Dragi moji biljoljupci, visibabe, jaglaci, šafrani i kukurijeci počeli su ukrašavati svoje plesne haljinice za veličanstveni proljetni bal. U zraku se počinju skladati posebne simfonije koji pozivaju sve dječje osmijehe i rumene obraze da izađu pod nebesko plavetnilo i raduju se dolasku, po meni, najljepšeg godišnjeg doba! Zbilja, ni sama ne znam kome bi danas poklonila svoju pažnju i prepustila pero u njegove listove i baš iz tog razloga pisati ću danas, da biti ću baš buntovna i izvući ću jednu biljku iz sjene proljeća i malo prepustiti ovaj svijet njoj na vladavinu.
Nemojte mi zamjeriti na tome, obećavam da ću se od slijedećeg posta truditi pisati u skladu sa godišnjim dobom koji okupira ovu polutku Zemljine kore. Već neko vrijeme planiram Vam pisati o ovoj biljci, no vrijeme je uzelo maha i iskreno mislim da nisam više toliko u formi za trćanjem, naročito ne za vremenom. Vrijeme je postalo pravi fitness majstor, a ja sam počela dahtatati za njim kao riba na suhom. :D Bilo kako bilo, neću dozvoliti da vrijeme oduzme pozornost ove biljke......no, no dosta o mom filozofiranju, ovim mojim trkeljanjem i Platon će postati ugrožen :D.
Odakle mi ideja za ovu biljku, znam nemate pojma o kojoj je biljci riječ, no prvo da vam objasnim razlog zašto baš njoj prepuštam prve proljetne dane. Kao prvo, televizijska je zvijezda, neki dan imala je čitavu emisiju od sebe, kao drugo metafora je danas za ovu veliku krizu odljeva mozgova iz naše lijepe domovine. Da, da i ova biljka kao i brojne obitelji i mladi putuje, i ova biljka se nada pronaći komadićak raja na ovoj planeti. Upravo je ova biljka jedna od mnogih koja pokazuje koliko smo slični biljkama, ali ponajviše koliko od njih ZBILJA možemo naučiti.
Ako se pitate kakve pobogu kakve veze ima pisac Tolkien sa biljkom??? Današnje putovanje u potrazi za rajem predstavljam Vam Hodajuću palmu (Socratea exorrhiza). Kojeg li blesavog naziva za biljku...zašto baš hodajuća??Postoje brojna nagađanja i preispitivanja hoda li ova palma zbilja. Brojni naučnici i botaničari smatraju kako to nije potpuno točno, ali ja vjerujem kako ni mi ljudi ne znamo sve tajne biljnoga svijeta. No, red bi bio da vas prvo uvedem u ovu priču! Hodajuća palma obitava u tropskim kišnim šumama područje Sjeverne i Južne Amerike. Može doseći visinu i do 25m, no najčešće se zadržava na visini od 15-20m...valjda i ona poput mene ima problema sa pronalaskom adekvatne odjeće, dovoljne dužine :D
Listovi ove palme, nalik su ostalim vrstama palmi. Na vrhu se nalazi gusta krošnja od tridesetak perasto razdijeljenih listova dugačkih oko tri do četiri metra. Listovi su razdijeljeni pri vrhu i dosta gusto zbijeni pa se ponekad stvara dojam 3D razvijenih listova. Ono što je u pravilu karakteristično i zbog čega je ova palma dobila specifično ime je njezin sustav korijenja.
Za razliku od drugih palmi čiji je korijenov sustav dosta jednostavan kod Hodajuće palme je to posve drugačije. Naime, ova palma je pravi cirkuski akrobat i hoda na štulama, znam znam zvuči smiješno i nemoguće. No na slikama će te bolje vidjeti o čemu je riječ. Štule su karakterističi odjevni predmet ove biljke, možda i ona želi biti u skladu s modom i prošetati svoje biljne štikle ;). Ove štule su zapravo korijenje, koje iznova raste u potrazi za boljim tlom. Ova palma ne šeta u punom svjetlu te riječi, jer centralni korijen uvijek ostaje na istom mjestu, ali stvaranjem novog korijenja, štula, dobiva se dojam da se stablo kreće, za boljim sutra.
