E pa i ova biljka opija svojim plodom, koji jest droga, ali osim toga opija nas svojom jednostavnošću i znate još šta, ne voli da ga se ograničava.....jer reagira tako da otpusti latice, pa onda ako ga poželite ubrati neće Vam baš dugo opstati u vazi. On je slobodnjak, ne voli ograničenja!
Plod je tobolac, s brojnim pretincima ispunjen sitnim crnim
sjemenkama, a ako zarežete taj tobolac dok je zrel, zelen ili čak stabljiku i list, on
će ispustiti mliječni bijeli sok (opijum) koji sadrži halucinogene tvari.
Primjena opijata iz maka je zakonom zabranjena, jer
djelovanje opijata zbog otrovnosti, izaziva promjenu u živčanom sustavu,
smanjuje frekvenciju disanja, a paraliziranjem centra za disanje izaziva smrt. U
blažim koncentracijama, opijat izaziva nesvjesticu, oštećenja krvožilnog
sustava i kolaps.....znači no no se igrati s time!
Valjalo bi napraviti osnovnu podjelu maka na divlji i
pitomi. Divlji mak ima samo cvjetove
crvene boje i nema ploda. To je sasvim
normalno jer divlji mak raste posvuda na poljima, uz željezničke pruge i sl...da nosi
plod, bilo bi puno veća ovisnost o drogama, ne mislite li?
Zanimljivo je da su sami cvjetovi vrlo nježni i tanki, pa se prilikom branja ne smiju jako stisnuti jer promijene boju u plavu....mađioničar, što da Vam kažem!
Porijeklom je iz Bugarske i Turske, mak turčinak srodnik je
orijentalne vrste maka.U egipatskim grobnicama nađen je cvijet maka. U Grčkoj i
Italiji koristili su se mladi listovi za pripremu salata sve do 16. stoljeća....tad
su vjerovatno otkrili učinke listova
maka. 
Najraniji zapisi o upotrebi maka potječu iz Mezopotamije,
gdje se koristio u medicinske svrhe, ali je bio poznat i kao "hul
gil", odnosno biljka veselja. Atletičari stare Grčke prije takmičenja pili
su napitak od vina, maka i meda za zdravlje i snagu.
Zapadna pučka medicina rabi mak turčinak za liječenje:
apscesa, bronhitisa, bolesti živaca, svih oblika kašlja, karcinoma, žutice,
menstrualnih tegoba, nesanice, za opuštanje živčanog sustava. Za izazivanje
narkotičnog djelovanja rabe se sjemenke, a u liječenju karcinoma cijela biljka.....
Listići cvjetova se suše i od njih se spremaju sirupi i čajevi, koji se koriste
u narodnoj medicini za smirivanje kašlja, pomažu kod prehlade i upale grla,
krajnika, pluća i kroničnog bronhitisa.
Latice maka rabe se za bojenje sireva, vina i sirupa. Mladi
listovi rabe se za pripremu proljetnih mješanih salata od samoniklog jestivog
bilja. Sitno sjeme se koristi kao začin.
Prema grčkim mitovima, mak je Demetrin atribut i simbolizira
zemlju koja je mjesto pretvorb: rođenja-smrti i zaborava-uskrsnuća. Posvećen
je također bogu snova i hipnoze Hypnosu jer su poznata njegova opijajuća
svojstva. Magijskom upotrebom maka postiže se plodnost, ljubav, nevidljivost.....Crveni mak je simbol utjehe i ekstravagancije, dok je bijeli mak simbol uspavanosti i propasti.
Demetra, kako legenda kaže, je stvorila mak kao lijek za
ranjenu dušu , da bi mogla spavati nakon gubitka njene kćerke Persefone. Braća
blizanci Hipnos i Tanatos ( san i smrt) su bili predstavljani sa krunama od
makova ili kao da nose mak u njihovim rukama. Očigledno da su stari Grci bili
svjesni činjenice da san potaknut opijumom može voditi u smrt. Plinije je u
jednom dahu dao detaljan opis kako da se sakupi sirov opijum a u slijedećem je
naglasio upozorenje da "uzet u velikim količinama izaziva san koji vodi u
smrt". ....kako god bilo ne možete ne diviti se ovakvom
pejsažu.....Iznad polja makova blagi lahor piri....
Mak urezan u klupe nekih srednjovjekovnih crkvi predstavlja
vjerovanje da mi počivamo u iščekivanju sudnjeg dana. Cinici su imali običaj da
na to dodaju da to znači i dremež "
koji počinje kada svećenik drži propovjed".....na Vama ostaje da odlučite tko je u pravu! 
I za kraj stavila sam Vam malo slika da vidite kako
''običan'' mak može biti predivan izvor inspiracija i veličanstveni ukras
vrijedno kraljevske naklonosti!
