača cjelokupni živčani sustav, liječi nesanicu, a rabi se i za zagrijavanje hladnih nogu, a Grci su je koristili i za liječenje reume. Postoji mit da kad kokoške jedu sušene koprive, poveća se broj izlegnutih  jaja....probati ću ovo prvom prilikom :) 

Od koprive se danas rade brojne tinkture, čajevi, ulje za kosu, ulje, kupelj, vino od koprive koristi se u brojnim gastronomskim delicijama, te vrlo često i za pripremu soka.  Ali to nije sve :D...Korijen koprive se koristi za dobivanje žute boje, a iz lišća može se dobiti žućkasto-zelena boja. Kopriva sadrži kruća vlakna, pa se često koristi i u tekstilnoj industriji. Za razliku od pamuka, lana ili konoplje raste jednostavno, bez pesticida, no njezina vlakna su dosta hrapavija.

Tkanina napravljena od koprive je nađena na lokacijama na kojima su živjeli ljudi iz brončanog doba. Dobar dio njemačke uniforme iz Prvog svjetskog rata bio je od tkanine izrađene od koprivinih vlakana. Koprivu su koristili i stari Rimljani kao hranu i lijek.  U germanskoj mitologiji  kopriva je bila i simbol boga munje.....e sad je došlo vrijeme za onu priču sa početka posta :)

Perun je bog grmljavine, moćno božanstvo grmljavine, munje i groma starih Slovena. Udar groma je u većini slučajeva ostavljao trag za sobom, a tamo gdje udari grom, najčešće se palila vatra. Vatra se smatrala dragocjenom, vrijednom poštovanja. Drvo, koje je, po narodnom vjerovanju, najčešće trpjelo udar groma je hrast.Hrast je posvećen bogu Perunu i smatralo se da u njemu “živi” posebna sila, energija i zato je hrast najviše privlačio gromove boga Peruna.

Sa druge strane ,list koprive ima male “bodlje”, koje u dodiru sa kožom stvaraju bolni nadražaj. Kaže se da kopriva žari, odnosno stvara osjećaj sličan onom koji imamo kada se opečemo.

S obzirom da je vatra sa neba i dolazi od boga Peruna, vjerovalo se da su Perun i kopriva  u srodstvu, jer oboje “proizvode” vatru na svoj način. Tako je nastala   narodna izreka – neće svoj na svoga, pa tako ni grom u koprive.

Kopriva je svoje mjesto osim u mitologiji pronašla mjesto i u bajkama. Naime, Hans Christians Andersen je u svojoj knjizi Divlji labudovi spomenuo koprivu. Naime, princeza je morala satkati kaput od koprive kako bi razbila urok koja je zla vještica bacila na njenu braću, točnije kako bi svoju braću vratila u čovjekoliki oblik.

Kopriva je toliko svestrana i zbilja se proteže ne samo u medicini, gastronomiji nego i u književnosti i u modnim vodama...zbilja je posvuduša! Kopriva ima još toliko toga za ponuditi i pokazati. Nadam se da Vas je ovaj post dovoljno zaintrigirao da ju dodatno istržite i zavolite. 

 “Kada bi vam netko rekao da smijete sakupljati samo jednu biljku, to bi trebala biti - kopriva.” -Maurice Messegue