Kako tlo erodira, stablo pruža nove, duge korijene koje traži novo i čvrsto tlo. Dok se korijenje učvršćuje u novom tlu, stablo se polako savija prema novom korijenju, a staro se uzdiže u zrak. Cijeli proces preseljenja stabla na novo mjesto s boljim uvjetima za rast može potrajati i nekoliko godina. Tajna se možda skriva u neobičnom izgledu ovih stabala, koje za razliku od drugog drveća ima sustav korijena iznad zemlje, čime liče više na metlu nego li na stablo. Kako s vremenom neko korijenje odumire zbog erozije tla, stvara se novo. Fenomen "pješačenja"stručnjaci objašnjavaju definicijom da drvo traga za suncem. Da se palma pomakne sa svog mjesta, odnosno da prošeta potrebno je pričekati i do godinu dana, no ona za svog života propješaći i do 20 metara. Ova palma nije zanimljiva samo turistima i znanstvenicima, nego i brojnim kukcima koji ju oprašuju i hrane se njenim sokovima.
Cvijet ove biljke je veoma specifičan i pomalo nalikuje na cvijet vrbe, znate mislim na ono što meni nalikuje na veliku dlakavu gusjenicu! Slična je priča i kod Hodajuće palme, cvijetovi su dok su skupljeni podsjećaju na veliku bananu, a onda se rascvjeta u ''gusjenice'' odnosno rese sa sitnim žutim cvijetićima- Plod koji se razvije u početku je svijetložute do žućkastozelene boje koji kada dozrije poprima karamel smeđu boju sa sitnim nepravilnim prugicama.
Osim što hoda, ona je i prirodni afrodizijak, naime unutrašnjost korijena, srčika, upotrebljavala se od davnina kao afrodizijak. Osim što se šeće pravi je i zavodnik ;). Također, od njezinog debla dobiva se izrazito kvalitetno drvo, od koje se izgrađuju brojne američke kuće.
Iskreno, ja sam osoba otvorena uma i kako smo naučili da se mimoza zatvara pri dodiru nije mi ovo toliko nevjerojatno kao nekim znanstvenicima. Inače, ova palma vam raste u Kitoa, prijestolnici Ekvadora, rezervat biosfere Sumako, to je sjedište ove palme.
Nažalost, ova šumska biosfera kao i hodajuće palme našle su se na udaru iskrčavanja i devastiranja, tako da postoji vrlo velika vjerojatnost da ove palme ne dožive svoj raj na zemlji, čak postoji velika vjerojatnost od njihova potpunog istrebljenja. Kako sam na početku rekla kako je ova biljka metafora naše loše demografske slike kad podvučemo crtu i nama prijeti istrebljenje. Ne vjerovati da plame hodaju je isto kao i zatvarati oči pred drugim znanstvenim dostignućima, zatvarati oči pred brojnim svjedocima jednako je kao i zatvarati oči prema napretku, opustošiti šumu tako tajanstvene biljke jednako je kao i uništiti Zemlju. Što je od svega ovoga metafora, a što surova stvarnost procijenite sami, no nemojte zatvarati oči niti okretati glavu prema dokazima,jer to je jednako slaganju sa svime navedenim, nemojte žmiriti jer ćete propustiti veličanstvene stvari.
J.R.R. Tolkien je u svojoj triologiji Gospodar prstenova opisao šetajuća stabla, u njegovim pričama spominje Uruk-hai, utvare, crne jahače, brojne mitološke junake i po meni to je najjači film u povijesti i sadašnjosti! Borba dobra i zla, svjetla i tame, i iako je to samo ''priča'' prikazuje toliko surovu stvarnost da je nemoguće da ostanete jednaki prije i poslije filma/knjige. Šetajuća stabla Enti su jedni od brojnih priča, izmišljenih?? Ja u to više nisam posve sigurna, i vjerujem da postoje šetajuća stabla kao i da postoji Uruk-hai u vidu buldoždera i katana koji će posjeći ovu čarobnu šumu....i onda ne mogu da se ne zapitam zašto je nama ljudima teško povjerovati u malo čarolije??
Za kraj valjalo bi se češće sjetiti ove misli vodilje:
