Božanski cvijet

Sutra je kažu ''Dan žena'',dan kada proslavljamo činjenicu da smo ravnopravne s muškarcima, da proslavimo emancipaciju i zaslužena mjesta u društvu, iako budimo realni mi ćemo uvijek biti nježniji spol, brižniji i toga se ne trebamo odreći, samo trebamo pokazati da i mi znamo promjeniti žarulju, podmazati bravu, ostaviti suđe neoprano, doć' s posla, zavaliti se u fotelju, uzeti pivu, dobro podrignuti i reći ''Uhh al sam se danas naradila''. Večeras skinite prašinu sa svojih metli, napokon se idemo provozati!  No kako bilo da bilo svakako je lijepo dobiti neku sitnicu, iznenađenje, neovisno o danu i komercijaliziranim blagdanima. Iznenađenja vole oba spola, a u njima možete skupa i uživati.....iskreno, ja znak pažnje ne mjerim debljinom novčanika, nego ''debljinom'' srca....ljubav se ne može kupiti novcima, ali ako ipak želite nešto potrošiti za svoju polovicu cvijeće je tu za sve prigode, željno iščekuje da baš njega izaberete i svojoj dami uljepšate dan! 

Za ovaj dan rezerviran je jedan fini, markantni, tamnoputi momak, s područja Mediterana, pod nazivom Karanfil (Dinathus caryophyillus), ock, ruže su klasika za pokloniti, ali vjerujte mi da bilo koji cvijetak, razvuče najdiviniji osmijeh na licu žene....karanfil je jedan od tih ''običnih'' jeftnijih varijanti, ali dopustite mi da Vas očara svojim šarmom, jednostavnošću i skrivenom ljepotom!

On je  jedna od najstarijih kultiviranih cvjetnica, spominje se još u spisima iz prvog vijeka nove ere.  

Ako ste se nakon svega odlučili uzeti upravo ovaj zanimljiv, cvjetak koj voli izrazito sunčano područje, onda bi Vam trebalo pojasniti njegovu simboliku ovisno o boji latica. Bijeli karanfil je simbol talentiranosti; Žuti karanfil je simbol preziranja, tko da izbjegavajte ga ako želite izbjeći svađu s ženom/-ama; crveni karanfil je simbol fasciniranosti i ljubavi prema ženi; šareni ili šatirani su simbol odbijanja...tako da ni ovo nikako ne . To ako vas napada neka cura kupite joj cvijet i kažete: ''Pročitaj značenje, to ti je moj odgovor ''  Iako se poklanja za dan žena, inače se karanfili poklanjaju na dan zaruka!

Latinsko ime roda Dianthus potječe od grčkih riječi ''dios'', što znači Bog i ''anthos'' a to je cvijet, što bi u punom smislu značilo ''božanski cvijet '', a što bi značilo, ova jednadžba je puno jednostavnija od onih koji ste morali učiti u školi, da osobi kojoj poklanjate karanfil smatrate božicom.....ha da, kažem Vam cvijet će učiniti sve za Vas, uvijek ima dobar kompliment u listu! 

Karanfil ima zeljastu, glatku stabljiku zelene boje. Listovi su uski i lako lomljivi i najčešće pokriveni voštanom prevlakom, tu prevlaku vam ima i list vinove loze, to je njihov ''ručnik''kojim se oni štite da ne izgube dragocjenu vodu s lista kad je prevruće...znate kako ručnik kod nas upije vodu kad smo mokri, e pa tako i ta voštana prevlaka kod njih, upije vodu i ne dopušta da ona ispari iz lista. Cvjetovi se nalaze na vrhu stabljike, pojedinačni su ili u obliku buketa. Originalna boja cvijeta je ljubičasta, raznobojni su i ugodnog mirisa, a mogu biti jednobojni, ali i šatirani, na našem šareni. 

Napomenuti ću Vam da onaj crveni karanfil koji je aktualan poklon za Osmi mart, zapravo nije turski nego vrtni karanfil,... biti će slika ofc, pa Vam sve pokažem! 

