Dok je
većine lijepe naše ''zakovana'' u ledu i snijegu i dok većina portala nabraja
tjedne do dolaska ljeta i ljetnih vrućina, ja se još ne želim odvojiti od ove
zimske čarolije. I koliko god nam naš cijenjeni metereolog najavljuje ljutu
zimu i bijele padaline iz mene ne može izvući onu djetinju radost i skriveni
osmijeh kada se ujutro poput vesele djevojčice zatrčim prema prozoru da vidim
jel pao snijeg.....ako u vama još ima tog djetinjeg osmijeha, te radosti koju
ste zaključali negdje duboko u sebi, u najveći kovčeg, jer takva radost ne može
biti u malom sandučiću, potrudite se pronaći ključić do te Pandorine kutije,
probajte biti ono dijete koje se raduje zbog malih stvari, koji u snijegu vidi
najboljeg prijatelja, a promrzli nosić i prstići znak su ne visokih minusa nego
dobro provedenom danu vani, sa prijateljima, sa saonicama i tim nebesko bijelim
pahuljama. Ako se ipak ne možete sjetiti gdje ste posijali taj ključ ili je
ključanice blago zahrđala pobrinuti ću se da zajedno nađemo načina da ga
otključamo.
Vjerujte današnja biljka ima baš posebno ulje
za otvaranje te čarobne kutije, možda nećete odmah zavoljeti snijeg i bacati se
da bi napravili snježnog anđela ili u mom slučaju snježnog big foot-a barem se
nadamo da ćemo vam otkriti novu vizuru, novi horizont koji je ovdje pred vama i
nudi vam da uživate u njegovim čarolijama. Svaki trenutak je jedinstven i
nemože ga se promijeniti, a ne zaboravimo da nije bitno koliko je godina u
našem životu nego koliko je života u našim godinama! :)
Da krenemo u opis današnje rock
zvijezde.....ako se pitate tko je okrunjen baš takvom titulom, izazivam vas da
mi kažete koje stablo vas podsjeća na nekog opakog fana Metallice ili Led
Zeppelina koji na njihove zvuke raspušta kosu i maše njome kao mikser pri
najvećim brzinama ili centrifuga u perilici za rublje a posebno otkačeno i
pomalo umjetnički izgleda za vrijeme ovih ''opakih'' minusa. Sibirska rock
zvijezda, iako nije iz Sibira ali vjerujem da bi se dosta dobro tamo uklopila i
razbacala svoju vlasulja baš širom i okolo! Neki ju nazivaju žaloosnom, ali da
vam iskreno kažem ja mislim da se ona baš zabavlja i da nije nimalo tužna...ali
dobro to je moje skromno mišljenje....ako sad niste skužili o kojem je stablu
riječ, onda znači da moram dodatno potaknuti vaše male sive stanice.....ne
brinite se moje sive stanice nekad spavaju dublji san od mede, časna riječ!!
Ako vaše sive stanice spadaju u tu zimsku hibernaciju, ne brinite se to samo
znači da su sive stanice tu, samo vole dugo spavati.....no dosta o njima,
vratimo se mi našoj zvijezdi dana, njeno počasno ime je Žalosna vrba (Salix babylonica ).
Vjerujem da ste svi čuli za žalosnu vrbu, oke
možda neki i niste ali vam garantiram da ste ju svi jednom, makar jednom vidjeli
u svom životu!! Mislim da su je rockeri iz Whitesnake pokušali nahuškati da se
pridruži njihovom bendu, a možda su baš njoj u čast i nastale rasplesane
vlasulje na plesnom podiju. Pa krenimo u aleju ovih veličanstvenih stabala,
prošetajmo drvoredom vrba i osjetimo neku posebnu povezanost Zemlje i neba.....
Huuh
dakle kako se opisuju rock zvijezde??!! Pa, khmmm dakle....dobro bi mi došao
tečaj novinarstva ili makar koji kvalitetno odrađen intervju sa nekom
zvijezdom, no nažalost nemam kvalifikacije za ništa navedeno pa ću se potruditi
da ovo bude dodjela Oscara ili Emmya dostojna današnje zvijezde dana...kako li
se zovu sve te dodjele za zvijezde??.....ovo će biti naša mala-velika dodjela Oscara
izgubljenim svjetovima skrivenih od pogleda....
