Unatoč
tome, što smo jučer zakoračili u najljepši mjesec u godini….i ne to nije zato
jer je Travanj postao mjesecom mog rođenja :)….nego zato jer je u ovom mjesecu
Proljeće polako obulo svoje plesne cipelice, opustilo se te započeo proljetni
valcer igrajući se sa mirisnim pupoljcima i sjenama sunca i vjetra….no da da,
opet sam vrtoglavo, dječački izgubila nit s kojom sam započela ovaj post…..da
da, unatoč travnju ipak bih se vratila malo na Travanjskog
prethodnika…..Gospodina Ožujka jer je u njedrima svog ranog proljetnog poljupca
sakrio posebnu biljku, koja je unatoč mojom neaktivnošću na blogu zaslužio
svoje mjesto u našim srcima.
Dragi
moji biljoljupci, sjednite i udobno se smjestite u našem proljetnom vremeplovu
i dopustite da Vas odvede na najčarobnija mjesta i otkrije vam pomno skrivane
tajne te vami ispriča pokoju zaboravljenu priču. Bilo je to jednom davno davno,
u zemlji dalekoj, iza brda i dolina, na obalama jedne rijeke u proljeće rano
jedna mama Gđa. Mačka je tužno plakala. Njezini mačići su se bezbrižno igrali,
loveći leptire i brojeći pčelice kada su se nespretno oskliznuli i upali u
rijeku. Rijeka koja nije poznavala mačiće pokušala ih je svojim plesom izbaciti
na njedra svoje obale, kako bi se ona i dalje mogla nježno istezati i sanjariti
unutar svojih obala. Mačići su uzaludno pokušavali držati glavu iznad površine
vode no to je za njih male učenike bilo nemoguće. Vrbe koje su ukrašavale obalu
rijeke čule su žalosni plač majke Mačke te su joj poželjele priskočiti u pomoć
spustivši svoje graciozne grane prema vodi kako bi spasile male mačiće. Mačići
su odmah primjetili ruku spasa, koju im je pružala vrba te su se hitro uhvatili
za nju i popeli se nazad na obalu. Svakoga proljeća otada, vrbine grane
dobivaju sićušne krznene pupoljke kao uspomenu i nagradu za hrabro spašavanje
malih mačića. Od tada ova vrba je stvorila neraskidivo prijateljstvo sa
mačićima pa se vrlo nerijetko među ljudima koji se dive upravo njenim
pupoljcima uvriježio naziv Cice mace.
Sada
kada vam je ova bajkovita priča otkrila princezu današnjeg članka, dopustite mi
da Vam predstavim ovu biljku u punom sjaju i blještavilu kojeg ona i zaslužuje.
Cice-mace odnosno Vrba Iva (Salix caprea)
pripada golemoj porodici vrba (Salicaceae) koja obuhvaća tristotinjak
vrsta drveća, grmova i polugrmova. Prema uvjetima staništa ove biljke nisu
zahtjevne, a vrlo su dekorativne. Vrbe
vole vodu i puno svjetla, zato i ne čudi da su upravo svoje graciozne grane
protegnuli uz rijeke. Vrbe su stvarno posebna bića, ne traže od Vas puno, ne
traže zemlju bogatu humusom niti pretjeranu njegu a opet Vam toliko toga daju i
pružaju….u sjeni žalosne vrbe uvijek možete odmoriti i kontemplirati, a u
pupoljcima se pomaziti i uljepšati kutak svoje kuće. Zato uz topole i johe predstavljaju pionirske
vrste koje prve naseljavaju terene koji su iz bilo kojih razloga ostali bez
vegetacije. Na blogu možete više pročitati o habitusu ( mišićavom tijelu vrbe
;) ) kod posta Žalosna Rock Zvijezda
što u prijevodu znači Žalosna vrba…..pa da se ne bi ponavljala ovdje ću samo
ukratko navesti njezine osobine.
