Pustolovine hrabre Ive!

Unatoč tome, što smo jučer zakoračili u najljepši mjesec u godini….i ne to nije zato jer je Travanj postao mjesecom mog rođenja :)….nego zato jer je u ovom mjesecu Proljeće polako obulo svoje plesne cipelice, opustilo se te započeo proljetni valcer igrajući se sa mirisnim pupoljcima i sjenama sunca i vjetra….no da da, opet sam vrtoglavo, dječački izgubila nit s kojom sam započela ovaj post…..da da, unatoč travnju ipak bih se vratila malo na Travanjskog prethodnika…..Gospodina Ožujka jer je u njedrima svog ranog proljetnog poljupca sakrio posebnu biljku, koja je unatoč mojom neaktivnošću na blogu zaslužio svoje mjesto u našim srcima.

Dragi moji biljoljupci, sjednite i udobno se smjestite u našem proljetnom vremeplovu i dopustite da Vas odvede na najčarobnija mjesta i otkrije vam pomno skrivane tajne te vami ispriča pokoju zaboravljenu priču. Bilo je to jednom davno davno, u zemlji dalekoj, iza brda i dolina, na obalama jedne rijeke u proljeće rano jedna mama Gđa. Mačka je tužno plakala.    Njezini mačići su se bezbrižno igrali, loveći leptire i brojeći pčelice kada su se nespretno oskliznuli i upali u rijeku. Rijeka koja nije poznavala mačiće pokušala ih je svojim plesom izbaciti na njedra svoje obale, kako bi se ona i dalje mogla nježno istezati i sanjariti unutar svojih obala. Mačići su uzaludno pokušavali držati glavu iznad površine vode no to je za njih male učenike bilo nemoguće. Vrbe koje su ukrašavale obalu rijeke čule su žalosni plač majke Mačke te su joj poželjele priskočiti u pomoć spustivši svoje graciozne grane prema vodi kako bi spasile male mačiće. Mačići su odmah primjetili ruku spasa, koju im je pružala vrba te su se hitro uhvatili za nju i popeli se nazad na obalu. Svakoga proljeća otada, vrbine grane dobivaju sićušne krznene pupoljke kao uspomenu i nagradu za hrabro spašavanje malih mačića. Od tada ova vrba je stvorila neraskidivo prijateljstvo sa mačićima pa se vrlo nerijetko među ljudima koji se dive upravo njenim pupoljcima uvriježio naziv Cice mace.

Sada kada vam je ova bajkovita priča otkrila princezu današnjeg članka, dopustite mi da Vam predstavim ovu biljku u punom sjaju i blještavilu kojeg ona i zaslužuje. Cice-mace odnosno Vrba Iva (Salix caprea) pripada  golemoj porodici vrba (Salicaceae) koja obuhvaća tristotinjak vrsta drveća, grmova i polugrmova. Prema uvjetima staništa ove biljke nisu zahtjevne, a vrlo su dekorativne.  Vrbe vole vodu i puno svjetla, zato i ne čudi da su upravo svoje graciozne grane protegnuli uz rijeke. Vrbe su stvarno posebna bića, ne traže od Vas puno, ne traže zemlju bogatu humusom niti pretjeranu njegu a opet Vam toliko toga daju i pružaju….u sjeni žalosne vrbe uvijek možete odmoriti i kontemplirati, a u pupoljcima se pomaziti i uljepšati kutak svoje kuće.  Zato uz topole i johe predstavljaju pionirske vrste koje prve naseljavaju terene koji su iz bilo kojih razloga ostali bez vegetacije. Na blogu možete više pročitati o habitusu ( mišićavom tijelu vrbe ;) ) kod posta Žalosna Rock Zvijezda što u prijevodu znači Žalosna vrba…..pa da se ne bi ponavljala ovdje ću samo ukratko navesti njezine osobine.

Ono što je karakteristično za ovu Cica macu jesu njezini cvjetovi. Cvjetovi vrba su vrlo sitni i skupljeni su u cvatove – mace. Cvjetovi i cvatovi vrba su jednospolni a biljke dvodomne. To znači da su na nekim biljkama samo muški a na drugim samo ženski cvjetovi. Najljepše su mace na muškim vrbama, jer njihove cvatove ukrašava žuti frak odnosno prekrivač  koju čine prašnici s puno polena. Pupoljci vrbe su mekani poput najnježnijeg pamuka, profinjeni, a istodobno jednostavni i graciozni. Možda ste dosad primjetili da i u životinjskom svijetu muški potomci su raskošniji i ljepši od ženskih, to vam se naziva spolni dimorfizam. U životinjskom svijetu je razlog tome što se mužjak trudi privući ženku…u biljnom svijetu je to dosta slično, samo što muški cvjetovi trebaju pomoć pčela koje moraju nekako privući, a to najčešće rade sa žarkim bojama :)

Plodići i sjeme nastaju samo na ženskim biljkama…..tako što ih marljive pčele u svojoj maratonskoj utrci obilaze :) Ono što je možda neobično jest da vrba prvo cvate pa onda razvija listiće. Listovi su široko jajoliki ili imaju oblik elipse. Kora je debla zelenkasta i dugo vremena glatka.Upravo je ožujak mjesec u kojem ova posebna vrba, inače autohtona u našim krajevima, odijeva svoje najljepše ruho….sad vam je malo jasnije zašto ste uskočili u biljni vremeplov ;)

