četvrtak, 2. travnja 2020.

Pustolovine hrabre Ive!


Unatoč tome, što smo jučer zakoračili u najljepši mjesec u godini….i ne to nije zato jer je Travanj postao mjesecom mog rođenja :)….nego zato jer je u ovom mjesecu Proljeće polako obulo svoje plesne cipelice, opustilo se te započeo proljetni valcer igrajući se sa mirisnim pupoljcima i sjenama sunca i vjetra….no da da, opet sam vrtoglavo, dječački izgubila nit s kojom sam započela ovaj post…..da da, unatoč travnju ipak bih se vratila malo na Travanjskog prethodnika…..Gospodina Ožujka jer je u njedrima svog ranog proljetnog poljupca sakrio posebnu biljku, koja je unatoč mojom neaktivnošću na blogu zaslužio svoje mjesto u našim srcima.

Dragi moji biljoljupci, sjednite i udobno se smjestite u našem proljetnom vremeplovu i dopustite da Vas odvede na najčarobnija mjesta i otkrije vam pomno skrivane tajne te vami ispriča pokoju zaboravljenu priču. Bilo je to jednom davno davno, u zemlji dalekoj, iza brda i dolina, na obalama jedne rijeke u proljeće rano jedna mama Gđa. Mačka je tužno plakala.    Njezini mačići su se bezbrižno igrali, loveći leptire i brojeći pčelice kada su se nespretno oskliznuli i upali u rijeku. Rijeka koja nije poznavala mačiće pokušala ih je svojim plesom izbaciti na njedra svoje obale, kako bi se ona i dalje mogla nježno istezati i sanjariti unutar svojih obala. Mačići su uzaludno pokušavali držati glavu iznad površine vode no to je za njih male učenike bilo nemoguće. Vrbe koje su ukrašavale obalu rijeke čule su žalosni plač majke Mačke te su joj poželjele priskočiti u pomoć spustivši svoje graciozne grane prema vodi kako bi spasile male mačiće. Mačići su odmah primjetili ruku spasa, koju im je pružala vrba te su se hitro uhvatili za nju i popeli se nazad na obalu. Svakoga proljeća otada, vrbine grane dobivaju sićušne krznene pupoljke kao uspomenu i nagradu za hrabro spašavanje malih mačića. Od tada ova vrba je stvorila neraskidivo prijateljstvo sa mačićima pa se vrlo nerijetko među ljudima koji se dive upravo njenim pupoljcima uvriježio naziv Cice mace.


Sada kada vam je ova bajkovita priča otkrila princezu današnjeg članka, dopustite mi da Vam predstavim ovu biljku u punom sjaju i blještavilu kojeg ona i zaslužuje. Cice-mace odnosno Vrba Iva (Salix caprea) pripada  golemoj porodici vrba (Salicaceae) koja obuhvaća tristotinjak vrsta drveća, grmova i polugrmova. Prema uvjetima staništa ove biljke nisu zahtjevne, a vrlo su dekorativne.  Vrbe vole vodu i puno svjetla, zato i ne čudi da su upravo svoje graciozne grane protegnuli uz rijeke. Vrbe su stvarno posebna bića, ne traže od Vas puno, ne traže zemlju bogatu humusom niti pretjeranu njegu a opet Vam toliko toga daju i pružaju….u sjeni žalosne vrbe uvijek možete odmoriti i kontemplirati, a u pupoljcima se pomaziti i uljepšati kutak svoje kuće.  Zato uz topole i johe predstavljaju pionirske vrste koje prve naseljavaju terene koji su iz bilo kojih razloga ostali bez vegetacije. Na blogu možete više pročitati o habitusu ( mišićavom tijelu vrbe ;) ) kod posta Žalosna Rock Zvijezda što u prijevodu znači Žalosna vrba…..pa da se ne bi ponavljala ovdje ću samo ukratko navesti njezine osobine.

