srijeda, 11. siječnja 2017.

Žalosna rock zvijezda


Dok je većine lijepe naše ''zakovana'' u ledu i snijegu i dok većina portala nabraja tjedne do dolaska ljeta i ljetnih vrućina, ja se još ne želim odvojiti od ove zimske čarolije. I koliko god nam naš cijenjeni metereolog najavljuje ljutu zimu i bijele padaline iz mene ne može izvući onu djetinju radost i skriveni osmijeh kada se ujutro poput vesele djevojčice zatrčim prema prozoru da vidim jel pao snijeg.....ako u vama još ima tog djetinjeg osmijeha, te radosti koju ste zaključali negdje duboko u sebi, u najveći kovčeg, jer takva radost ne može biti u malom sandučiću, potrudite se pronaći ključić do te Pandorine kutije, probajte biti ono dijete koje se raduje zbog malih stvari, koji u snijegu vidi najboljeg prijatelja, a promrzli nosić i prstići znak su ne visokih minusa nego dobro provedenom danu vani, sa prijateljima, sa saonicama i tim nebesko bijelim pahuljama. Ako se ipak ne možete sjetiti gdje ste posijali taj ključ ili je ključanice blago zahrđala pobrinuti ću se da zajedno nađemo načina da ga otključamo.

Vjerujte današnja biljka ima baš posebno ulje za otvaranje te čarobne kutije, možda nećete odmah zavoljeti snijeg i bacati se da bi napravili snježnog anđela ili u mom slučaju snježnog big foot-a barem se nadamo da ćemo vam otkriti novu vizuru, novi horizont koji je ovdje pred vama i nudi vam da uživate u njegovim čarolijama. Svaki trenutak je jedinstven i nemože ga se promijeniti, a ne zaboravimo da nije bitno koliko je godina u našem životu nego koliko je života u našim godinama! :) 

Da krenemo u opis današnje rock zvijezde.....ako se pitate tko je okrunjen baš takvom titulom, izazivam vas da mi kažete koje stablo vas podsjeća na nekog opakog fana Metallice ili Led Zeppelina koji na njihove zvuke raspušta kosu i maše njome kao mikser pri najvećim brzinama ili centrifuga u perilici za rublje a posebno otkačeno i pomalo umjetnički izgleda za vrijeme ovih ''opakih'' minusa. Sibirska rock zvijezda, iako nije iz Sibira ali vjerujem da bi se dosta dobro tamo uklopila i razbacala svoju vlasulja baš širom i okolo! Neki ju nazivaju žaloosnom, ali da vam iskreno kažem ja mislim da se ona baš zabavlja i da nije nimalo tužna...ali dobro to je moje skromno mišljenje....ako sad niste skužili o kojem je stablu riječ, onda znači da moram dodatno potaknuti vaše male sive stanice.....ne brinite se moje sive stanice nekad spavaju dublji san od mede, časna riječ!! Ako vaše sive stanice spadaju u tu zimsku hibernaciju, ne brinite se to samo znači da su sive stanice tu, samo vole dugo spavati.....no dosta o njima, vratimo se mi našoj zvijezdi dana, njeno počasno ime je Žalosna vrba (Salix babylonica ). 

Vjerujem da ste svi čuli za žalosnu vrbu, oke možda neki i niste ali vam garantiram da ste ju svi jednom, makar jednom vidjeli u svom životu!! Mislim da su je rockeri iz Whitesnake pokušali nahuškati da se pridruži njihovom bendu, a možda su baš njoj u čast i nastale rasplesane vlasulje na plesnom podiju. Pa krenimo u aleju ovih veličanstvenih stabala, prošetajmo drvoredom vrba i osjetimo neku posebnu povezanost Zemlje i neba.....

Huuh dakle kako se opisuju rock zvijezde??!! Pa, khmmm dakle....dobro bi mi došao tečaj novinarstva ili makar koji kvalitetno odrađen intervju sa nekom zvijezdom, no nažalost nemam kvalifikacije za ništa navedeno pa ću se potruditi da ovo bude dodjela Oscara ili Emmya dostojna današnje zvijezde dana...kako li se zovu sve te dodjele za zvijezde??.....ovo će biti naša mala-velika dodjela Oscara izgubljenim svjetovima skrivenih od pogleda.... 

Krenimo crvenim tepihom u naše kraljevstvo.  Fanfareeeee ili zvuk slonova predstavljaju vam današnju rock zvijezdu... Iako je njen naziv, Salix babylonica porijeklom  je iz iz daleke Kine, a ne iz Babilona-mjesto na rijeci Eufrat,što bi netko mogao pomisliti s obzirom na ovo njeno prezime babylonica.  To prezime se veže za jednu posebnu legendu . Po toj legendi su Židovi koji su pali u babilonsko ropstvo u velikoj boli i tuzi za izgubljenom domovinom na vrbu su objesili svoje harfe u znak žalosti, i to je jedan od legendi koji objašnjavaju njezin žalosni naziv.....ako ostanete do kraja ove naše glazbene dodjele vjerujte mi ispričati ću vam još pokoju legendu.

