Barbara reci ''RA''

Danas ću vam predstaviti jednu biljku koja me dočekala za stolom pri povratku s posla, odmah da napomenem da ja nisam neki profesionalni znalac biljaka nego sam više entuzijasta koji se voli neformalno educirati i svoje malo znanje proširiti sa većim krugom prijatelja (da, smatram vas moji dragi čitaoci, svojim prijateljima ;) ), i iz tog razloga kad sam ugledala ovu biljku na svojoj trpezi izgledala sam kao prvašić koji se prvi put susreće sa matematikom, zadivljeno i zabrinuto istovremeno. Ajme, pa kako ja ne znam što je ovo?!...no onda u glavi začujem prizvuk ohrabrenja ''Učiš dok si živ bio mrav ili div'' i tako sam ja odlučila istražiti ovu zagonetnu biljku s kojom se dosad osobno nisam susrela. Tako da dragi moji prijatelji, danas ću pisati za sve nas, a nekima među vas vjerojatno i probuditi davno zaboravljeno sjećanje na ovu biljku. No da krenem, jer bojim se da će te se razbježati od ovolikog filozofiranja. 

Dakle danas odmah prizivam u sjećanje i brišem prašinu sa njenog imena, Barbara uzvikni ''RA'', tako je danas je na redu Rabarbara (Rheum L.), no prije nego što krenem u njezino predstavljanje htjela bi malo skrenuti pažnju na ovo napisano u zagradi, dosad smo naučili da su to ''ime i prezime'' naših biljaka, no što predstavlja ovo slovo ''L'' koje nije popilo koju štamplicu rakije i uvijek stoji ravno?? Slovo ''L'' je oznaka za poznatog švedskog botaničara Carl Linne koji je prvi uveo nomenklaturu kod biljaka, koja se kasnije koristi i za životinje. Opet neke komplicirane stručne riječi ''nomenklatura'' – ona u pravilu naznačava ovo što ja iz milja volim nazivati ''imenom i prezimenom '' biljaka, ime je rod biljke, dok prezime predstavlja njezinu vrstu....znači da vam slikovito to opišem, jabuka je jabuka jel tako, ali svi znate da imamo Zlatni delišes, Granny Smith, Jonagold itd...to su sve vrste, a rod je jabuka.....ako budete zainteresirani da vam pobližem objasnim to silno obiteljsko stablo biljaka, ostavite komentar pa ćemo se pobrinuti da vas i tome podučim na jednostavan i zanimljiv način!

I sad sam zbilja pretjerala sa ovim, pa se vraćam na pravi put i svjetla reflektora ponovno usmjeravam na Rabarbaru. Ako se svi pitate kako sam ja uspjela otkriti da je biljka za mojim stolom rabarbara evo odgovora, dakle nisam ja Hercules Poirot ili inspektor Columbo da sam sama slijedeći tragove donijela ovu odluku, ne ne...ta zasluga pripada mojoj mami koja me upoznala s ovom biljkom, koju je ona u djetinjstvu jela. I tu mi razbudila želju da i sama otkrijem nešto više o njoj, zajedno s vama moji biljoljupci. Smatra se da je njen latinski naziv povezan s barbarskim zemalja oko rijeke Volge nekoć znane kao Rha odakle su ju Rimljani uvozili.  Na tom području današnje Ukrajine obitavali su barbari, kako su ih nazivali Rimljani, pa je ime ovog povrća složenica tih dviju riječi. (HINT: Rha (ime zemlje) + barbara (barbari)= Rabarbara)

Rabarbara je višegodišnja zeljasta biljka sa krupnim listovima i dugim debelim zelenim, ljubičastim, ili ružičastim stabljikama....mene na prvi pogled dosta podsjeća na blitvu, iako su ovdje listovi zbiljaaa ogromniii! Biljke posjeduju velike listove i trokutastu dugu mesnatu stabljiku. Cvijet  je mal, zeleno-bijelo do roza-crvene boje. Ovo je biljka koja je po nećem slična lubenici i dinji....okusom podsjeća na jabuku i u prošlosti su je ljudi dosta koristili kao zamjenu za jabuku, jer jabuke tada nisu bile lako dostupne, ali ovo ''voće'' je u stvari u kategoriji povrća i po tome dijeli mjesto s lubenicom i dinjom, naše povrtno voće! :)