Uz visibabe i kukurijek vrba također nosi titulu Vjesnik proljeća….i moram priznati da kad vidim da su cice mace rodile kao da osim mekanih pupoljaka donose neku nadu i radost…..kao da nam pokazuje da se iza loših vremena i zimskih hladnih uvjeta rodiš okupan suncem, svjež i doneseš najbolje od sebe…budeš bolja verzija sebe :)

Poznata su ljekovita svojstva nekoliko vrsta vrba, znači nisu sve vrbe ljekovite, one su različite baš kao i ljudi. Kora vrbe ive se sakuplja u rano proljeće kada počnu bujati njezini sokovi. Koristi se za spremanje tinkture, ekstrakta, praha ili čaja. Kora vrbe ive se preporučuje protiv raznih vrsta upala, uključujući čak i reumu i artritis. Vrba Iva pomaže pri snižavanju povišene temperature i otklanjanju groznice, kod različitih bolnih stanja, kao što su neuralgije i glavobolje.

U Hrvatskoj je vrba autohtona biljka, i zastupljena je u svim dijelovima Lijepe naše. Upravo su neka imena gradova i sela u Hrvatskoj dobili svoje ime upravo po Vrbi.  Neki od njih su Gornja i Donja Vrba kod Slavonskog Broda, Vrbovsko, zagrebački kvart Vrbik i dr. Stvarno je svestrana ova vrba, osim što uljepšava mjesta, ulice, gradove, kvartove ona nas i liječi….ehh to je opis pravog prijatelja J

Nekoć su Cice mace uz pisanice krasile Usrkšnje stolove i gnijezda, i pokazivale kolika snaga i ljepota se krila u sasvim običnoj, u zimskim vremenima samotnoj i žalosnoj vrbi. Prolazila je katarzu, da bi sa prvim zrakama sunca otplesala valcer sa plesnom haljinom žutog maslačka.  Unatoč proljetnim valcerima, mirisnim pupoljcima ljudi su se našli u nekim sjenama vjetra i mraka, no ne zaboravimo da je dovoljna jedna zraka sunca da propara ovo sivilo, dovoljno je sjeme ljubavi duboko u nama da ovaj nebeski svod oboja najljepšim bojama čarolije. Ne zaboravimo da je vrbi potrebno društvo da bi opstala, kao što im je potrebna i zemlja i voda, i samo zajedničkim snagama mogu postati ono za što su stvorene.  Pomažimo jedni drugima jer svakoj osobi kojoj smo poklonili svoju ljubav i vrijeme ona je pomogla nama da izrastemo u velikog i dobrog čovjeka čiji korijeni su u nama posađeni na dan našeg rođenja. Zalijevajmo to korijenje ljubavlju prema drugima!

……I tako su živjeli sretno do kraja svojih života….

Sretan i blagoslovljen Uskrs želim svim biljoljupcima :)

Božićno Srce Gospodina Orašara

Najdraži moji biljoljupci, veliki i mali, otkrivači i istraživači, bliži nam se po mom skromnom mišljenju najtoplije doba godine….da, da pomisliti ćete da sam pobrkala lončiće jer dolazi zima, šalovi, kape, rukavice i noći prošarane snježnim zvijezdama….nosići obojeni plamenim jezičcima, iskra topline u kaminu, miris tople čokolade i smrznutih prstića….da, da Prosinac nam je pred vratima…ali unatoč svim studenim obilježjima ovog mjeseca on u sebi nosi toliko topline, toliko radosti…LJUBAV, to je pridjev koji je ovaj mjesec zaslužio ponijeti u svojim njedrima.

Mjesec je praštanja, ponovnih susreta, majčinih poljubaca, očevih zagrljaja, bakinih mirisnih kolačića i djedovih pustolovnih priča….mjesec je to snježnih pahuljica, utabanih stazica prema crkvenom zvoniku, zimskih radosti i božićnih blagosti…..mjesec je to kada se dijete u svima nama ponovno rodi, kada pobjegne onaj iskreni osmijeh,  kada se svim srcem glasno smijemo, kada ruke jače grle, a duša jače svjetli….kada dobra djela izađu iz korica bajki i postanu dio nas…..to je ono doba godine kada s neba dobijemo čarobni dar, da živimo Božić svaki dan, da budemo anđeli svakoj osobi i da ostvarimo barem nekom njegov san. 💗

Božić je nekako vezan za obitelj, mir, praštanje i neizmjernu sreću koji kao da ispuni zrak oko nas, kao da se tiho uvuče u svakoga od nas, i kao da u mirisu božićnih kolačića možete okusiti svu njegovu ljepotu i čaroliju….