No sad bi bio red i da ustoličimo našu rock zvijezdu od korijena do krošnje! Žalosna vrba je prije svega drvo, oh gle čuda kao da to dosad nisam 100 puta spomenula, no vratimo se na pravi put....dakle, kaput ili po stručnom kora je debla  sivocrna i nepravilno izbrazdana. Grane su duguljaste, tanke i povijene često do zemlje...sad vam je jasno zašto su Whitesnakeovi htjeli baš nju u svojim redovima ;) Listovi su, svijetlozeleni i duguljasti, prema vrhu postpuni ušiljeni, a i fino nazubljenih rubova, a ljeti poprime žućkastu boju prije nego što otpadnu. Cvjetovi su vam zapravo one rese...ja sam kao mala glumila da su to velike debele stonoge ili gusjenice, nisam tad baš znala razliku između to dvoje....da,da znam da se sad svi pitate kako sam dospjela do diplome iz agronomije......hahah, niste jedini i ja se to stalno pitam! :D .Plod joj je kapsula koja sadrži mnogo malih sjemenki.

Vrba nije samo dekorativna biljka koja je očito korijen svim bajkama, legendama i pričama...ona je veoma korisna biljka naročito u rano proljeće kad svojim cvjetnim prahom privlači pčelice kojima je u rano proljeće izrazito potrebna ispaša, med od vrbe osobno nisam probala, ali svakako imam namjeru...nebiste vjerovali ali 1ha (10 000 m2 ) vrbe da od 50-100kg meda i punoo punooo polena. Ako se pitate šta stalno spominjem taj prah...pa evo zašto, U rano proljeće  potrebe pčelinjih društava za unosom cvjetnog praha su veće nego za unosom nektara, jer su zalihe praha pri kraju,a meda obično ima dovoljno. ...i dalje vam ništa nije jasno??! Evo objašnjenje: Cvjetni prah, jedna od rijetkih prirodnih namirnica koje se ne mogu proizvesti u laboratoriju, sadrži sve hranjive tvari nužne za rast i razvoj organizma: bjelančevine, masti, ugljikohidrate, vitamine, minerala, enzime, hormone…, a zbog sadržaja polifenola, nekih vitamina, minerala i organskih tvari prirodni je antioksidans koji neutralizira slobodne radikale Cvjetni prah, pelud ili polen, skupljaju pčele obično s jedne vrste biljke. Da bi jedna pčela skupila jednu čajnu žličicu peludi treba joj mjesec dana rada, osam sati dnevno.  Jednoj pčelinjoj zajednici potrebno je godišnje i  do 30 kg peludi. da bi preživjela,....eto malo da vam i to pojasnim. 

No, vratimo se mi našoj Metallici među biljkama...osim što pomaže radišnim pčelicama, pomaže i ljudima...ona je pravi mali farmaceut. Pitate se kako? Vrbova kora sadrži tanine i glikozid salicin, pa se koristi u medicini. Interesantno je znati da zahvaljujući upravo ovom svojstvu vrbe duguje i postojanje jednog od najpopularnijih i najrasprostranjenijih lijekova na svijetu - aspirina. Naime, francuski kemičar i profesor Charles Frederic Gerhardt je sredinom pretprošlog stoljeća upravo iz kore vrbe izdvojio tvar čija su svojstva takva da snižava povišenu tjelesnu temperaturu i ublažava bolove u organizmu. Sam naziv ove tvari je je acetilosalicil što je u stvari složenica dvije riječi i to acetat (sol octene kiseline) i salicil (lat. salix - vrba). Ta ''tvar'' je poznata još pod nazivima acetisal, acisal, aspirin, andol....ha da...opet se vraćamo na to da je biljna farmacija, ta koja liječi! Ne zaboravimo da smo dio prirodnog kruga i da nam priroda zaista može pomoći!
Osim što je vrba legendarna rock zvijezda za koju se vežu brojni mitovi i legende ona je i doktor, farmaceut i pomaže pčelicama, a i brojni je koriste za izradu košara, vijenaca i sl. Naime zbog svojih izrazito duuugih i savitljivih grana divna je i lako iskoristiva dekorativna biljka!

A sad da se vratim u ulogu pričopričalice i ispričam vam još pokoju legendu, mit i bajku, a što je od toga istina odlučit ćete sami! ;) Uz ovu elegantnu i krhku vrbu vežu se brojna vjerovanja, najviše one ljubavnih motiva. Mjesto gdje se mrtve ljubavi sreću i zauvijek rastaju. Sa korijenom u zemlji, a vrhovima grana u vodi, nadvijena u luku, ona je most preko vječnosti, most između dva svijeta: ovozemaljskog svijeta živih i onostranog svijeta mrtvih, koji je istovremeno i visoko na vrhovima grana i duboko pod vodom. Posebnu slavu vrba je doživjela u Kini, naime kineski milijunski grad Hangzhou leži na obali Zapadnog jezera. Aleja žalosnih vrba omiljena su šetališta  nevjerojatno velikog broja ljudi. U ranim jutarnjim satima, kada se moderni grad nalazi u usnuloj izmaglici, na obali i nasipu moguće je vidjeti veliki broj ljudi u meditaciji. Kineska tradicionalna meditacija pokreta ujedinjuje duhovnu koncentraciju sa ravnomjernim ritmičnim pokretima i ujednačenim disanjem. To je jedan od najboljih primjera povezivanja čovjeka sa snagama Neba i Zemlje. Tihi, jednobojni krajolik, sa stablima koja povezuju jezero s nebom, ovjekovječana bijelim plaštem tiho nam pokazuje put prema vječnosti, vrba je tiha poveznica čovjeka i Boga.  U drevnim vremenima nastalo je vjerovanje da je žalosna vrba spustila svoje grane da bi zaštitila i sakrila Majku Božju kada je bježala sa Isusom.....brojna su vjerovanja koje nam priča ova elegantna i veličanstvena vrba.