Iako je rabarbara povrće, u Sjedinjenim Američkim Državama, sud u New Yorku donio je 1947. godine odluku da, budući da se u SAD rabarbara koristi kao voće, rabarbaru treba smatrati voćem pri određivanju davanja i poreza, što je za posljedicu imalo smanjenje tarifa jer su tarife za povrće bile više nego za voće. I danas je uobičajeno da se rabarbara u receptima, popisima i kazalima u SAD, i u mnogim drugim zemljama navodi pod voćem....vidite da to nije problem samo s lubenicom i dinjom ;)

Domovina rabarbare je Kina, a u 18. stoljeću širi se prema Europi. Najraniji zapisi o rabarbari potječu iz Kine, i to oko 2700. godina pr.Kr., koji govore o kultiviranju rabarbare i njenoj uporabi kao laksativa.

Porijeklom je s obala rijeke Volge gdje je rasla u divljem obliku. Za ljudsku prehranu koriste se peteljke. Danas se uzgaja u gotovo cijelom svijetu i postoje brojne vrste koje se razlikuju uglavnom u boji stabljike koja varira od zelene, preko različitih nijansi ružičaste pa sve do tamno crvene. Možda ste čuli informaciju da je rabarbara bolja ukoliko su peteljke tamnije crveno obojene. Međutim, boja peteljki nije povezana ni s okusom niti s kvalitetom. Pojedine sorte ponešto se razlikuju u okusu i pretežitoj namjeni, ali razlika u okusu i kvaliteti prvenstveno je rezultat nekih drugih faktora kao što su sastav tla, pravilna njege, osunčanost, količina vlage... Kod nas se u uzgoju uglavnom nalaze tamnije obojene sorte iako su u drugim zemljama i svjetlije obojene sorte, sa ružičastim stabljikama jednako cijenjene i zastupljene na tržištu.

U Salernu, tada najvećoj školi farmakologije, rabarbara se primjenjivala u raznim receptima. Prvi Europljanin koji je vidio rabarbaru bio je poznati moreplovac Marko Polo.....eto možete slobodno reći da imate poveznicu s najvećim moreplovcem...hmmm, ja ću se sigurno time tu i tamo pohvaliti! :) Ako mislite da je tu kraj, grdno se varate! (ovo sam izrekla onim tonom Fatamorgane iz Huga) Ovu informaciju naprosto morate čuti, jer vjerujte mi osjećat ćete veće poštovanje prema ovoj zaboravljenoj biljci. Naime, u Engleskoj u 17. stoljeću rabarbara je bila tri puta skuplja od opijuma i tek je u viktorijansko doba ovo povrće ustoličeno u omiljeni sastojak pita i slastica. Iako je rabarbara i prije bila sastavni dio britanske kuhinje, na velika vrata elitnog gastro društva ušla je krunidbom kraljice Viktorije u prvoj polovici 19. stoljeća kada je predstavljena nova, ukusnija vrsta ovog skromnog povrća.

Time je zauvijek zapečaćena veza između viktorijanskog visokog društva i brojnih slastica kojima su crveno-ljubičaste stabljike ove biljke neizostavni sastojak. Rabarbara je drevna biljka koja se još prije 2700 godina prije Krista uzgajala te koristila kao lijek. Kako korijen može preživjeti u smrznutom tlu, pogodovala joj je hladna klima Mongolije, Himalaja i Sibira....veoma prilagodljiva biljka!

Svoj put do Grčke i starog Rima našla je u 1. stoljeću, a njezina  ljekovita svojstva isticao je i Dioskorid, slavni rimski liječnik iz vremena cara Nerona, te Avecina, arapski liječnik, koju  je preporučivao za liječenje raznih bolesti.

E sad, ja sam se zapitala, zašto se kod rabarbare isključivo jede stabljika, a ne listovi? Pronašla sam odgovor u jednoj od svojih enciklopedija, a razlog tome je jer listovi sadrže oksalnu kiselinu, koja je otrovna. Istina, trebali bi pojesti veću količinu da bi se otrovali, ali ne preporučam da otkrivate koja je to ''velika količina''.