Čarolija Božića je onaj tajni sastojak koji bake i mame brižno unose u te fineee mirisne kolačiće….eh, ne znam mogu li ti božićni kolačići imati taj poseban okus osim oko Božića, kada bi napravili pracne ili kolačiće s rupom, punjene pekmezom u neki drugi dan, imati  taj isti čaroban okus?!  Mogu, ali uz nekoliko malih  ''uvjeta''. Potrebno je Božić živjeti čitavu godinu, ako dobra djela činite svakoga dana, a ne samo na Božić kada ih otpakirate iz božićnih kutija ispod božićnog drvca, udjelite pokoju lijepu riječ običnom prolazniku, nekom uljepšajte dan eto tako slučajno, bez posebnog razloga…to vam je mala tajna kako da božićni kolačići budu tako posebni i čarobni  svih 365 dana……no, no u pravu ste otišla sam u posve drugom smjeru od današnje teme….dobro ne baš u posve krivom, vezan je današnji sretnik dana upravo za božićne kolačiće…..i vjerujem da ste i sami otkrili o kome je riječ….no zašto sam ga prozvala srce gospodina Orašara, kad on služi kao njegova drobilica??

Ako Vas zanima odgovor na ovo pitanje, morat' ćete se strpite  još samo malo, ne brinite, dok iščekujete odgovor upoznajte današnju božićnu zvijezdu ovoga posta, upoznajte Srce orašara. Riječ je naravno, o Gospodinu Orahu (Juglans regia). Latinsko ime Juglans regia. dolazi od „Jovis glans“= Jupiterov žir, te „regia“= kraljevski dvor, što potvrđuje njegovu plemenitost. Orah najvjerojatnije potječe s područja današnjeg Irana, a povijesne iskopine ukazuju na to da ga ljudi uzgajaju već oko 9000 godina, što ga čini jednim od najdulje uzgajanih vrsta voća….da dobro ste pročitali, orah je zapravo koštunjičavo voće…..koštunjičavo, jer je koštica, jezgra, plod koji se jede. 

Iako postoji 21 vrsta orahovog drveta, orasi koje ćete pronaći na području Europe su najvjerovatnije perzijski ili obični orasi, ali u Americi često se nazivaju engleski orasi (walnut).Indijski orah, pekan orah  i makadamijski orah ne pripadaju ovoj porodici oraha iako nose skupni naziv orah, no osim po nekim drugim značajkama prije svega razlikuju se prema porodici od našeg ''običnog'' oraha.

1. Sivi orah; 2. Crveni orah; 3. Obični-perzijski orah; 4. Crni orah; 5. Manžurijski orah

Orah se razvija kao visoko, stasito  drvo do 25 m visine….to vam je kao zgrada od 8 katova….zamislite vi to 😲

Neparno perasti ( izgledaju kao pero)  listovi u početku su nešto crvenkaste boje, a zatim prelaze u zelenu. Listovi su prilično dugi, te mogu biti ljepljivi i dlakavi kad su mladi, dok su u starijoj dobi glatki. Orah je jednodomna biljka, znači da ima i muške i ženske cvjetove na istom stablu….što im omogućava upravo njihovu raširenost po čitavom svijetu, snalažljiva biljka morate priznati.   Cvjetovi ne ispuštaju mirisni nektar pa ih pčele ni ne posjećuju. 

Orasi su anemofilne  vrste, što znači da je oprašivanje cvjetova peludom kojega prenosi vjetar. Cvate tijekom ožujka i travnja. Muški cvjetovi razvijaju se u pazuhu listova kao obješene rese dok se ženski cvjetovi razvijaju pojedinačno, ili u manjim skupinama, na novim izbojima iz koji se razvija orah. Plod oraha je okrugla koštunica, omotana vanjskim zelenim, sočnim i trpkim omotačem. Kad orah sazrije mesnati omotač se suši i puca, a plodovi ispadaju iz njega....nešto poput kokica u mikrovalnoj pećnici :D... Unutar drvenaste ljuske nalazi se jezgra ploda tj. sjemenka koja sadrži velike smežurane jestive supke . 

Znači pravilno bi bilo reći da jedemo supke, a ne orah…jer je orah ovaj ''drveni'' dio, a ovo što mi volimo jesti je njegova jezgra…..to je kao kad jedete čokoladu, ne jedete njezin omot nego ono što se nalazi unutar njega 😊

Budući da jezgra oraha izgledom asocira na mozak, smatrali su je hranom koja potiče rad mozga! Jezgre oraha sadrže preko 50 % masnih ulja, nezasićenih masnih kiselina, aminokiseline, bjelančevine (16%), ugljikohidrate (18%), mineralne soli, vitamin A, u manjim količinama vitamine C, E, B6, folnu kiselinu, Zn, Cu, Mn, K, Ca, P, J, S, Mg. U orasima su nađeni i flavonoidi (tvari antioksidativnog djelovanja) a pomažu u borbi protiv karcinoma i srčanih bolesti, djeluje na smanjenje sadržaja ukupnog i štetnog kolesterola u organizmu. Spomenila bi i nedavna istraživanja koja su utvrdila da orah može smanjiti mogućnost ili odgoditi pojavu Alzheimerove bolesti jer sprečava taloženje beta-amiloida u mozgu……dakle ima istine u tome da je to hrana za mozak. 😊

Njegova višestruka iskoristivost čini ga stvarno kraljem među voćem: svježi listovi koriste se za bojenje kose i kože (zbog juglana koji sadrže), juglon dobiven iz svježih listova i usplođa dodaje se kao boja kremama i uljima za sunčanje, poznato je i da listovi djeluju insekticidno, svježi listovi zbog jaka mirisa tjeraju kućne nametnike, osobito mrave, moljce, uši, stjenice i druge kukce, od mladih zelenih oraha proizvode se sirup, ekstrakt, tinktura, orahovo ulje, od mladih pupoljaka radi se mast protiv prhuti i ispadanja kose, orah je svoju upotrebu našao i u drvnoj industriji kao vrlo kvalitetno drvo za proizvodnju namještaja, a drvenaste ljuske koriste se kao ogrjevni materijal, nastirka pa čak i u cvjećarstvu kod izrade aranžmana.