Meni je posebno draga u ovim zimskim vremenima, toliko je živopisno sažela čaroliju koja dolazi sa zimskim pahuljama da ja osobno ne mogu proći  pored nje ili je ugledati u daljini, a da pritom ne osjetim neku čaroliju, trenutak sreće...u ovom zimskom izdanju je naprosto prekrasna i oduzima dah, s njom se osjećam kao  da sam na najljepšem mjestu na svijetu, ona učini da svijet izgleda toliko veličanstveno. Nemojte pored nje proći tek kao pored koša za smeće, zaustavite se prepustite se, ne bojte se ona će vas nježno dotaknuti i pokazati koliko je svaki dati trenutak čaroban i neponovljiv.


 Vrba jest vječnost, i zato zaustavite se podjelite dio te vječnosti s njom!




srijeda, 7. prosinca 2016.

Božićna kora puna poklona


Mmmmmm koji predivan božićni miris, onaj koji nježno doleti i poigra se nosnicama, a tako tiho zaokupi i zavede naša srca. Uvijek u ovo predbožićno vrijeme najdraže mi je uz toplu dekicu, pročitati dobro štivo koje me zbilja može odvesti, potpuno besplatno, u najčudesnije zakutke svijeta i taj mirisni dio Božića. Kada nam se ujutro na povratku sa misa zornica zaledi nosić baš poput Rudolfa, pa onda jedva čekamo zavući se natrag u krevet ili okrijepiti nekim toplim čokoladnim napitkom znamo da je došlo vrijeme radosti, ljubavi i darivanja. I da iako svi volimo dobiti kilu čokolade (nešto manje volimo kilograme koji dođu s tim) , božićni pulover ili najnovije Lego kocke, tajna u darivanju zapravo leži u poklanjanju sebe! Da, dobro ste pročitali, najljepši poklon koji nekom možete pokloniti je Vaše vrijeme, jer ono je dragocijeno i vjerujte nezamijenjivo. 

Umjesto kile čokolade poklonite kilu osmijeha, umjesto božićnog pulovera poklonite duh Božića, umjesto najnovijih Lego kocaka poklonite topli zagrljaj i koju tonu ljubavi, i vjerujte mi od toga će Vam srce biti veće, a kilogrami neće skočiti gore. Ove godine potrudite se biti poklon, ili ako želite novi izazov napravite sami poklon.....i ako sad zbilja mislite da sam u ovom predbožićnom ludilo i ja skroz skrenula jer ne vidite kako ova tema uopće ima veze sa Tajanstvenim svijetom biljaka onda je red da Vam i kažem da sam potpuno luda i vesela uoči Božića, ali da ovaj dugometražni uvod zbilja nekamo vodi. 
Današnja biljka Vam može pomoći poput vjernih pomagača Djeda Mraza, da uz malo spretnih ruku i dobrog raspoloženja napravite taj veličanstveni poklon. Da, da riječ je o jednom veoma mirisnom i pravom božićnom pomagaču, koji se vješto zavlači u čajeve, keksiće, kolače, torte, kupke svijeće...ma baš posvuda. Riječ je naime o Cimetu ( Cinnamomum verum). U zadnje vrijeme sve se češće spominje Cejlonski cimet ( Cinnamomum zeylanicum) pa odmah da kažem da uz taj cejlonski postoji i Kasija cimet koji potječe iz Burme.  Cejlonski cimet koji se prodaje u obliku štapića ima nježniju i pikantniju aromu, a koristi se za oplemenjivanje kompota, slatkih jela, variva , vrućih napitaka.
Kasija cimet (Cinnamomum cassia) je nešto oštrijeg okusa, lagano pecka jezik, više se upotrebljava za posebna jela i umake  i njega najčešće nalazimo u mljevenom obliku.

Cimet je bio jedan od prvih začina donesen u Europu s istraživačkih putovanja 15. i 16. stoljeća. Kao i u slučaju klinčića i muškatnog oraščića dugo je postojao trgovački monopol na cimet koji su imali prvo Portugalci, nakon njih Nizozemci, a zatim Englezi. Pravi ili cejlonski cimet potječe iz Šri Lanke gdje je poznat od 13. stoljeća – otoka koji se prije nazivao Cejlonom. Kasija ili kineski cimet potječe sa jugoistoka Kine. Ova i druge vrste cimeta (npr. indonezijski cimet koji je jednako vrijedan kao i cejlonski cimet) danas se uzgajaju u cijeloj tropskoj Aziji i na Karibima.Najveći dobavljač ove najstarije mirodije je Indonezija, tako da prilikom kupnje škicnite oko na zemlju podrijetla, vjerujte mi iz iskustva kažem da postoji razlika u kvaliteti. 
Cimet se zapravo dobije iz kore drveta, a kako to sve izgleda i funkcionira najbolje da vam pojasnim kroz opis biljke.  Cimet je zapravo drvo. Drvo cimeta naraste veoma  visoko, i smeđe je boje. 