Ono što
je karakteristično za ovu Cica macu jesu njezini cvjetovi. Cvjetovi vrba su
vrlo sitni i skupljeni su u cvatove – mace. Cvjetovi i cvatovi vrba su
jednospolni a biljke dvodomne. To znači da su na nekim biljkama samo muški a na
drugim samo ženski cvjetovi. Najljepše su mace na muškim vrbama, jer njihove
cvatove ukrašava žuti frak odnosno prekrivač koju čine prašnici s puno polena. Pupoljci
vrbe su mekani poput najnježnijeg pamuka, profinjeni, a istodobno jednostavni i
graciozni. Možda ste dosad primjetili da i u životinjskom svijetu muški potomci
su raskošniji i ljepši od ženskih, to vam se naziva spolni dimorfizam. U
životinjskom svijetu je razlog tome što se mužjak trudi privući ženku…u biljnom
svijetu je to dosta slično, samo što muški cvjetovi trebaju pomoć pčela koje
moraju nekako privući, a to najčešće rade sa žarkim bojama :)
Plodići
i sjeme nastaju samo na ženskim biljkama…..tako što ih marljive pčele u svojoj
maratonskoj utrci obilaze :) Ono što je možda neobično jest da vrba prvo
cvate pa onda razvija listiće. Listovi su široko jajoliki ili imaju oblik
elipse. Kora je debla zelenkasta i dugo vremena glatka.Upravo
je ožujak mjesec u kojem ova posebna vrba, inače autohtona u našim krajevima,
odijeva svoje najljepše ruho….sad vam je malo jasnije zašto ste uskočili u
biljni vremeplov ;)
Uz
visibabe i kukurijek vrba također nosi titulu Vjesnik proljeća….i moram
priznati da kad vidim da su cice mace rodile kao da osim mekanih pupoljaka
donose neku nadu i radost…..kao da nam pokazuje da se iza loših vremena i
zimskih hladnih uvjeta rodiš okupan suncem, svjež i doneseš najbolje od
sebe…budeš bolja verzija sebe :)
Poznata
su ljekovita svojstva nekoliko vrsta vrba, znači nisu sve vrbe ljekovite, one
su različite baš kao i ljudi. Kora vrbe ive se sakuplja u rano proljeće kada
počnu bujati njezini sokovi. Koristi se za spremanje tinkture, ekstrakta, praha
ili čaja. Kora vrbe ive se preporučuje protiv raznih vrsta upala, uključujući
čak i reumu i artritis. Vrba Iva pomaže pri snižavanju povišene temperature i
otklanjanju groznice, kod različitih bolnih stanja, kao što su neuralgije i
glavobolje.
U
Hrvatskoj je vrba autohtona biljka, i zastupljena je u svim dijelovima Lijepe
naše. Upravo su neka imena gradova i sela u Hrvatskoj dobili svoje ime upravo
po Vrbi. Neki od njih su Gornja i Donja
Vrba kod Slavonskog Broda, Vrbovsko, zagrebački kvart Vrbik i dr. Stvarno je
svestrana ova vrba, osim što uljepšava mjesta, ulice, gradove, kvartove ona nas
i liječi….ehh to je opis pravog prijatelja J
Nekoć
su Cice mace uz pisanice krasile Usrkšnje stolove i gnijezda, i pokazivale
kolika snaga i ljepota se krila u sasvim običnoj, u zimskim vremenima samotnoj
i žalosnoj vrbi. Prolazila je katarzu, da bi sa prvim zrakama sunca otplesala
valcer sa plesnom haljinom žutog maslačka. Unatoč proljetnim valcerima, mirisnim
pupoljcima ljudi su se našli u nekim sjenama vjetra i mraka, no ne zaboravimo
da je dovoljna jedna zraka sunca da propara ovo sivilo, dovoljno je sjeme
ljubavi duboko u nama da ovaj nebeski svod oboja najljepšim bojama čarolije. Ne
zaboravimo da je vrbi potrebno društvo da bi opstala, kao što im je potrebna i
zemlja i voda, i samo zajedničkim snagama mogu postati ono za što su stvorene. Pomažimo jedni drugima jer svakoj osobi kojoj
smo poklonili svoju ljubav i vrijeme ona je pomogla nama da izrastemo u velikog
i dobrog čovjeka čiji korijeni su u nama posađeni na dan našeg rođenja.
Zalijevajmo to korijenje ljubavlju prema drugima!
……I tako su živjeli
sretno do kraja svojih života….
Sretan i blagoslovljen Uskrs želim svim biljoljupcima :)
Ovaj tekst očarava lepršavošću pisanja,a ujedno nas ući i obogačuje upoznavanju biljaka oko nas.Želim ti da nastaviš tu čaroliju i naućiš nas o tako pozrebnom poštivanju prirode.Samo naprijed
OdgovoriIzbriši