Krenimo crvenim tepihom u naše
kraljevstvo. Fanfareeeee ili zvuk
slonova predstavljaju vam današnju rock zvijezdu... Iako je njen naziv, Salix
babylonica porijeklom je iz iz
daleke Kine, a ne iz Babilona-mjesto na rijeci Eufrat,što bi netko mogao
pomisliti s obzirom na ovo njeno prezime babylonica.
To prezime se veže za jednu posebnu
legendu . Po toj legendi su Židovi koji su pali u babilonsko ropstvo u velikoj
boli i tuzi za izgubljenom domovinom na vrbu su objesili svoje harfe u znak
žalosti, i to je jedan od legendi koji objašnjavaju njezin žalosni
naziv.....ako ostanete do kraja ove naše glazbene dodjele vjerujte mi ispričati
ću vam još pokoju legendu.
No sad bi bio red i da ustoličimo našu rock
zvijezdu od korijena do krošnje! Žalosna vrba je prije svega drvo, oh gle čuda
kao da to dosad nisam 100 puta spomenula, no vratimo se na pravi put....dakle,
kaput ili po stručnom kora je debla sivocrna i nepravilno izbrazdana. Grane su
duguljaste, tanke i povijene često do zemlje...sad vam je jasno zašto su
Whitesnakeovi htjeli baš nju u svojim redovima ;) Listovi su,
svijetlozeleni i duguljasti, prema vrhu postpuni ušiljeni, a i fino nazubljenih
rubova, a ljeti poprime žućkastu boju prije nego što otpadnu. Cvjetovi su vam
zapravo one rese...ja sam kao mala glumila da su to velike debele stonoge ili
gusjenice, nisam tad baš znala razliku između to dvoje....da,da znam da se sad
svi pitate kako sam dospjela do diplome iz agronomije......hahah, niste jedini i
ja se to stalno pitam! :D .Plod joj je kapsula koja sadrži mnogo malih
sjemenki.
Vrba nije samo dekorativna biljka koja je
očito korijen svim bajkama, legendama i pričama...ona je veoma korisna biljka
naročito u rano proljeće kad svojim cvjetnim prahom privlači pčelice kojima je
u rano proljeće izrazito potrebna ispaša, med od vrbe osobno nisam probala, ali
svakako imam namjeru...nebiste vjerovali ali 1ha (10 000 m2 ) vrbe
da od 50-100kg meda i punoo punooo polena. Ako se pitate šta stalno spominjem
taj prah...pa evo zašto, U rano proljeće potrebe pčelinjih društava za unosom cvjetnog
praha su veće nego za unosom nektara, jer su zalihe praha pri kraju,a meda
obično ima dovoljno. ...i dalje vam ništa nije jasno??! Evo objašnjenje: Cvjetni
prah, jedna od rijetkih prirodnih namirnica koje se ne mogu proizvesti u
laboratoriju, sadrži sve hranjive tvari nužne za rast i razvoj organizma:
bjelančevine, masti, ugljikohidrate, vitamine, minerala, enzime, hormone…, a
zbog sadržaja polifenola, nekih vitamina, minerala i organskih tvari prirodni
je antioksidans koji neutralizira slobodne radikale Cvjetni prah, pelud ili
polen, skupljaju pčele obično s jedne vrste biljke. Da bi jedna pčela skupila
jednu čajnu žličicu peludi treba joj mjesec dana rada, osam sati dnevno. Jednoj
pčelinjoj zajednici potrebno je godišnje i do 30 kg peludi. da bi preživjela,....eto malo
da vam i to pojasnim.