Listovi su zelene boje, ovalni i kožasti. Na vrhu su špicasti nalik su lovoru.  Cvjetovi su bijele boje i sitni. A kako se onda od tog drveta dobije onako uvrnuti štapić cimeta? Jel to znači da mogu tamo doći s ribežom i nastrugati si cimet s drveta? 

Procedura dobivanja cimeta ide ovako.  Cimet se dva do tri puta godišnje sječe sa svakog stabla, zatim se preko noći umotava u kokosove dlake i pušta da fermentira, nakon toga se guli vanjska kora, odstrani se i srednja, a upotrebljava se samo nježna, unutrašnja. Deset takvih tankih kora uvijaju se jedna u drugu pa se suše prvo u sjeni a zatim na suncu. Pri tome on dobija svoju žučkasto-smeđu boju. Cejlonski cimet se dobiva skidanjem kore mladog stabla i to od grančica od kojih se skida kora u obliku komada koji se samo jedanput uvlače jedan u drugi (po 8 do 10 komada).  Cejlonski cimet je  svjetlije boje, neobično sladak, nježan, topal, ugodne arome i izrazitog mirisa. Sadrži od 1,5 do 4% eteričnog ulja, koje čini uglavnom cimetov aldehid i eugenol.

Kasija cimet se dobiva se ljuštenjem kore biljke, koja je neoguljena grublja i savijena u obliku žlijeba. Boja je crvenkasta do žućkasto-smeđe. Miris je slabije aromatičan, a okus oštar i peckav. Sadrži od 1 do 2% eteričnog ulja. Ovo je lošija vrsta cimeta ,pa je i cijena ove vrste cimeta niža.

Prepun ljekovita ulja kojeg otpušta, cimet je u hvaljen zbog svojeg antiupalnog, antibakterijskog, antigljivičnog djelovanja. Ali, to je tek par kapi u moru njegova učinka po zdravlje. Cimet je sladak i ljut a njegovo ga djelovanje grijanja obilježava kao izvanredan stimulativ čiji je utjecaj vrlo širokog spektra. Eliminira toksine u tijelu, i potiče gubitak neželjenih kilograma, potiče rad krvotoka, cirkulaciju te djeluju na krv i plazmu. Istaknut je kao "pročišćivač", onaj koji potiče rad srca te se preporučuje osobama sa srčanim bolestima i poremećajima, ublažava kašalj te pomaže pri liječenju tuberkuloze i ublažavanju astme. Konzumiranjem cimeta ne samo da možete smanjiti razinu glukoze već i LDL kolesterola i triglicerida u krvi. Osim što djeluje na ublažavanje grčeva spazma mišića, cimet ima lagano sedativno svojstvo, svojstvo umirivanja, relaksiranja i opuštanja.Cimet je sladak te djeluje na snaženje naše vitalne snage. Djeluju na ukupno stanje našeg organizma, jača ga, pomlađuje , izravno utječući ne samo na zdravlje već i na našu vitalnost. Odličan je osvježivač te utječe na održavanja ukupnog zdravlja usne šupljine, što uključuje zdravlje zuba, usta, desni. 

Ako ovo nisu božićni pokloni onda zbilja ne znam što jesu. Naravno da treba voditi računa o doziranju kao i na to da nema svaka vrsta cimeta jednaku količinu ljekovitih svojstava, što je prvenstveno rezultat (ne)kvalitete cimeta kojeg konzumiramo. 

Osim što je cimet očito najbolji prijatelj zdravlja mi ga osobito volimo konzumirati u svojim jelima, slasticama i iako ga konzumiramo cijele godine posebnu težinu dobiva upravo u zimskom periodu. Prema kineskim predajama u ishrani ga je koristio Peng Zua, za kojeg se vjerovalo da je živio 888 godina. Od cimeta se navodno spravljalo čudesno vino čija je samo jedna kap davala tijelu boju zlata. Pomiješan s kornjačinim mozgom cimet navodno dobiva magična svojstva, ljudima omogućava da mogu hodati po vodi i dugovječno živjeti. Nisam baš sigurna za hodanje po vodi ali da produžuje život zbilja ima smisla, jer nakon svih onih dobrih elemenata koje nam nudi ovo se ne čini nimalo nemogućim! ;)

Cimet je ooooodličan u svim kombinacijama, što slanim što slatkim, a idealno se sljubljuje sa čokoladom i medom. Vjerovalo se da mješavina meda i cimeta vraća vid onima koji su ga izgubili, čuva zdravlje, daje krepkost i plodnost, čak i - oživljava mrtve. Postoji i strogo čuvani recept za dugovječnost,  a ja ću ga podjeliti s vama.....da znam pitate se kako je strogo čuvana ako sam ja došla do njega....a dobro, možda nije toliko strogo čuvan, ali morate znati što tražite da bi pronašli, jel nije tako? Pa eto ja ću vam olakšati potragu! :)


Vjeruje se da su ovu recepturu poznavali dugovječni Hunzi, pleme čiji pripadnici doživljavaju duboku starost održavajući krepkost i vitalnost. Oni svakodnevno uživaju u čaju od cimeta i meda, a upravo ova kombinacija – kažu znanstvenici usporava proces starenja, produžava životni vijek a ljudsku kožu čini svježom, nježnom i krepkijom.  A recept ide ovako:  Uzeti četiri kašike meda i jednu kašiku cimeta, te prokuhati u tri šalice vode. Piti po ¼ šalice tri do četiri puta dnevno.