Ono što je karakteristično za ovu Cica macu jesu njezini cvjetovi. Cvjetovi vrba su vrlo sitni i skupljeni su u cvatove – mace. Cvjetovi i cvatovi vrba su jednospolni a biljke dvodomne. To znači da su na nekim biljkama samo muški a na drugim samo ženski cvjetovi. Najljepše su mace na muškim vrbama, jer njihove cvatove ukrašava žuti frak odnosno prekrivač  koju čine prašnici s puno polena. Pupoljci vrbe su mekani poput najnježnijeg pamuka, profinjeni, a istodobno jednostavni i graciozni. Možda ste dosad primjetili da i u životinjskom svijetu muški potomci su raskošniji i ljepši od ženskih, to vam se naziva spolni dimorfizam. U životinjskom svijetu je razlog tome što se mužjak trudi privući ženku…u biljnom svijetu je to dosta slično, samo što muški cvjetovi trebaju pomoć pčela koje moraju nekako privući, a to najčešće rade sa žarkim bojama :)

Plodići i sjeme nastaju samo na ženskim biljkama…..tako što ih marljive pčele u svojoj maratonskoj utrci obilaze :) Ono što je možda neobično jest da vrba prvo cvate pa onda razvija listiće. Listovi su široko jajoliki ili imaju oblik elipse. Kora je debla zelenkasta i dugo vremena glatka.Upravo je ožujak mjesec u kojem ova posebna vrba, inače autohtona u našim krajevima, odijeva svoje najljepše ruho….sad vam je malo jasnije zašto ste uskočili u biljni vremeplov ;)

Uz visibabe i kukurijek vrba također nosi titulu Vjesnik proljeća….i moram priznati da kad vidim da su cice mace rodile kao da osim mekanih pupoljaka donose neku nadu i radost…..kao da nam pokazuje da se iza loših vremena i zimskih hladnih uvjeta rodiš okupan suncem, svjež i doneseš najbolje od sebe…budeš bolja verzija sebe :)
Poznata su ljekovita svojstva nekoliko vrsta vrba, znači nisu sve vrbe ljekovite, one su različite baš kao i ljudi. Kora vrbe ive se sakuplja u rano proljeće kada počnu bujati njezini sokovi. Koristi se za spremanje tinkture, ekstrakta, praha ili čaja. Kora vrbe ive se preporučuje protiv raznih vrsta upala, uključujući čak i reumu i artritis. Vrba Iva pomaže pri snižavanju povišene temperature i otklanjanju groznice, kod različitih bolnih stanja, kao što su neuralgije i glavobolje.

U Hrvatskoj je vrba autohtona biljka, i zastupljena je u svim dijelovima Lijepe naše. Upravo su neka imena gradova i sela u Hrvatskoj dobili svoje ime upravo po Vrbi.  Neki od njih su Gornja i Donja Vrba kod Slavonskog Broda, Vrbovsko, zagrebački kvart Vrbik i dr. Stvarno je svestrana ova vrba, osim što uljepšava mjesta, ulice, gradove, kvartove ona nas i liječi….ehh to je opis pravog prijatelja J

Nekoć su Cice mace uz pisanice krasile Usrkšnje stolove i gnijezda, i pokazivale kolika snaga i ljepota se krila u sasvim običnoj, u zimskim vremenima samotnoj i žalosnoj vrbi. Prolazila je katarzu, da bi sa prvim zrakama sunca otplesala valcer sa plesnom haljinom žutog maslačka.  Unatoč proljetnim valcerima, mirisnim pupoljcima ljudi su se našli u nekim sjenama vjetra i mraka, no ne zaboravimo da je dovoljna jedna zraka sunca da propara ovo sivilo, dovoljno je sjeme ljubavi duboko u nama da ovaj nebeski svod oboja najljepšim bojama čarolije. Ne zaboravimo da je vrbi potrebno društvo da bi opstala, kao što im je potrebna i zemlja i voda, i samo zajedničkim snagama mogu postati ono za što su stvorene.  Pomažimo jedni drugima jer svakoj osobi kojoj smo poklonili svoju ljubav i vrijeme ona je pomogla nama da izrastemo u velikog i dobrog čovjeka čiji korijeni su u nama posađeni na dan našeg rođenja. Zalijevajmo to korijenje ljubavlju prema drugima!


……I tako su živjeli sretno do kraja svojih života….
Sretan i blagoslovljen Uskrs želim svim biljoljupcima :)

1 komentar:

  1. Ovaj tekst očarava lepršavošću pisanja,a ujedno nas ući i obogačuje upoznavanju biljaka oko nas.Želim ti da nastaviš tu čaroliju i naućiš nas o tako pozrebnom poštivanju prirode.Samo naprijed

    OdgovoriIzbriši