No, vratimo se mi našoj Metallici među
biljkama...osim što pomaže radišnim pčelicama, pomaže i ljudima...ona je pravi
mali farmaceut. Pitate se kako? Vrbova kora sadrži tanine i glikozid salicin,
pa se koristi u medicini. Interesantno je znati da zahvaljujući upravo ovom
svojstvu vrbe duguje i postojanje jednog od najpopularnijih i
najrasprostranjenijih lijekova na svijetu - aspirina. Naime, francuski kemičar
i profesor Charles Frederic Gerhardt je sredinom pretprošlog stoljeća upravo iz
kore vrbe izdvojio tvar čija su svojstva takva da snižava povišenu tjelesnu
temperaturu i ublažava bolove u organizmu. Sam naziv ove tvari je je
acetilosalicil što je u stvari složenica dvije riječi i to acetat (sol octene
kiseline) i salicil (lat. salix - vrba). Ta ''tvar'' je poznata još pod
nazivima acetisal, acisal, aspirin, andol....ha da...opet se vraćamo na to da
je biljna farmacija, ta koja liječi! Ne zaboravimo da smo dio prirodnog
kruga i da nam priroda zaista može pomoći!
Osim što je vrba legendarna rock zvijezda za
koju se vežu brojni mitovi i legende ona je i doktor, farmaceut i pomaže
pčelicama, a i brojni je koriste za izradu košara, vijenaca i sl. Naime zbog
svojih izrazito duuugih i savitljivih grana divna je i lako iskoristiva
dekorativna biljka!
A
sad da se vratim u ulogu pričopričalice i ispričam vam još pokoju legendu, mit
i bajku, a što je od toga istina odlučit ćete sami! ;) Uz ovu elegantnu i krhku
vrbu vežu se brojna vjerovanja, najviše one ljubavnih motiva. Mjesto gdje se
mrtve ljubavi sreću i zauvijek rastaju. Sa korijenom u zemlji, a vrhovima grana
u vodi, nadvijena u luku, ona je most preko vječnosti, most između dva svijeta:
ovozemaljskog svijeta živih i onostranog svijeta mrtvih, koji je istovremeno i
visoko na vrhovima grana i duboko pod vodom. Posebnu slavu vrba je doživjela u Kini, naime
kineski milijunski grad Hangzhou leži na obali Zapadnog jezera. Aleja žalosnih
vrba omiljena su šetališta nevjerojatno
velikog broja ljudi. U ranim jutarnjim satima, kada se moderni grad nalazi u
usnuloj izmaglici, na obali i nasipu moguće je vidjeti veliki broj ljudi u
meditaciji. Kineska tradicionalna meditacija pokreta ujedinjuje duhovnu
koncentraciju sa ravnomjernim ritmičnim pokretima i ujednačenim disanjem. To je
jedan od najboljih primjera povezivanja čovjeka sa snagama Neba i Zemlje. Tihi,
jednobojni krajolik, sa stablima koja povezuju jezero s nebom, ovjekovječana
bijelim plaštem tiho nam pokazuje put prema vječnosti, vrba je tiha poveznica
čovjeka i Boga. U drevnim vremenima
nastalo je vjerovanje da je žalosna vrba spustila svoje grane da bi zaštitila i
sakrila Majku Božju kada je bježala sa Isusom.....brojna su vjerovanja koje nam
priča ova elegantna i veličanstvena vrba.
Meni je posebno draga u ovim zimskim vremenima, toliko je živopisno sažela čaroliju koja dolazi sa zimskim pahuljama da ja osobno ne mogu proći pored nje ili je ugledati u daljini, a da pritom ne osjetim neku čaroliju, trenutak sreće...u ovom zimskom izdanju je naprosto prekrasna i oduzima dah, s njom se osjećam kao da sam na najljepšem mjestu na svijetu, ona učini da svijet izgleda toliko veličanstveno. Nemojte pored nje proći tek kao pored koša za smeće, zaustavite se prepustite se, ne bojte se ona će vas nježno dotaknuti i pokazati koliko je svaki dati trenutak čaroban i neponovljiv.
Vrba jest vječnost, i zato zaustavite se podjelite
dio te vječnosti s njom!
Nema komentara:
Objavi komentar