Ja ću biti iskrena i reći, da ni ja za većinu ovih stvari nisam znala, i sama sam ostala iznenađena koliko malo hvale sam dosad davala ovom malom božićnom pomoćniku. Ja sam dosad cimet isključivo koristila u božićnim čokolačićima (ovo mi je novi naziv za kolače) i uvijek me ispunjao nekom toplinom nakon prve ture Speculaas čokolačića. 

Onaj miris koji kao da je sam Bog proizveo gore u rajskim dverima i puhnuo nama na zemlju, drugačije ne mogu opisati ovaj čarobni poljubac  koji cimet pruža. I da Vam iskrena budem ne mogu stati na jednom keksu, pravo je čudo ako se zaustavim na prvoj tepsiji :D  

Klasičan cimet odlično pristaje kao dodatak raznim vrstama kolača, kao i pudingu, te jelima od čokolade i voću, posebno jabukama i kruškama.No jeste li znali da se cimet koristi i u slanim jelima? Od mesa se najbolje slaže s janjetinom, a odlično pristaje i s patlidžanima zbog čega je neizostavan sastojak jednog od tradicionalnih bliskoistočnih jela – musake. Također se koristi i u jelima koja sadrže mljeveno meso te kao dodatak jelima s curryem i svim pikantnim jelima s mesom. Pun pogodak postići ćete ako ga dodate bilo kojem mesnom jelu te onome s rižom koje u sebi sadrži voće. Recept za jedan od poznatih meksičkih paprikaša sa cimetom možete pročitati ovdje  Meksički paprikaš sa cimetom

Recept za kolače i slastice vjerujem da sami znate ili posjedujete neku kuharicu gdje to možete naći, pa Vas ja neću dodatno opterećivati time. Ja Vam samo predlažem da u dugim zimskim večerima skuhate toplu čokoladu, kavu ili čaj i u njega uronite koji štapić cimeta. Vjerujte mi odvesti će Vas na čarobne putešestvije u Burmu, Indoneziju, Šri Lanku, a ukusni pupoljci će vam biti zahvalni kao i toplina koja će vam se proširiti tijelom, i  najvažnije od svega nećete požaliti! Vjerujte mi da je takva šalica prava čarolija koju Božić nudi!


 P.S. Imam za kraj malu ideju za poklone ;) 





petak, 25. studenoga 2016.

Ja sam početak i kraj...tama i sjaj


Ususret najljepšem, najtoplijem i najčarobnijem blagdanu željela bih Vas upoznati sa jednom božićnom kraljicom koja dostojanstveno i graciozno najavljuje dolazak ovog zimskog božićnog vremena.


Odmah da Vas upozorim malo je umišljena, pa je izričito zahtjevala da ovaj post ne pišem ja, jer kako ona veli '' Ja sam previše tajanstvena i znam tajne koje ama baš nitko ne zna, stoga ako ti ispričaš priču o meni, ona neće sačinjavati male slatke tajne koje samo ja znam''....i tako pero prepuštam njoj, i jedva čekam da vidim što li će napisati o sebi. Iskreno, i ja sam malo napeta i željno iščekujem otkriti božićne tajne koje ona zna. Pa dragi moji patuljci, vilenjaci, sobovi, snjegović i svi ostali sjednite u ove biljne saonice i zaputimo se na veličanstveno i bajkovito putovanje! ;)


Ne očekujem da mi se klanjate niti kada uđete u prostoriju koju ja ukrašavam nagnete svoju glavu i duboko mi se naklonite, ne ne nisam toliko umišljena  kako je autorica ovog posta gore napisala. Način na koji ja ''očekujem'' da se prema meni odnosite je pomalo priprost i jednostavan....a to je sa srećom, ispunjenim srcem i velikom dozom ljubavi jedni prema drugima. No dobro, nisam zamjerila autorici što me nazvala umišljenom, iskreno i ja sam bila malo bezobrazna jer sam njeno pero preuzela u svoje ruke....valjda neće imati traume za cijeli život. :D

No dosta o uvodu, i ovako smo pretjerali sa količinom riječi koje smo napisale. Vrijeme je i uz dužno poštovanje red da se i predstavim. Moje cijenjeno ime je Božikovina (Ilex aquifolium L.), i molim Vas nemojte se odmah sjetiti moje negativne strane i pobjeći od mene kao vrag od tamjana, obećavam vam da ću se potruditi da me do kraja posta počnete pamtiti po nekoj drugoj, ljepšoj osobini, a ne prema onoj da sam otrovna.  
Ilex Aquifolium dolazi od latinskih riječi Aquila = orao (bodlje na listu podsjećaju na kljun grabljivice) i folium = list. No, prvo s Vama želim podjeliti svoje umjetničko ime, i vjerujte mi odabrala sam si super pseudonim, a on glasi ''Božje drvo'' i zbilja sam božanstvena (ovo nije doza narcisoidnosti, nego sam svjesna svoje vrijednosti) ;) Imam ja još naziva kao što su česvina i zelenika, ali Božje drvo mi je nekako više priraslo srcu! Vjerujte mi ja sam biljka koja predstavlja početak i kraj, tamu i sjaj. No ne bi bilo u redu da Vam odmah odam svoje brižno čuvane tajne. Morati će te biti strpljivi i polako ih otkrivati. 