Vjerujem da ste svi vi nakon što otvorite ljusku oraha, probali prstima , nogom ili nekim drugim alatom slomiti ljuske, ponekad se i porezali prilikom te radnje, a onda ste sve to bacili u smeće….no možda niste znali da ste time bacili i ljekoviti dio oraha. Naime  od omotača ploda oraha priprema se orahova rakija koja se smatra univerzalnim sredstvom za sve probleme sa želucem…..

 

Kao namirnica u ljudskoj prehrani orah se koristi od samog stvaranja svijeta. Biblija već u samom svom uvodnom poglavlju orašaste plodove stavlja uz žitarice i voće među idealnu prehranu koju je Bog namijenio čovjeku….taj mali dar neba čovjeku, komad raja u ljusci oraha.

Po svemu sudeći, iskoristivi su svi dijelovi oraha što je vrlo slično još jednom čovjekovom prijatelju-svinji..:D... Listovi služe za bojanje, za tjeranje moljac-jer sadrže tanin,  kao lijek za čišćenje organizma, drvo, po lijepoj boji i izuzetnoj tvrdoći, za divan namještaj, a ukus popravlja svemu u što se stavi.

Postoji legenda prema kojoj se vjeruje  kako bog  Dioniz nije imao povjerenje u nikoga, pa tako ni u vlastitu kćer. Dioniz je bio poznat i moćan po svojoj golemoj bradi, no kako nije bio povjerljiv bojao se za svoju bradu za koju se vjerovali da sadrži moć boga Dioniza. No bradu, je trebalo brijati kako ne bi postala predugačka i time ometala rad samom bogu, od straha da ju ne izgubi  a time i sam život bog Dioniz je svojoj kćeri dao dopuštenje da mu brije bradu, no ne britvom nego ju je spaljivala užarenim ljuskama oraha….i tako je orah postao čašćen i hvaljen od strane bogova, te je time i dobio titulu hrana bogova.

Ono po čemu je orah poznat je što je neizostavan dio u kolačima, slasticama, palačinkama, jelima slanima i slatkima….i preprženi, sirovi vole ga i mali i velik…neki više, neki manje…možda vas ovaj post dovoljno začara da svi zavolite…..jer što su božićne šape/pracne bez oraha….orah je mali pomagač i stvarno svojim prisustvom stvara čaroliju Božićnog jutra, počevši od kolača, ukrasa za drvce ili njegovog traženja pod božićni drvcem u mirisu slame i smrekinih iglica….

Ljuska mu je stvarno čvrsta o oštra, a ako ga probate slomiti zubima lako možete ostati bez njega…..orah svu svoju ljekovitost i čaroliju i snagu krije upravo unutar svojih ljuski….no ukoliko ga se ne otvori sva njegova ljubav ostaje  bespomoćan skriven unutar njih….zato mu je pomoć odlučio svesrdno pružiti njegov prijatelj gospodin Orašar….Znate li svi priču o Orašaru? Priča o Orašaru i kralju miševa je baletna predstava koja se tradicionalno izvodi uoči Božića. To je priča o djevojčici Klari koja ispod bora pronalazi nesvakidašnji dar - drvenog orašara kojim se razbijaju orasi, Orašar se iza ponoći pretvori u živog mladića  te s njime Klara proživi čudesne dogodovštine u čarobnom svijetu.

 U njemačkom folkloru postoji vjerovanje da orašar štiti obitelj i donosi sreću u dom. To je razlog zbog kojeg se orašar često darivao djeci za Božić….ne čudi nas stoga što su orah i Orašar zapravo pravi prijatelji…..ponekad se na prvi pogled čini kako Orašar uništava i mrvi orah, ali mu on zapravo pomaže da pokaže sjaj i svoju čaroliju….a s druge strane Orašar je upravo dobio ime i svoju ulogu uz pomoć oraha….on je njegovo srce, jedno bez drugog bi postojali a njihova prava čarolija nikad ne bi bila otkrivena.

Možda nam  se ponekad čine da su nam neki ljudi neprijatelji, planina koja nam je postavljena na put da bi nam sakrila sunce i uzela nam komad neba, no možda je upravo suprotno. Možda nam je dana mogućnost da otkrijemo svoju snagu i oblikujemo planinu u najljepšu skulpturu, tako otkrivajući svoju snagu oslobađamo čaroliju onoga koji nam je djelovao kao ''prepreka''…..to je Božićna čarolija, osjetiti dobro u ljudima i dati priliku sebi i drugima, biti bolja verzija sebe, biti kotačić promjena koju želimo vidjeti u svijetu.

Krijesnica jesenske melankolije...

