Već dugo nisam ništa pisala, pa sam danas
slučajno naletjela...da da ja letim, ako niste znali na jednu posebnu,
pomalo zaboravljenu, a za neke i potpuno nepoznatu biljku pa sam odlučila da bi
red bio da skinem prašinu i osvježim sjećanja, a one neznalice upoznam sa
čudotvornom, i dugovječnom kineskom biljkom. Eto ona će uz Kineski zid biti
pravi primjer da postoje kineski proizvodi koji traju duže od tjedan dana. Ime ovoj posebnoj ''made in chine'' biljci je Žižula ili Čičimak...oke, možda je niste
čuli pod tim nazivom, ali možda ste ju čuli pod nazivom Kineska datulja (Zizyphus jujuba), ako niste onda je vrijeme da ju upoznate.
Kada bi netko postavio anketu koje je najskuplje
voće u Hrvatskoj znam da bi većina odgovorila da je to egzotično, tropsko
voće...a ne biste vjerovali da je upravo žižula osvojila tu titulu. Cijena joj
je SAMO 40kn/kg...pravo malo zaboravljen zlato.
Žižula ne oduzima dah samo svojom cijenom nego i svojom pojavom. Zgrbljene, donekle viseće i povijene grane imaju smeđo crvenu boju, više ili manje su obrasle oštrim trnjem iza kojih iz nekih u svibnju izrastaju lisne grančice na kojima se nalaze manji listovi, koji su duguljasti, kožnati, sjajni, blago nazubljeni s tri uzdužne žile, na kojima se formiraju cvatovi i plodovi. Po završetku vegetacije, znači to bi se kod nas reklo u jesen, kad nema više plodova, grančice otpadaju zajedno sa listovima. Žižula može narasti i do 12m visine, iako je stablo može se formirati grm....i idealan je jer ne traži orezivanje, samo uklonite suhe grane i to je to.
Cvjetaju vrlo sitnim, žutim cvijetovima koji ne
samo da su mirisni nama nego i brojnim pčelama i bumbarima. Plodovi su zelene
boje, jajasti i duguljasti većinom oblikom podjsećaju na masline no mogu biti
blago kruškoliko ili jabukastog oblika plod.
U rujnu plodovi počinju mijenjati boju na blago
bijelo do žučkasto, a nakon toga se od peteljke prema dolje počinju bojati
izrazito sjajnom smeđe crvenkastom ili smeđom bojom. Plodovi žižule se mogu
koristiti u rujnu i listopadu, odmah kad se dobiju boju, postupno dozriju i
tada im se površina nabora i meso omekša u kome se nalazi duguljasta koštica.
Kad se tako nabora kao bakica od 80-tak godina, izgledom malo podsjeća na
datulje ...pa vjerovatno od tu naziv Kineska datulja. Miriše božanstveno, a
okus joj je sličan jabuci.
Možda ste čuli da je žižula zastupljena u
Dalmaciji i odmah zaključili da vjerovatno ne bi kod nas preživjela, ali
prevarili biste se jer žižula može preživjeti temperature i do -250
C.
Žižula je porijeklom iz Kine ima više od 4000
godina povijesti. Žižulu kakvu danas poznajemo prema predaji "The Book of
Songs", potječe od divljih žižule koji je otkrio Kineski car. Prema
legendi za vrijeme jesenskog festivala u Kini, koji slavi vrijeme žetve,
Kineski car je sa svojom vojskom krenuo u lov u divljinu. Dok je sa svojom
vojskom tražio bilo kakvu životinju koju bi mogli uloviti, iscprljeni od
potrage sve su više usporavali i zaostajali. Hodajći tako besciljno glad i umor
ih je spriječio za daljnjom potragom.
Odjednom je car ugledao neka čudesna, savijena stabla koje se branilo
trnjem, ali zavodilo i mamilo nekim prekrasnim mirisom. Kada su taj miri
osjetili vojnici odmah su se ustali i potrčali prema stablima. Plodovi su im
bili kiselkasto-slatki, osim što su se nahranili, utažili su i žeđ a umor je
odjednom nestao. Svi su se čudili kako prije nisu vidjeli to stablo, niti čuli
za njega, zatim je car rekao '' Ovo stablo je plod našeg mukotrpnog rada, on je
nagrada za naše ne odustajanje usprkos gladi, jer sve što je dobro teško je
naći'' Imena svih kasnije dobivenih i otkrivenih sorti su imena vojnika koji su
ih pronašli...barem tako legenda kaže.
Zbog visokog sadržaja korisnih sastojaka i
vitamina C, plod žižule upotrebljavamo za sniženje krvnog tlaka i za lječenje
želučne i crijevne tegobe. Lišće, kora i biljna masa koristi se u farmaciji za
izradu raznih lijekova i čajeva. Rješava grčeve i bolove u želucu, trebate samo ubrati i pojesti plod ili dva žižule, makar i
poluzrele, u vrlo kratkom vremenu će prestati bolovi i grčevi u trbuhu.
Arapska i kineska medicina listove žižule rabe u
liječenju gubitka kose, za ispiranje rana, za snižavanje visoke temperature, za
liječenje groznice, te za pripravu melema protiv mišićne groznice, te za
pripravu melema protiv mišićne ukočenosti i povreda. Japanci pak žižulu rabe za
jačanje imuno sustava, a mi Hrvati smo posebni po upotrebi mi ju koristimo za
pripravu likera, rakija, marmelada...kažu da je rakija od žižule orgazam za
nepce a ne šteti jetru, čak dapače pomaže pri normalnom radu i regeneraciji
jetre...ha da, kažem Vam da ima dobrih stvari.
Rekla sam na početku da je uz Kineski zid ovo
veoma dugovječno stablo...znate li koliko može poživjeti? Dugovječna su voćka i živi do 200 godina.
I za kraj ako ste očarani ovom biljkom makar upola od onoga što ona
zaslužuje, izazivam se da se bacite u destilaciju i vidite slaže li se Vaša
jetra sa ovim mojim hvalospjevima o žižuli. Rakija od žižule
Nema komentara:
Objavi komentar