Jao, pa primite moje duboke isprike što pišem kao navijena a da pritom nisam pridodala važnost mojem izgledu. Majka mi je uvijek govorila da sam previše uvjerena time da ama baš svi znaju tko sam ja, i istina nekad mi zbilja otpadne bobica kad vidim da netko ne zna tko sam ja.....ali ne zamjeravam vam dragi moji prijatelji, smijem Vas tako zvati?  Nije Vaša krivica što Vas nisu upooznali sa mnom, jer ja sam samo ''obična'' biljka, ali evo danas imate priliku da se upoznate sa mnom i truditi ću se da osvijetlim obraz svim svojim bakama i djedovima i ostalim rođacima u svojem obiteljskom stablu.

Pa da krenemo....primjetila sam da ljudi prije svega prvo primjećuju izgled kod drugih ljudi, a nerijetko sam vidjela i da ga skroz skenira kao što nas odmjeravaju jeleni i srne u potrazi za kojim zimskim zalogajem. Pretpostavljam da je to vaše ''pregledavanje hrane'' način da nekog upoznate. I čula sam za neki izraz ''od glave do pete''...ne znam što to kod vas znači ali najčešće povlači za sobom da vaše oči krenu gore dolje....truditi ću i ja sebe opisati od ''glave do pete''.

Ja sam vam...kako vi  kažete kad ste široki??...a da da ja sam vam bucmasta, ali kod nas se to u botanici naziva grmom, i moja predivna odjeća pod nazivom lišće je u svako doba godine zelena. Ja sam Vam jedna od rijetkih zimzelenih listača, a da ne pripadam porodici borova i ostalih četinjača ;).  

Listovi su mi kožasti, valoviti i na rubu bodljikavi. Gornja strana lista je tamnozelena i sjajna dok je naličje svjetlije. Valovitost i bodljikavost listova vremenom se mijenja pa može i posve nestati....ovisi o trenutačnim modnim dostignućima :D. Kažu neki botaničari da sam izrazito lijena, i da veoma sporo rastem ali zato i veoma dugo živim, ponekad čak i 300 godina. Cvjetovi su mi maleni, blijedožute ili ružičaste boje, a ono po čemu sam najpoznatija su upravo moje bobice.




Plod je crvena koštunica poput bobe. Bobice su mi najčešće crvene boje, no imam ja još paletu koju furam kad mi ova dosadi. To su narančasta, žuta ili crna boje. Iako sam poput malog ježića i bodem Vas, izrazito me voli dekorateri koji me posvuda stavljaju i naglašavaju da sa mnom uljepšavaju prostorije. Kako onda ne biti makar trunkicu umišljen ;). Osim što me koristite u dekorativne svrhe koristite me i kao zaštita od zvuka. Zbog svojih kožastih likova zaglušujem zvukove pa me često sadite kao živu ogradu.

Moram napomenuti da sam otrovna, iako vjerujem da to već znate, zreli plodovi su mi jako otrovni, izazivaju mučninu, povraćanje i proljev, a u težim slučajevima i smrt, no unatoč tome tinkture, čajevi i ostali proizvodi od mene su izrazito ljekoviti i blagotvorni. Evo uzeti ću za primjer Tinktura od listova božikovine uz čaj se najčešće koristi u pučkoj medicini, i to za liječenje artritisa, reumatskih oboljenja, kroničnog bronhitisa, tegoba sa želucem, mokrenjem. U nekim krajevima rabi se prženi ili suhi list božikovine kao surogat za kavu, a suhi plod kao purgativ, u dozama koje ne izazivaju povraćanje. Sok iz listova dobiva se mljevenjem svježe ubranih listova, a iscijeđeni sok rabi se za liječenje bolesti jetre. Korijen se koristi za pojačano izlučivanje mokraće i za izazivanje znojenja u liječenju grozničavih stanja i povišene tjelesne temperature. Tu su još brojne boljke koje ja liječim kao što je reuma, giht, artritis, groznica, malarija i još neke nazive bolesti koje nisam uspjela zapamtiti Od plodova božikovine dobiva se ljepilo uz pomoć kojeg se love ptice.

Kako sam na početku rekla ja sam tama i sjaj, ljekovita i otrovna uvijek sam spoj ta dva pojma. Ne znam znate li, ali ja sam Vam Zakonom zaštićena i zabranjeno je branje mojih plodova kao i mene same. Stoga ukoliko želite dobiti od mene tinkturu ili nešto drugo predlažem Vam da to ne radite tako što ćete šetnjom šumom ubrati moje listove, nego ih nabavite na legalan način ili me jednostavno posadite! ;)

Postoje i brojne legende koje me prate, iskreno ja zbilja vjerujem da su istinite. Tako kažu da su stari Rimljani za vrijeme zimskih blagdana darivali božikovinu prijateljima kao zaštitu od uroka, grmljavine i čarolija. Druidi su, naime, vjerovali kako je božikovina biljka boga Sunca u kojoj se prizemljuju dobri duhovi, a njezinim unošenjem u kuću ona će se zaštititi od mračnih sila. Na početku priče sam spomenila svoj psuedonim ''Božje drvo'' a zašto sam ja baš Božje drvo??...zbog svoje simbolike, naime cvijet božikovine simbol je Isusova rođenja, crveni plod Isusove krvi, a list Isusove krune.....početak i kraj......