Što Vam prvo padne na pamet kada čujete riječ krijesnica?? Znate što meni padne na um, mala žarulja koju vrijedno svake noći pale mali vrijedni kukci kako bi obasjale put svim ostalim kukcima, biljakama ali i ljudima. Ponekad, u ljetnim noćima kada sam uz put mogla pronaći upravo ovog malog električara, krijesnicu pomislila sam kako su krijesnice vjerojatno zvijezde za biljke i svoje prijatelje kukce....puno malo krijesnica čine prizor jednak kao kada mi gledamo vedru ljetnu noć ukrašenu sa zvijezicama....Tko kaže da krijesnice nisu upravo zvijezde koje su nam poslane kako bi nas vodile i osvijetljavale nam put, pokazale da i tama krije svoju čaroliju, poput vilinskog praha odjednom mračni kutevi postaju čarobni! No, da ne dužim ovu svoju dječju maštariju vjerujem da se pitate kakve veze krijesnica ima sa biljkom i je li možda današnji post malo skrenuo sa svoje putanje i počeo pričati o kukcima??!! Ili je možda skrenula samo ova spisateljica.....i jedno i drugo je donekle točno ;) 

Naime, današnja biljka nije Krijesnica (kukac električar) ali je vrlo slična tome, ona svojim bojama i u najhladnijim zimskim jutrima obasjava i utopli baš svako čeznutljivo srce koje ga pronađe.....da Vam je spisateljica malo pošašavila vjerujem da ste to već dosada mogli više puta zaključiti :D

No dobro, dosta o meni pričajmo malo o današnjoj zvijezdi bloga. Dakle, neću vas još dugo držati u neizvjesnosti, no prije nego vam otkrijem o kojoj je biljki riječ, koristiti ću jedan od Jokera i dati vam par tragova. Naime kada krijesnici oduzmete slog- nica i slovo K zamjenite sa slovom V dobiti ćete ime današnje biljke :) i sada slijedi joker Pitaj publiku!! Dakle, vjerujem da su se kotačići u vašoj glavi tek malo zavrtjeli jer vi ste pametne glavice i otkrili da je tema današnjeg bloga Vrijesak (Galluna vulgaris L.) iz Porodice vrijesova (Ericaceae)  S obzirom da nam se približava poseban blagdan kada posjećujemo svoje voljene krijesnice koje nam svjetle sa nebeskih visina koji su napustili ovozemaljsko putovanje i zaputili se u ono beskrajno nebesko putovanje, vrijesak je jedna od biljaka koju povodom Svih svetih i Dušnog dana odnosimo na vječno počivalište naših najdražih. Vrijesak je zimzelena višegodišnja biljka, grmolikog oblika koji hrabro prkosi turobnim, kišnim maglovitim i snježnim jutrima i pokazuje da i u najtežim trenucima postoje najljepše uspomene. Brojne biljke nekada pod teretom svoje tuge ni ne primjećujemo, a onda opet nakon toliko godina pogled na jednu biljku poput vremnskog stroja vrati nas u ona neka davna, sretnija vremena.

Vrijesak, po nekima sasvim obična trajnica koju primjetimo tek kada se pojavi na policama supermarketa i uz krizanteme potiho bez velike buke najavljuju mjesec studeni.  No vrijesak je puno više od obične trajnice, vrijesak prkosi prolaznosti vremena, vrijesak se nadmeće i pobjeđuje, vrijesak se uzdiže tamo gdje su drugi odavno napustili mjesto, vrijesak je borac kojeg ni bijeli zimski plašt ne može poraziti. Vrijesak, ne podliježe borbenim vještinama mraza i uporno stoji prkoseći svojim zvonolikim ružičastim, bijelim i crvenim cvjetovima onoj temperaturi koji ima za mač ima minus ponekad i do 22 stupnja velikog. Vrijesak kao da namjerno izaziva diva Mraza da pokaže još koji trik iz svog arsenala oružja, i uzvraća udarac sa svojim zimzelenim, sitnim i dugim listovima koji su tamnozelene boje ponekad i blago dlakavi, a posloženi su kao crijepovi na krovu...tu puno malih listića čini jedan veliki list. Plod ove biljke je okruglasta uredno počešljanih dlaka, kapsula koja sadrži smeđe jajase (eliptične) sjemenke.

 Vrijesku su po izgledu i uvjetima rasta vrlo slične erike pa ih mnogi poistovjećuju. Razlike su male ali se može uočiti da erike najčešće imaju cvjetiće nešto krupnije i okruglastije od onih u vrijeska, također imaju više igličaste listove koju su skupljeni po 4 u skupinama, a naš Vrijesak ima nasuprotne listiće. Također Erika ne podnosi temperature ispod 0 st. Celzijusa. 

Vrijesak cvijeta 3-4 mjeseca do svoje 15 godine starosti, a onda odrveni odnosno poprimi oblik četke, što ni ne začuđuje toliko s obzirom da  znanstveni naziv "calluna" znači četkati, očistiti, pa se u prošlosti upravo koristila za izradu metli i četki. 

Vrijesak je cijenjena ljekovita biljka. U narodnoj medicini vrijesak se upotrebljava kod bolesti bubrega i mjehura, te kašlja i reume jer pospješuje izlučivanje znoja i mokraće. Koristi se za čišćenje krvi, protiv reume, artritisa i gihta te infekcija bubrega, mokraćnog mjehura i mokraćnih kanala, a narodna medicina tvrdi otapa sve kamence. Tko posegne za njim, ne mora ići na operaciju, smatraju neki. U alternativnoj medicini najpoznatije svojstvo biljke vrijesak je njena moć otapanja kamenca. 