Kinezi za rabarbaru znaju reći da je čarobna biljka koja čudotvorno obnavlja organizam, radi velike ljekovite moći koju posjeduje. Rabarbara je dobra prirodna biljka, ja ću je prozvati i prirodnim antibiotikom jer liječi gotov sve tegobe od: želudac i crijeva od slabog teka, žgaravice, raznih nametnika i parazita do dizenterije i kolere. Rabarbara je veliki prirodni lijek za liječenje tegoba pražnjenja crijeva: ako se pripravci od rabarbare uzimaju u manjim količinama zaustavljaju proljeve, a u malo većim količinama potiču pražnjenje crijeva kao dobar prirodni laksativ, a ako se uzimaju u jačim i češćim dozama, tada djeluju kao purgativ (sredstvo za čiščenje), brzo i jako, liječi razne upale ili infekcije naročito jetru i žuč tako što pojačava lučenje žuči i pročišćava i jača jetru liječi kožne tegobe kao što su: opekline, čirevi, rane, osip, razne kožne nečistoće.

Razvojem medicine sve se manje koristila kao lijek, ali tada je počela njezina upotreba u kulinarstvu. Prvi pisani recept s rabarbarom zabilježila je Hannah Glasse 1760. godine, koja je napisala da stabljike rabarbare treba narezati na komade veličine 2cm, zasladiti te koristiti kao punjenje za pitu. Pita od rabarbare tradicionalni je dio blagdanskog ručka prilikom američkog Dana zahvalnosti. Za pitu od rabarbare postoji i jedan slavni citat koji kaže ''  pita od rabarbare je tajna dobrog života te utjelovljenje okusa proljeća''. Od stabljika se pripremaju razni kolači, džemovi, kompot i osvježavajuća pića. Narezana stabljika može se sušiti ili ušećeriti.

Prva zemlja koja je prigrlila rabarbaru kao slasticu bila je Britanija, a put prema kraljevskim stolovima dodatno je pogodovao pad cijene šećera. Svoju je veliku popularnost dočekala u prvim desetljećima 19. stoljeća, a Joseph Myatt zaslužan je za kreaciju prvog suvremenog tržišta za rabarbaru. Rabarbari je išlo u prilog što se mogla brati prije drugog povrća, a u istom stoljeću započelo se s prakticiranjem potpomognutog uzgoja bez izlaganja biljke svjetlu. Tu je tehniku slučajno otkrio jedan vrtlar iz Chelseaja, koji je ostavio glineni završetak dimnjaka iznad jedne od biljaka. U potrazi za svjetlom biljka je razvila duže i mnogo sočnije stabljike. Takav forsirani način uzgoja ušao je u primjenu, a berba se obavljala pod svjetlom svijeća....ako sam nešto dosad naučila o ovoj rabarbari onda je to da je veoma prilagodljiva i otporna, i da je definitivno zaslužila biti kraljicom trpeza!

Viktorijansko je vrijeme zaslužno za veliku popularnost ove biljke koja je trajala punih sto godina, a posebno je bila popularna između dva svjetska rata. U novije vrijeme, nakon perioda zanemarenosti u kulinarstvu, rabarbara je postala velikom zvijezdom suvremene gastronomije koju u svojim kreacijama koriste najpoznatiji chefovi svijeta....pa ja sam naprosto oduševljena, u pravilu ovo je neka kraljevska biljka, ne pod tim ne mislim da njenom konzumacijom postajete kraljevi, iliii možda i postajete? ;)

Dobro se sljubljuje s cimetom i jagodama i idealna je za pite, džemove i drobljence („crumbles“). U restoranima se često služi foie gras s pireom od rabarbare, a divljač, prepelica i patka često se sjedinjuje s ovim povrćem čiju trpkost dobro podnosi ovo meso intenzivnijeg okusa. Ne znam kako vi, ali ja ogladnih!

Nakon svih ovih veličanstvenih povijesnih činjenica i znamenitosti o ovoj davno zaboravljenoj dami pomalo sam tužna jer sam naučila toliko dobrih i pozitivnih stvari koja ona nudi da ne mogu a da ostanem ravnodušna na njezinu trenutačnu slabiju ili potpunu nezastupljenost u našim životima! Ja svećano prisežem da ću se truditi, makar u svom slučaju, ponovno oživjeti ovu biljku, jer ja sam tip osobe koja ne odustaje tako lako. Posebnost, jedinstvenost, otpornost i prilagodljivost to su odlike koje krase ovu biljku, a od toga nikad ne trebamo dići ruke...baš kao ni kod  ljudi! Imajmo to na umu :) Voli vas vaša zaljubljenica u biljni svijet!