I za kraj i u susret nadolazećem Božiću, koji se od sveg korijena veselim postoji tradicija da se za vrijeme došašća uz božićna stabla, koristi raznovrsno bilje za tradicionalne ukrase i kao zaštitnik doma i obitelji. Vjerovalo se da božikovina štiti od lutajućih mrtvih duša koje traže ulaz u topli dom. Iz toga je proizašlo da se moja malenkost stavlja u obliku vijenca na ulazna vrata jer zle sile mrze i izbjegavaju božikovinu.

U narodu, a i među nama biljkama  je ostalo mišljenje da bilje koje daje zimi plod ima jaku moć u zaštiti čovjeka jer i ono samo prkosi prirodi. U vrijeme zime kad sve miruje, ono se rađa.....

Eto ako i dalje mislite da sam samo otrovna i da me treba izbjegavati, sjetite se ovih malih tajni koje sam Vam odala, i ne zaboravite u ovom predbožićnom vremenu da oni koji izvana izgledaju odbojno, da ponekad nose toliku ljubav u srcu koje bi otopilo i najveće ledeno kraljevstvo. Zato budite svjetlost svijeta, i raširite ljubav baš kao što miris božićnih kolačića ispuni kuću!



utorak, 11. listopada 2016.

Fitness trener


U zadnje vrijeme, ne znam kako kod vas ali kod mene je ovako, stalno mi iskaču kojekakve stranice ''Zdravi život'', ''Mršaviti je lako'' ove tablete, ovi čarobni čajevi, one dijete, onoliko trčanje oko stadiona da imaš osjećaj ne da ćeš povratiti mišićnu masu, nego sve ono što si jeo otkad si se rodio....i opet se vratimo na početak da kilogrami ne idu dolje, nego se penju poput osvajača Mount Everest-a. I onda nakon silnih neuspjeha, odustanemo naručimo jumbo pizzu veličine svemirskog tanjura, sjednemo pred tv i odlučimo si dati oduška jer više ne znamo kako u ratu s kilogramima pobjediti. 

Ne, ovo nije još jedan od čarobnih recepata, savjeta koji kada pročitate pretvarate se u Barbie sa njenim ''savršenim'' dimenzijama (btw. po mom ukusu ona je neukusna) niti u Arnolda Schwarzneggera sa mišićnom masom koja bi zaustavila tsunami...ne, ne...ovo nije post o nečem takvom, pa eto ako ste to očekivali preporučam vam da odustanete od takvih mitova da vas magičan prah rješava svih nepotrebnih kilograma i nastavite sa čitanjem današnje priče. Prije nego Vas upoznam sa ovom najzdravijom biljkom na svijetu, koja će vam pomoći ne samo da ostanete fit nego i zdravi, važno je napomenuti da bez fizičke aktivnosti, neće vam pomoći da izgledate kao lice s naslovnice. Vježbanje ne da je dobro samo za vaše tijelo, nego i za zdravlje a vjerujte mi i osjećati ćete se fantastično!

Prijevod: (Ne zaboravi, ono si što jedeš!- Oh, pa ja onda moram pojesti mršavu osobu)


Ne, ja nisam jedna od onih koja u šusu napravi 20 sklokova, optrči 10 krugova oko stadiona i još diže utege od 50 kg, naaah, ja svoje vježbanje usmjeravam preko glazbe i plesa...ili zaobilazim lift i penjem se stepenicama. Tako da, nije istina da se morate zavući u teretanu i dati masne pare da bi bili fit! Ako niste sretni, kilogrami će to iskorištavati protiv vas....zato prije svega, osmijeh na lice, nađite vježbu koja će vas usrećivati, i ukomponirajte to s današnjom bilokom i Vőila, ma garantiram Vam uspjeh! Ako ne, vraćamo vam bombon, jer novce nemam...secesija je..:D


Dakle o kojoj je to biljci riječ?! Riječ je o Brokuli (Brassica oleracea)....evo čujem već val uzvika ''Bljaaaak, to mi je mama kuhala i ima mi okus po papuči''....ako pripadate ovoj skupini ljudi onda svakako trebate pročitati nastavak priče! Dakle, brokula pripada porodici kupusnjača odnosno krstašica i njezin predak vam je karfiol. Naziv brokule potječe od latinske riječi bracchium što u prijevodu znači grana ili jaka ruka, a odnosi se na izgled brokulinih izdanaka. Prema drugom izvoru, naziv brokula potječe od talijanske riječi "brocco”, što znači izdanak ili mladica....sve u svemu oba izvora imaju smisla..

 Ne znam jeste li znali ali onaj dio što kod brokule jedemo su zapravo pupoljci njezinih cvjetova. Ako te pupoljke ostavimo neubrane, od njih će se razviti visoka cvjetna stapka s žutim cvjetovima koji ima 4 latice, u obliku križa. E e jel vam sad jasnije malo zašto se ova porodica zove i krstašicama, jer im je cvijet u obliku križa. Izgledom podsjeća na malo stabalce sa zelenom krošnjom! Brokula je dvogodišnja biljka, i njezin ciklus vam izgleda ovako...u prvoj godini, naročito u pri nižim temperaturama ona formira svoje najbolje pupove, ali da vam odmah bude jasno...te niže temperature ne podrazumijevaju odlazak ispod ništice. Sama biljka će vam preživjeti i takve temperature, ali pupovi će se smrznuti. Druga godina njenog života teče nekako ovako....u ljeto ona brzo ode u prorast i formira cvjetove koji su žute boje, a nakon cvatnje nastaju čahure u kojima se razvija sjeme. Znači prve godine nas hrani, druge godine se priprema da nam da sjeme da se možemo hraniti naredne godine....hmmm, možemo reći da je druge godine noseća ;) .



