Mravlji poklon hrabrosti

Danas ću Vam pisati o jednoj lijepoj porodici, a posebno o jednoj njenoj vrsti koju možete pronaći šetajući se šumama ili otvorenim vrtovima.....ona vrsta koju nije potrebno orezivati, saditi, zalijevati i gnojiti. To je vrsta koja je samonikla i mi smo joj veoma zahvalni na tome, jer čini naš travnjak mirisnim i prekrasnim mjestom. Ova porodica ima nekoliko vrsta, a vi ih znate najmanje tri, jednu vrstu držite u lončićima u kućama tokom cijele godine, jednu vrstu možete jedinu saditi u  jesenskim, zimskim hladnim danima, a jedna je samonikla i ja ću njoj danas dati prednost ispred ostale dvije vrste. Riječ je o porodici Violaceae, a one tri vrste koje sam spominjala su: afrička ljubičica- onu što imate u lončićima u svojim sobama; maćuhica- onaj ratnik protiv hadnih dana; i ona kojoj ja danas odajem počast je obična mirisna ljubičica (Viola odorata). 

Prema mitologiji ljubičica toliko osvaja svojim mirisom i ljepotom da je i ružni Hefest pridobio naklonost Afrodite pomoću njih. Također Zeus, vrhovni Bog, je napunio livadu ljubičicama, kako bi utješio svoju ljubavnicu Io, koju je zbog Herine ljubomore morao pretvoriti u junicu. 

Prve ljubičice, su nastale iz krvi Atisa, kojeg je pogubila moćna božica Kibela. Prema legendi ta božica se zaljubila u Atica, prekrasnog mladića, te je kako bi se obvezala na celibat, odabrala ga za svog svećenika. No, to nije pomoglo jer se Atis zaljubio u prelijepu kćer boga Sangarija. Kibela ga je kaznila smrću, a iz njegove krvi koja se prolila po zemlji nikli su cvjetovi.  Svojom bojom podsjećali su na zgrušane kapljice krvi. Tako sitan cvijet, neki ga ne bi ni primjetili, veliki moćni Napoleon je upravo ljubičicu za svoj amblem. 

Postoji staro narodno vjerovanje da prvu ljubičicu koju pronađete na proljeće trebate pojesti i zaželjeti želju, te da će vam to donjeti sreću cijele godine. 

Ljubičica ili kako je još zovu Slatka ljubičica raste u zemljama Mediterana i Male Azije. Ljubičice obično imaju srcolike, narezuckane listove, nemaju uočljive stabljike i listove, a cvijeće, kad se pojavljuje, samo se digne iz zemlje.Cvjetovi se sastoje od pet latica; četiri jednake su sa strane, a jedna široka pokazuje prema dolje. Boje cvjetova roda variraju, počevši od ljubičaste, kao što i njihovo ime kaže, pa do raznih tonova plave, žute, bijele i krem boje. Oblik i boja latica razlikuju se od vrste do vrste....svi različiti, a svi jednaki!  Iako ih mi najčešće ne vidimo, sjeme ljubičic je bijelo, meni osobno izgledaju kao kukuruz za kokanje kokica....sitni su i prenose ih mravi...sad znate da su mravi najvrijedniji i najjeftiniji vrtlari koje možete poželjeti.

Ljubičica je poznata po svom slatkom cvjetnom mirisu, ali i po svojim ljekovitim svojistvima, čiji spektar je veoma širok: pomaže od prehlade, astme, reume i niza infekcija (uključujući sifilis).Neke ljubice imaju nedostižan miris, koji nadraži receptore nosa, što sprječava bilo kakav dalji miris dok se živci ne oporave.

Miris cvijeta ljubičice se razlikuje od mirisa njenog lišća. 

Cvijet posjeduje slatki puderasti miris (do drvenkasto-cvjetnog). Miris lišća ljubičice je veoma intenzivan, arome svježe pokošene trave sa nijansom krastavca.....zanimljivo jelda? Korijen ljubičice je ljekovit i koristi se u tradicionalnoj medicini, ali ne i u parfemima. 

Sad jedan dio za žene! Često u opisima parfema možemo sresti komponentu "korijen ljubičice" ili "violet root".....e pa to Vam nije korijen ljubičice nego irisa. E sad zašto se onda pobogu zove korijen ljubičice??!! Njegov prirodan miris, koji uostalom nije previše intenzivan, podsjeća na miris ljubičice, zato ga često zovu Violet root ili korijen ljubičice....sad Vam je jasnije.

Jestivi su mladi listovi, cvjetni pupoljci i cvjetovi, i svi se bez problema mogu jesti sirovi.  Mogu se brati tokom kraja zime i proljeća, kada su mladi i ukusni, i od njih se mogu pripremiti odlične proljetne salate.

Tek otvoreni, cvjetovi ljubice mogu se koristiti za ukrašavanje salata ili u nadjevima za piletinu ili ribu. Kreme i neki deserti mogu biti s okusom srži cvjetova ljubice. Mladi listovi jestivi su sirovi ili kuhani kao neka vrsta lisnatog povrća. 

Stari Grci vjeruju da je ljubičasta boja ljubičice simbol plodnosti i ljubavi pa su ga zato koristili u ljubavnim napitcima. Plinije preporučuje da se vijenac od ljubičica nosi iznad glave kako bi odbili glavobolju i vrtoglavicu.

Ljubičice se spominju i u kršćanskoj ikonografiji. Tradicionalni su simbol Marijine poniznosti i boli zbog Isusove smrti. Također u kršćanstvu ljubičice simboliziraju snagu, otpornost i vječnost vjere. Iz tok se razloga na Cvjetnicu njima u nekim područjima kite grančice. 

Ljubičice su livadsko cvijeće koje stidljivo proviruje ispod snijega s prvim zrakama sunca. Vjerojatno zbog toga su u našoj kulturi ljubičice simbol skromnosti i tajne ljubavi. Ali taj cvijet je i simbol hrabrosti, jer  ima hrabrosti suprotstaviti se hladnoći zime.....znači ako nemate hrabrosti za velike stvari, sjetite s ove male ljubičice, vjerujem da će Vam njena hrabrost donijeti snagu da krenete u nepoznato, da se opustite i uživate.....ako to ne upali, onda rakija sigurno hoće!  ....do slijedećeg susreta ...