Dragi
moji biljoljupci predugo je vremena prošlo otkad sam Vam zadnji puta tipkala, a
i ovako sam svjesna da je život prekratak da bih vam opisala i predstavila svaku
biljćicu...znači ne patite samo vi zbog ove moje kronične lijenosti, nego i sve
te silne biljke koje će nažalost ostati neistražene i bez svog osobnog
predstavnika. No, ne valja mi se sad živcirati jer promjeniti ništa ne
mogu...ma u pravilu mogu, evo danas ću zato natipkati priču i predstaviti Vam
čak dvije biljke....a jesam se raspištoljila ha? :D No da ne duljim, na ovom
svom uvodnom ''ispričavam se na nepisanju'' djelu krenimo mi na današnju temu
posta. Ljeto nam se polako udaljava, ali još uvijek možemo vidjeti njezine
rubove peraja, pa iz tog razloga ću ovaj post posvetiti baš jednim ljetnim
biljkama!! Da, znam jesen je već polako zakoračila svojim čizmama u drvorede i
sunce je polako izgubilo onu svoju žestinu i vrućinu, ali u trgovinama se nađe
još dosta biljaka koje su dominirale ovo ljeto i osvajale kako Vaše želuce tako
i prostrana polja i livade.
Pa
krenimo biti mali pustolovima među štandovima ovog sezonskog voća. Pripremite
se da Vas današnja priča nostalgično vrati na ljetne dane i ponovno vas ogrne
toplinom i vedrinom. Kako da vas navedem da posumnjate o kojim biljkama je
danas riječ...hmmm..( da, dobro znam sve sam uprskala ovim slikama, ali svejedno pravite se da ne znate..biti će vam zanimljivije :D)možda da napomenom da ova biljka najbolje gasi žeđ i
ekstremno brzo nakon već prvog zalogaja osjećate kao da ste na Bahamima i neki
dobar sluga vam maše palmom na ležaljci! Možete li pogoditi o kojim
rashlađivačima je riječ? Ako ne, evo za vas još jedan mali hint....vjerujem da
ste na brojnim portalima čitali kako je potrebni dnevni unos vode oko 2 litre, a
ponekad nam se dogodi da se moramo prisiliti
da popijemo i samo jednu čašu (to bi bio moj slučaj) i onda naiđemo na
jedno slatko, voćno rashlađenje koji sadrži hektolitre vode u sebi (ovaj
podatak sam preuveličala, ne brinite
nije riječ o buretu vode ili vodom predoziranom slonu)....e pa mislim da
njušite trag u pravom smjeru....da , da danas je riječ o Lubenici i Dinji!
Ono
što bi na početku odmah htjela razjasniti jest ona tisućljetna dilema jesu li
lubenica i dinja voće ili povrće. I da, morati ću Vas razočarati lubenica i
dinja jesu povrće.....ali, to uopće ne
mora biti loše, pihhh opće poznato je da više volimo voće od povrća i da nam se
omjer unosa jednog i drugog drastično razlikuje, i da vuče više na stranu voća nego na
povrća....osim ako sada u tu jednadžbu ne uvrstite lubenicu i dinju ;). Pa
zašto su lubenica i dinja povrće?? Ne dajte da vas zavaraju oni
''pametnjakovići'' koji misle da ona pripada u povrće jer pripada porodici
bundevara/tikvenjača (Cucurbitaceae)
jer ću vam odmah reći da to nije razlog, naučili smo da jabuka pripada porodici
ruža (Rosaceae), pa opet jabuka nije
cvijeće, tako da to nije objašnjenje zašto lubenica i dinja pripadaju povrću. Jednostavno
pravilo koje govori da se radi o povrću je to što se radi o plodu jednogodišnje
biljke, što je pravilo povrća. Svi plodovi koji se koriste kao hrana i
koji se moraju saditi svake godine su povrće. Voće je plod višegodišnjih
biljaka, koje se ne mora saditi svake godine. To je bitna razlika
između voća i povrća....eto i ova misterija je riješena! :)
Lubenica (Citrullus
lanatus) je podrijetlom iz tropske Afrike,
a Dinja ( Cucumis melo) potječe
iz Azije, SAD-a, Meksika,
a uzgoj se proširio i u mnoge mediteranske zemlje. Lubenica se još naziva bostan, dok se dinja još naziva dina, melon, pekun, pipun i pepun. Dokazi o sadnji lubenica pronađeni su u dolini Nila i to iz vremena
starih Egipćana pa su tako u grobnici kralja Tutankamona pronađene sjemenke
lubenice. Stoljećima kasnije lubenice su se proširile u sve dijelove svijeta.