Postoji nekoliko različitih vrsta brokula kao i vrste koje su nastale križanjem brokule i karfiola. Tako postoji brokula ljubičaste boje, , i ona se razlikuje od ove naše po malo gorćem okusu te ona što ja iz milja volim reći hipnotizirajuća brokula....vidjeti će te na slici o čemu pričam ;).


Brokula potječe iz mediteranskog dijela Europe, točnije Italije gdje su je još u 6 st pr.Kr jeli Rimljani a danas je, zbog svojega jedinstvenog okusa i nevjerojatne hranjive vrijednosti, najpopularnije zeleno povrće na Zapadu. Zbog sve većeg broja znanstvenih dokaza za zdravlje korisnog djelovanja, neprestano puni naslovnice na kojima ju se naziva superhranom..

Brokula je izuzetno bogata tvarima koji ljekovito djeluju na čovjekov organizam. Kalij, kojim brokula obiluje, mineral je koji smanjuje visoki krvni tlak, te rizik od srčanog udara. Antioksidans beta-karoten, uspješan je u borbi protiv nastanka karcinoma, jer neutralizira molekule slobodnih radikala koje razaraju stanice. B vitamin (folna kiselina) smanjuje rizik od određenih urođenih promjena, karcinoma i bolesti srca, suforafan sprečava rast kancerogenih stanica u organizmu, a potiče rast antikancerogenih. Netopljiva vlakna reguliraju rad probave i pomažu kod održavanja željene tjelesne težine. Brokula također neutralizira kancerogene tvari iz dima, što je izuzetno korisno za pušače i pasivne pušače. U brokuli se također nalaze ditioltioni i glukosinolati, spojevi koji štite organizam od raznih vrsta raka. Brokula je zbilja sastavni dio mnogih jela, od povrtne juhe do prilog mesu i ribi. Većinom brokula zbog nepravilnog načina pripreme bude odbačena, i bljutava pa je većinom zamrze djeca jer ne izgleda nimalo privlačno. Pravilna priprema brokule ključ je postizanja najboljeg okusa i prehrambene vrijednosti. Za samo 5 minuta moći ćete ju pretvoriti u ukusno povrće visoke prehrambene vrijednosti. Znate kako? Pa samo ju kratko skuhate na pari, vjerujte mi  uz dodatak umaka od vrhnja, sira pretvara se u kraljevsko moćni obrok. Da odmah napomenem, jedite čitavu brokulu, znači zajedno sa stabljikom i listićima, a ne samo njene pupove....cijela brokula je jestiva. Također i vodu u kojoj ste okupali brokulu je bogata vitamina i minerala i može vam poslužiti kao dobar temelj za izradu umaka ili juha.


Prilikom kupovine brokule trebate imati nekoliko informacija na umu:

-          ne uzimajte brokule čiji su cvjetovi nejednake boje, žuti ili prošarano zeleni- to je samo znak da su stari ili nedovoljno zreli za konzumaciju
-          stabljika brokule mora biti čvrsta i kompaktna, nikako šuplja i drvenasta
-          također ukoliko vam ništa od ovoga ne predstavlja olakšan način izbora brokule, onda se poslužte metodom osjeta...budite poput svinja na tartufe i vjerujte mi neugodni miris će vam biti dovoljno jasan znak da ova brokula nije vaš dobitni listić.


I za kraj još nekoliko zanimljivosti, iako je američki predsjednik Obama izbacio upotrebu karfiola u Bijeloj kući njegovim stopama nije krenuo Thomas Jefferson. Thomas Jefferson smatra se ocem SAD-a, i on je bio toliki zaljubljenik u brokulu da je odlučio uvesti sjeme iz Italije, te na njihovom principu i uputama zasadio prvu brokulu u svibanj 1767 godine. Ok, ok vi tvrdi orasi koji se još niste zaljubili u ovu supernamirnicu...ne biste vjerovali ali ona je i filmska zvijezda i to ne bilo kojeg filma, nego filma Jamesa Bonda....oke oke, na neki način je odigrala ulogu života uz Jamesa Bonda. Talijanski-američki, gospodin Albert R. Broccoli, zaslužan je za dovođenje Ian Fleming u film James Bond....da dobro to nema baš veze s povrćem, ali opet riječ je o Brokuli, nisam ja kriva što gospodin nosi takvo prezime :P

Ne znam za vas ali ja ću probati neke od brojnih recepata koji se nude uz ovu supernamirnicu, hej možda nije fenofantastična, ali svakako drži doktora van, a bome neću morati ni trčati maraton da bi se otarasila kojeg kilograma. Ovo je nekalorično a zdravo, plus kažu da se idealno sljubljuje sa slaninom, pa tko sam ja da sumnjam u to?! U slast!