No ovu biljku ne vežemo samo ko krijesnica na putu vječnom, ova biljka ima i svoju pijanu verziju, luckastu. Naime ova biljka je legenda u jednoj zemlji poznatoj po pivu zemlji s dugačkom pivskom poviješću, poznatim pivskim stilovima, ali i jednom od najboljih pivskih legendi - legendi o pivskom stilu zvanom Heather ale (pivo od vrijeska)! Zanimljivo je da Irci imaju svoju legendu, a Škoti svoju, ali obje su varijacije na temu - epskog sukoba (U irskoj verziji Irci vs Vikinzi, u škotskoj verziji Škoti vs Pikti) U sukobu od sveg stanovništva ostadoše samo ćaća sa sinovima s druge strane. Glavni general pobjedničke strane je zatražio oca recept za pripremu piva od vrijeska, dok otac nije htio odat recept bojeći se da će ga sinovi likvidirati. Nakon što je protivnička vojska smaknula njegove sinove, on im se samo nasmijao u brk znajući da tajna heather alea ide s njim u grob, jer se bojao da sinovi nisu dovoljno "čvrsti" i da bi mogli cinkat recept - ovako su oni smaknuti i recept je očuvan.  Postoji i mišljenje da je heather ale bila neka vrsta medovine koju su cugali vikinzi. Točan recept i upotreba vrijeska u proizvodnji piva baš i nije poznata, ali su se pronašli neki zapisi u kojima se spominje mix 2/3 vrijeska + 1/3 jačmenog slada. Hmelj se nije dodavao, dok se se od vrijeska koristili samo zvončići (cvijet). Danas se ovaj stil proizvodi u samo jednoj pivovari u Škotskoj - Williams brothers koja ima cijelu seriju posvećenu tradicionalnim škotskim pivima - heather ale je samo jedno od piva u toj seriji. 

Osim pijane priče uz vrijesak se veže i jedan slatki proizvod, a to je med. Med od vrijeska je jako cijenjen koji je  tamnožute boje, slabog mirisa i specifičnog okusa. Kristalizacija meda od vrijeska traje 2-3 mjeseca. Preporučuje se korištenje med od vrijeska kod reumatskih oboljenja, bolesti mokraćnih putova i bolesti bubrega. Najbolje je med konzumirati rastopljen u toplom čaju od kamilice i šipka. U jesen vrijesak je dobar začin i dobar napitak, tim vrjedniji jer u to doba godine baš i nema nekog aromatičnog svježeg bilja. Za dobar san preporučuje se pod jastuk staviti lanenu vrećicu ispunjenu listićima vrijeska i lavande.

Vrijesak se može koristiti i kao začin u brojnim jelima.Često ga možemo naći u mješavinama začina pod nazivom provansalske trave (primorski vrisak)   Vrijesak se u mediteranskoj kuhinji (kod nas u primorskoj i dalmatinskoj) rabi kao visokovrijedna začinska biljka, naročito u pripremanju divljači i riba. Može se, također kao začin, posuti po svakom pečenju svinjskog mesa, janjećeg i mesa od peradi. Uz ostale mediteranske biljke, dodaje se kao začin i pizzama jer daje karakterističan miris i okus. 

 

Zanimljivo je spomenuti da u Njemačkoj vrijesak rabe kao začin za grah i kobasice, pa ga nazivaju «Bohnenkraut ili «Wurstkraut

Vrijesak je i zaštitni cvijet Škotske! Naime, u Škotskoj je vrijesak izrazito samonikla biljka koja raste na brežuljcima i uvijek s emože pronaći kao muza u njihovim pjesmama vrlo je često opisujući kao '' mirisni brežuljci ljubičastih krijesnica'' 

Možda nakon ovoliko čarobnih tajni koje je otrkila ova sasvim ''obična'' biljka koja se nalazi na policama supermarket, poželite i vi imati ovu krijesnicu da vam bude toplina u studenim jesenskim jutrima ili zvijezda na safirnom zimskom nebu....dopusitie da Vas Vrijesak prati na vašem zemaljskom putu, jer tko zna jednoga dana kada i vi završite ovo zemaljski put postanete krijesnica neba!

Kraljica jesenskog valcera

Dragi prijatelji Tajanstvenog svijeta biljaka, otkrivači i avanturisti u ovom čarobnom svijetu koje započinje ispod sitnih čestica Crne kraljice koji ovi s malo mašte stručno nazivaju Tlom, dobrodošli na ovogodišnji Jesenski festival!! Istina, kalendarski nam jesen još nije službeno došla na vrata, no u meni koja čuva još djetinje misli i igru duboko u sebi ona je službeno započela. Uostalom, ona započinje u svima nama kada mi to poželimo, bez zakona, reda i propisa...započinje onda kada mi svoja srca otvorimo za nove pustolovine. 

