Cvijet nade!

Jučer smo se malo bacili u slatke i korisne branitelje našeg organizma! Istina, samo u neke od njih, ali biti će vremena za opisati i nastavak agruma, ne brinite samo to neće biti danas.....čisto da razbijem monotoniju istih kultura, mi ćemo ubaciti malo različitosti, i vjerujte mi na riječi, biti će ovo  jedno posebno, idilično, čarobnim ruhom isprepleteno putovanje! Kako nam zimski dani polako odmiču, a Sunce pleše nebeskim obzorjom, i doziva proljeće na cvjetni bal....prvi i počasni vjesnici, u službi Kraljevstva Proljeća je počasna garda Proljetnica.....već je o nekima i bilo riječ, ali Vitez (jer ne postoji ženski vitez) među svima njima je poput snijega čisto bijelih cvjetova, savijena i nježna ali pravi borac za najavu proljeća, visibaba. Izgleda pogurnuto, nimalo snažno....ali se čvrsto probija na mjestima gdje je snijeg odlučio zadržati teritorij. 

Ja sam, a vjerujem da nas još ima, koja je kao mala gnjavila roditelje s pitanjem ''zašto visibaba?, a gdje je visidida?'' Postoji pravovaljani razlog i legenda zašto se visibaba upravo naziva tako....kao prvo njezin ''stav'' podsjeća na pogrbljenu bakicu,  i to sami možete zaključiti, pametne moje glavice!  A ako Vas zanima onaj dio s legendom, poslušajte jednu priču...jer iskreno nikad nismo stari za priče i bajke! ....Jednom davno jedna usamljena starica živjela je u kolibici, na rubu sela. Cvijeće joj je bilo jedina radost i jedini prijatelj. Brinula se o njemu, ono je bujalo, no samoća i godine pogrbile su staricu. Jednog hladnog siječanjskog jutra izašla je pred svoju kolibicu, ali njezinog cvijeća više nije bilo, zatrpao ga je snijeg.  Na mjestima gdje su od tuge  na snijeg pale njezine suze, pojavili su se nježni bijeli  cvjetići, pognuti poput nje.....svi znamo čiji su to cvjetići bili....od visibabe!  Imam ja još jednu važnu činjenicu s visibabom, njen engleski naziv je Snowdrop, snježna suza....znači ovo nije samo priča, legenda, mit....ma ovo je istiniti događaj, a iskreno meni se sviđa.

Visibaba  (Galanthus nivalis L.) pripada porodici sunovrata, kako zanimljiv naziv porodice, ne mislite li? Sunovrati, kad i to razložimo na slogove, dobijemo  Suno-kao Sunce; i vrati- da se Sunce nakon dugih zimskih dana napokon vrati.....definitivno je ova visibaba pravi zagovornik proljeća! 

Naraste svega 10-15 cm, ali je to sasvim dovoljno da nadjača snijeg i izmami ama baš svakome osmijeh na lice, stabljike su pojedinačne, znači da svaka raste iz ''svoje'' lukovice i zelene boje, listovi su zeleni i dugi, duži su nego što su širi, lakše ih je zaobići nego preskočiti......Cvjetić je slabo mirišljav, ovješen i snježnobijele boje......slijedi slikica prirodoslovci moji! 

Vjerujem da ste svi imali sreće upoznati ovog Viteza među proljetnicama, a možda ste upoznali slične visibabi i pomislili da je riječ upravo o njoj, a ne o njezinim princezama i vitezovima....među gardom proljetnica, koje sliče visibabama su drijemovci (Leucojum)......ma no no, ne brinite stavim sliku pa Vi sami provjerite jeste li mislili da je to visibaba, ako jeste sad će te znati da je riječ o drijemovcu.

Znate li da je visibaba postala simbol nade kada su Adam i Eva istjerani iz raja, prvi put iskusili zimu i snijeg.  Eva se rasplakala misleći da nikada vise neće osjetiti ljepotu i toplinu proljeća. Dok je plakala, jedan anđeo se sažalio nad njom i pretvorio sićušne pahuljice u nježne, bijele visibabe, dajući Adamu i Evi nadu da će se zima uskoro pretvoriti u proljeće.....

Upravo se danas smatra da je čarobna biljka iz Homerove „Odiseje“ zapravo bila visibaba....ako želite saznati o čemu Homer piše o toj čarobnom biljci, morati će te pročitati knjigu...

Osim što navješćuje proljeće visibaba sadrži galantamin koji se nalazi u lukovici, i u manjim količinama pomaže različitim oblicima demencije (npr. Alzheimerova bolest) dječjoj paralizi, te kao protuotrov za određene opasne tvari, u većim količinama je izrazito OTROVNA!....tko bi rek'o da ta pognuta ''bakica'' ima toliko čarobnih moći uz sebe. Pa kažem Vam ne bi bilo tko bio proglašen Vitezom Proljeća! 

Kako bi se obranile od insekata, proizvode specijalnu vrstu 'otrova za insekte' (mali proteini iz grupe aglutinina), i na taj način osiguravaju svoj opstanak!

Visibaba spada u kategoriju zaštićene vrste, što znači da se smije sakupljati u komercijalne svrhe, ali samo uz dopuštenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode, koje u izdanom rješenju propisuje mjere zaštite i količinu koja se smije sakupiti.....tako da nemojte brati visibabe, divite se njenom postojanju, njenoj snazi.....ona Vam pruža utjehu da poslije tmurnih dana uvijek dolazi Sunce, ako ju uberete, kao da ste uništili nadu, zato neka Vam krasi vrtove, lončiće i prozore.....posadite ju, nemojte ju uništavati! 

Njezino prirodno stanište su listopadne, mješovite i vazdazelene šume, od poplavnih nizina do pretplaninaskoga područja. Raste na svježim, hranjivim, rahlim, umjereno kiselih do neutralnih tala. No ne brinite idealno cvjeta i u okućnicama, i još nešto, kad ju jednom posadite ona tu ostaje zauvijek! Neće Vas napustiti, ne brinite! 

I za kraj idealan je saveznik u buketima i aranžmanima, naročito ukoliko nekom želite ''pokloniti'' nadu i utjehu, jer ona je simbol baš toga! Prenosi vjeru u bolje sutra, u vedriju budućnost, ''običan'' mali cvjetić koji kaže, ako ste nježni i krhki, ako ste drugačiji od svih drugih, ne bojte se i Vi imate razlog svoga postojanja, baš kao i ja.....možda ga sad ne vidite, ali vjerujte mi otkriti će te ga, i zadiviti svijet baš kao što ja otkrivam proljeće svojom pojavom!  

P.S. Zapjevajte svi....ja pjevušim već....Visibaba mala zvoniti je stala.....