No lubenicu kakvu poznajemo uzgojio je
Charles Fredric Andrus 1954. Nazvana 'Charleston Gray', takva lubenica bila
je uzgajana zbog veličine, oblika (radi lakšeg transporta), crnih sjemenki te
neuobičajeno ružičastog mesa. Iako se još mogu pronaći vrste lubenica koje
imaju meso nešto tamnije zelene ili pak svijetlozelene boje, ili pak vanjsku
koru s prugicama te meso narančaste ili bijele boje, gotovo sve lubenice potječu
od Charleston Graya.
Dinje su prvi put kultivirane u Iranu prije nekoliki tisuća godina. Ime Cantaloupe, kako se naziva na engleskom jeziku, najvjerojatnije je dobila prema talijanskoj papinskoj županiji Cantalupo na području gdje je prvi put uzgajana u Europi.
A
sad malo da ih skeniramo....:) Stabljika lubenice i dinje je razgranato,
snažno, na njemu se nalaze puzave vriježe, to vam je slično kao i kod
krastavca, a mislim ipak su braća po porodici ;),
a ovisno o sorti može narasti 3-4 m.
Cvjetovi su razmješteni pojedinačno i izrazito su žute boje. Otvaraju se u
jutarnjim satima i cvjetaju samo jedan dan, a neoplođeni ženski cvjetovi ostanu
otvoreni i slijedeće dane. Listovi su po rubovima nazubljeni i razmješteni su po
principu ''cik-cak''. Kod lubenice je list peteroprsast, valovitih rubova, dok
je kod dinje list dlanast, blago nazubljen, te su oba prekrivena gustim
dlačicama. Znači ovaj zeleni dio je u pravilu sličan i kod dinje i kod
lubenice, ono po čemu se razlikuje je njihov konačni proizvod: plod!
Lubenica: Plod može narasti do 20 kg, a
oblik mu može biti raznolik, jajolik, okrugao, pa čak i četvrtast
(karakterističan proizvod Kine). Kora ploda može biti jednobojna, tamno ili
svijetlozelena ili prugasto, odnosno mrežasto išarana. Unutarnji jestivi dio
ploda može biti od ružičaste do crvene boje. Postoje vrste čija unutrašnjost je
narančaste, žute ili čak bijele boje. Sjeme lubenice može biti bijele, žute,
smeđe, crne ili šarene boje- crne sjemenke spremne su za sadnju te uzgoj novih
lubenica. Ako vadite koštice iz lubenice, nemojte
ih bacati. Kad ih osušite, pune su proteina, vlakana i antioksidansa te ih je
svakako preporučljivo jesti.
Dinja: Plod dinje je ovalnog
oblika. Obično je dug 15-22 cm, a težak 1-2 kg. Ima jako lijep miris i okus.
Tvrda kora može biti glatka, naborana ili mrežasta s režnjevima. Unutrašnji,
jestivi dio najčešće je narančaste ili svjetlozelene boje, a šupljina je
ispunjena sjemenkama-
bijele odnosno svjetložučkaste boje. Sjemenke
dinje su, kao i bundevine sjemenke, jestive – mogu se tostirati i poslužiti kao
ukusna grickalica ili pak koristiti u brojnim jelima.
Zašto
su te dvije voćke toliko zanimljive, ljekovite i većini ljudi srcu drage? Na
početku sam spominjala neke hektolitre vode, pa da vam sad dam i točan podatak,
dakle lubenice se sastoji od 92% vode....a ostalih 8% je raspoređeno na ugljikohidrate, proteine i vitamine A, B6 i C,! Lubenica i dinja ne sadrži masti ni kolesterol pa su izratito zdrave, i koriste se kao jedan od glavnih sastojaka u dijetama! Bogate
su i mineralima, najviše kalijem, fosforom, kalcijem. Pomažu kod upale žučnih
putova, olakšavaju probavne smetnje, ublažavaju bol, pomaže kod uklanjanja
štetnih tvari iz organizma. Znači što više lubenice pijete, da , da PIJETE (jer
ako nešto ima 92% pa logičnije je reći da ju pijete ;)) čistite bubrege, regulirate krvni
tlak, štitite srce, čak sprječavate i rak prostate. Dinja vam neće samo ugasiti žeđ, već vas može i zaštititi od sunčevih opeklina za što je dobar njezin sok.......i kome onda treba doktor?!