I tako je ove godine, sa 02. rujnom započeo i Jesenski festival plesa.....i svi vi mali i veliki moji prijatelji pozvani ste uživati u njemu. Pozvani ste skinuti prašinu sa svojih plesnih cipelica, izvući sve kostime pomno spremljene u drvene kovčege, izvaditi onaj veliki dječački osmijeh i staviti malo onog rumenila sramežljivosti i izvesti se na plesni podij. Zvukovi davno zaboravljenih melodija i pokoji zaboravljeni plesni korak, koja vješto ispletena frizura i taman čarobno napravljena leptir mašna...spremni smo, spremni smo zakoračiti u čarobni svijet biljaka. Znate li tko je organizator ovog Jesenjeg valcera? Članovi jedne velike Porodice, tu se može pronaći gospodin Krastavac i gospođa Lubenica kao glavni organizatori i počasni osnivači ovog jesenskog valcera. Ne treba zaboraviti i velike financijske donacije, da ovaj valcer izgleda ovoliko čarobno,mladih gospođica Tikvice i Dinje. 

Ova velika Porodica, Familija nosi počasno, velikih plodova i dlakavih stabljika svoje prezime Cucurbitaceae. Među velikom Porodicom našao se i biser večerašnjeg podija, i možda ćete pomisliti kako je pobjeda već namještena jer ipak je riječ o nekoj biljci iz iste Porodice, no dopustite mi da vam odmah opovrgnem vaše zaključke. Istina je dakako, da je Kraljica jesenjeg valcera Bundeva (Cucurbita pepo L.), i da su joj Lubenica, Dinja, Krastavac i Tikvica u rodu, no svim članovima iste Porodice zabranjeno je glasanje na Jesenjem valceru. Bundeva je izabrana od strane biljaka druge Porodice, to je bio strogi kriterij sastavljen od Pitomog kestena, Graha, Jabuka, Krušaka pa čak i zanosnog Grožđa....ali ukoliko i dalje sumnajte u njihovu odluku, pozivam Vas da upoznate ovu Kraljicu jesenskog valcera i sami prosudite je li s razlogom izabrana da nosi tu titulu.

Bundeva, buča, tikva i još brojni drugi nazivi krase ovu našu romantičnu kraljicu jeseni. Bundeva je puzajuća biljka, veoma razgranata i vjerujem da ste ju svi imali priliku vidjeti, stabljike obrasle dlakama, i kada ju pomazite ponekad imate osjećaj kao da se ona mazi s vama. Listovi su krupni i, srcolikog oblika i vrlo hrapavi. Plodovi su kuglastog oblika, ponekad rebrasti, kora može biti sjajna ili matirana, naranđasto-žuta i naprosto mami pogled svima koji se nađu u njezinoj blizini. Cvjetovi su žute boje i može vam se dogoditi da ih uopće ne vidite, jer su kratkog životnog vijeka, točnije traju najduže jedan dan dok ih pčele ne opraše a onda se pozdravljaju sa svijetom i ostavljaju mjesta razvoju ove jesenske kraljice.  Plodovi bundeve su hranjivog blagog i slatkastog ukusa, i unutar njega nalaze se brojne sjemenke koji su nezamisliva poslastica i velikima i malima. 

Današnja se buča razvila iz divlje buče koja je rasla na području između Gvatemale i Meksika. Prema podrijetlu razlikujemo bundeve Starog i Novog svijeta. Stari Egipćani i Rimljani poznavali su i pripremali tikvice (Lagenaria vulgaris) i veliku duguljastu buču glatke kore (Luffa cylindrica) koja je prikladna za prehranu čovjeka samo dok je mlada, nedozrela. Danas imamo veeeliki broj različitih vrsta tikvi/bundeva koje se razlikuje i bojom kore, ali i okusom njezine unutrašnjosti. 

Na svijetu ima čak 800 vrsta bundeva i većina ih je jestiva. 

U našim krajevima najpoznatije su sljedeće vrste:

1. Obična bundeva (Cucurbita pepo)

2. Azijska bundeva (Cucurbita ficifolia Bouche)

3. Zentner (Cucurbita maxima)

4. Muškatna bundeva (Cucurbita moschata)

5. Butternut (Cucurbita moschata) 

6. Hokkaido tikva ( Cucurbita maxima Duchesne)

Boja bundeve ukazuje da je ova namirnica bogat izvor beta karotena.

Beta karoten je snažan antioksidans koji štiti organizam od utjecaja slobodnih radikala, jača imunitet i sprečava razvoj malignih tumora.

Uz njega tu su i vitamini C, E, K, B1, B2, B3, B6, folna kiselina i mineralni sastojci kalij, fosfor, kalcij i željezo.

Ljekovita svojstva bundeve već su odavno poznata u narodnoj medicini.

Bundeva je idealna namirnica za osobe koje pate od bolesti želuca i crijeva. Pomaže kod zatvora i upale debelog crijeva. Ona je diuretik, zbog toga se preporučuje osobama s artritisom i gihtom.

Takođerštiti zdravlje očiju, jer je bogata karotenoidima. Zasitna je i siromašna kalorijama, zbog toga je idealna namirnica za mršavljenje ( svega 26 kcal na 100 grama)

Ova namirnica pomaže smanjiti kolesterol u krvi.   Žlica soka bundeve dnevno zaštitit će vas od bolesti mokraćnog mjehura, bubrega i prostate.Kao maska za lice bundeva je prikladna za problematičnu kožu. 