Ono što
ja posebno volim pisati na svom blogu, jest one male skrivene tajne koju
svaka biljka ima i što ju čini posebnom i unikatnom. Svaka biljka je zanimljiva
na svoj način i smatram da upravo te zanimljivosti ljude privuku da upoznaju
biljke malo više, iz nekog drugog ugla da uđu u taj njihov veličanstveni
svijet. Pa krenimo....Demosten (grčki govornik) jednom je prilikom
pogođen lubenicom u
glavu (možda zbog svog silnog filozofiranja) , dok je pričao o popularnim
filipikama (govori protiv Filipa II). On se zahvalio na poklonu, stavio je na
glavu i rekao da će je koristiti kao šljem u borbi protiv Filipa Makedonskog...morate
priznati da je sve u svemu domišljato iskoristio tu lubenicu. U azijskim
zemljama, prepržene sjemenke lubenice se jedu kao grickalice ili se smrve,
dodaju žitaricama i potom upotrebljavaju za pripremu kruha. U Kini i
Japanu lubenica je
popularna kao poklon domaćinu kojem idete u posjetu. U Izraelu i Egiptu lubenica se
često jede sa feta sirom, dok se dinja najbolje sljubljuje sa pršutom!
Na slici umjetnika Giovannija Stanachija iz 17. stoljeća naslikana je lubenica. Njen izgled bitno se razlikuje od ''moderne'' lubenice.
Razlog je u stoljećima genetskog modificiranja nakon čega je teže jestivi
„bijeli“ dio lubenice nestao iz sredine ploda te ga danas možemo naći samo uz
koru.
Senat Oklahome je 17. travnja 2007. proglasio lubenicu službenim
državnim voćem, uz neke dvojbe je li lubenica uopće voće....i iako mi jedemo
isključivo njenu unutrašnjost, na lubenici je jestiva i njena kora! Dinja se
spominje u Bibliji, za kojom su Izraelci žalili kao za omiljenom hranom 40
godina lutajući pustinjom.
Upute prilikom biranja, kupovanja lubenica i dinja....ono kuckanje
lubenica mi je osobito drago, kao da se nadamo da će nam netko iz unutrašnjosti
odgovoriti je li lubenica sočna i slatka. :D Potražite simetričnu lubenicu čija
je težina sukladna veličini. Ne bi trebala sadržavati mrlje i mekana mjesta.
Okrenite je i potražite udubljenje koje je nastalo uslijed polegnutosti na
zemlji. Ako ne vidite to udubljenje, to znači da lubenica još uvijek nije
zrela. Pri kupnji dinje pripazite na peteljku oko koje se mogu stvarati kapljice
vlage, što je znak da je dinja ubrana prerano i da iznutra vjerojatno neće biti
zrele narančaste boje. Kod zrele dinje peteljka lako otpada, na čijem
mjestu ostaje malo udubljenje.
I za kraj uvijek volim da, osim
što su se oči poigrale s tekstom, a mozak neke informacije brižno stavio u vaše
memorijske ladice, pomalo izazvati i vaše nepce i želudac da ponovno uroni u
sve čari i okuse ovog ljetnog voća. Da, da..znate što slijedi...lubenica i
dinja u ulozi majstora kuhinje! Najpoznatije hladno predjelo u nas je kombinacija pršuta i dinje, a
izvrsno se slaže u salatama s piletinom ili morskim plodovima. Za ljeto su
pogodne i hladne juhe od dinje, kokteli ili dinja kao dodatak sladoledu. Kada
ju jednom narežete, lubenica ostaje svježa tek dan ili dva. Kako ostatak ne
biste bacili, iskoristite ga za kockice leda. Stavite ostatke lubenice u
blender i miksajte dok smjesa ne postane kompaktna. Izlijte smjesu u kalupe za
led i zaledite. Led možete dodavati u razna voćna pića.
P.S. U
nekim zemljama, poput američkog juga, lubenica se služi posuta s malo soli.
Kada odstoji koji tren, takva je lubenica još malo slađa i sočnija...nećete
znati dok ne probate ;)
P.P.S Ne zaboravite da ste vi svi posebni baš poput današnjih junaka priče, vi ste jedan od milijun! ;)
Nema komentara:
Objavi komentar