Ona izjava da imaš na ramenima Tikvu umjesto glave, sad mi se i ne čini više uopće uvredljiva :D

No nije bundeva oduvijek bila ovako planetarno popularna. Smatra se da ju je u Europu donio Kolumbo, gdje je prvotno služila kao hrana za stoku a kada je konačno pronašla svoje mjesto na ljudskom jelovniku bila je etiketirana kao hrana za siromašne. I njezin put prema zvijezdama bio je prekriven trnjem, no ona nije odustala   s vremenom su otkrivene mnoge njene čari te se ova ljepotica iz skromnih domova polako uvukla u najelitnije svjetske restorane, i sada je koriste i Michellinovi kuhari i nalazi se u svim kuharicama diljem svijeta. No kako je tako ''obična'' hrana za životinje došla toliko daleko?? Možda je to ipak njoj bilo predodređeno ako pogledamo daleko u prošlost, naime Indijanci su se prema njoj odnosili s takvim poštovanjem da su je pokapali sa svojim mrtvima kako bi im bila hranom na njihovu posljednjem putovanju. 

Osim Indijanaca ovu Kraljicu cijenili su i  stari Egipćani koji su od bundeva izrađivali zdjele i tanjure, zbog čega se i smatra da je Afrika pradomovina nekih vrsta bundeva. U nekim kulturama od sušenih komada bundeve tkanjem su se izrađivali tepisi. U Kini, bundeve su se smatrale simbolom zdravlja te su stoga nerijetko bile predmet raznih umjetničkih djela....Oism toga, bundevom se navodno čak liječio i ugriz zmija. 

Ako Vas i ovo sve dosad izrečeno nije uvjerilo u posebnosti ove predivne romantične Krlajice jesenskog valcer, onda nastavite čitati i dalje, jer ima ona još asova u pazušcu listova da vam ih pokaže :)

Braća Grimm kao i brojni drugi književnici koristili su Bundevu kao svoju pjesničku muzu, naime bundeva je tako svoje vriježe protegnula kroz brojna književna djela od kojih je možda svima najpoznatija Pepeljuga i kočija od Bundeve.

Bundeve su osim saveznici zdravlja postali i neizostavan detalj za Noć vještica (Halloween) koji se obilježava 31. listopada. Dakako, najpoznatiji simbol Halloweena su upravo izrezbarene bundeve. One se najčešće oblikuju u razne zastrašujuće likove, a potom se u tako izrezbarene bundeve postavlja goruća svijeća (Jack O'Lantern).

Amerikancima je bundeva neizostavna za njihov dan zahvalnosti kada rade posebnu Pitu od bundeva. Što se tiče tih slasnih slatkih okusnim pupoljcima mio dio bundeve ideje za recepte imate u izobilju. Ona koja je meni osoboito draga i koju njegujemo i prenosimo s koljena na koljeno je pečena Bundeva na Badnjak. Naime, prije svečane obiteljske večere uz rakiju medicu obavezan je jedan mome srcu poseban drag zalogajčić, a riječ je o malom ''sendviču''. Navodni znakovi su s razlogom, jer nije riječ o klasičnom sendviču nego više o malom tornju gdje se na komad jabuke stavlja bundeva, med, češnjak i orah....vjerujte mi kombinacija svih tih okusa je nešto što vam utopli srce i zavede vas svojom čarolijom tako da svake godine željno iščekujete tu Badnju večer kako bi to ponovno mogli osjetiti. Probajte, i uvjerite se sami. :)

Prvi recepti pripreme pite od bundeve sežu u daleku povijest. Pripremala se tako da se bundevi odrezao vrh, zatim su se uklonile sve sjemenke, a potom bi se punila mlijekom, medom i začinima.

Nakon toga pekla se u vrućem pepelu.

U prošlosti meso bundeve nije korišteno kao punjenje za pitu već kao sastojak za pripremu kora za pitu.  Prema Guinnessovoj knjizi rekorda najveća pita od bundeva težila je čak 916 kg. Tvorac ove divovske poslastice predstavljene na festivalu bundeva u New Bremenu (Ohio) bila je tvrtka New Bremen Giant Pumpkin Growers.

Bundeva je zbilja kraljica Jesenskih festivala. Jedan takav se održava u Njemačkoj, gdje se izrezbaruju bundeve, peku pite i juhe te se čak održava i regata u bundevama. Na tom sajmu u U Ludwigsburgu, njemačkom gradu koji se nalazi u saveznoj državi Baden-Württemberg donesena je i najveća bundeva na svijetu, bundeva iz Guinessove knjige rekorda težila je  čak 1054 kg.  

U Hrvatskoj se izložba bundeva već nekoliko godina održava u Tovarniku u sklopu Festivala voćnih rakija i likera. Na toj izčložbi titulu najveće ponijela je bundeva teška 630 kilograma.

Mislim da Bundeva još nije u potpunosti otkrila što to ona može i što nudi, jer ipak sve Kraljice uvijek moraju ostavoiti pokoju tajnu za one koji su voljni čekati. I na kraju zbilja mislim kako je s razlogom Bundeva ponijela titulu Kraljice jesenskog valcera, i kada ju slijedeći put vidim u nekoj bašći ili vrtu skupiti ću one dječačke hrabrosti i zamoliti je za ples!