Prema staroj legendi u vrijeme bogova, jedne večeri  boginja Artemida se sa Zeusom i Latonijem vračala sa zabave i putem je vidjela svirača koji svirajući na flauti ne obraća pažnju da zvukovi flaute plaše i rastjeruju sve životinje u okrugu. Ljuta boginja je razapela strijelu i ustrijelila prelijepog svirača. Veoma brzo ljutnju boginje zamjenila je milost i pokajanje. Tada je zamolila boga Zeusa da mrtvog mladića pretvori u crveni cvijet, danas poznat kao karanfil. Zbog toga se taj cvijet još zove i cvijet Zeusa, mudrog i moćnog boga koji je mladića načinio besmrtnim. (vidim žene su i u tom dobu bile promjenjivog raspoloženja ).

U Engleskoj se on pojavio tek u 16.st. i odmah su na početku svog pojavljivanja zavladale su simpatije carstva naročito kraljice Elizabethe i svih engleskih aristokrata za karanfilom. Svi su ih sadili u vrtovima, parkovima i staklenicima. Sama kraljica Elizabetha se nije razdvajala od njega i svuda se pojavljivala s njim, na državnim priredbama, balovima, i u uskom krugu dvorskih dama.

U Italiji je cvijet karanfila proglašen talismanom ljubavi. U Bolonji je karanfil cvijet apostola Svetog Petra i 29. srpnja  na dan njegove smrti karanfilom se ukrašavaju crkve u svim gradovima.

Ne znam jeste li učili da je u Portugalu 1974 pao fašistički način vladavine a ta revolucija se naziva revolucijom crvenih karanfila, i za Portugal je crveni karanfil simbol pobjede, simbol revolucije! 

Zeleni karanfili simbol su Dana sv. Patrika. Nosio ih je irski književnik Oscar Wilde.....nema tko nije nosio, uzgajao, volio, divio se ovom cvijetu...zašto bi bilo drugačije i sa Vašim žemskama...e ali da ne bude da je Oscar Wild malo ženskast jer je volio cvijeće valjalo bi napomenuti da se karanfil poklanjao i studentima. Na Sveučilištu Oxford, bijeli karanfil nosi se na prvi ispit, crveni na posljednji,a ružičasti na ispite između prvog i posljednjeg......donosi sreću, a prema nekim vjerovanjima i prolaz...pa eto ako nije pomogao red bull za ispit, možda pomogne karanfil...tko voli nek izvoli!

Ne zaboravite Ne možemo svi činiti velika djela, ali možemo činiti mala – s mnogo ljubavi. 

Harry Potter i zatočenik zemlje!

Danas ćemo se malo baciti u čarobnjaštvo, tako da uzmite svoje čarobne štapiće i krenite sa mnom u magičnu pustolovinu, putevima poznatog Harry Pottera. Nebitno jeste li dobili pismo za Hogwarts, imate li u posjedu bijelu Hedwigu ili ste poput mene obični bezjaci, danas svi možemo zakoračiti u svijet magije,uostalom čaroliju stvarate sami, za to Vam nije potreban štapić.....Čarolija je u očima promatrača! 

No dakle krenimo mi u čarobnu šumu da otkrijemo kakva to biljka može poprimiti ljudsko obličje i kako se tako uspješno uspije sakriti od znatiželjnih očiju. Naime ovu biljku su rijetki vidjeli, a prema legendi kažu da neki nisu preživjeli njeno čupanje iz zemlje. Prema uvodnoj slici zaključujete da je to riječ o onoj kreštavoj biljci koju su mali čarobnjaci iz Hogwartsa proučavali s velikim slušalicama na ušima, a riječ je o Mandragori (Atropa mandragora). 

Mandragora je višegodišnja biljka, ima vrlo velik korijen, najčešće podijeljen u dva ogranka, pa izgleda kao da ima noge i podsjeća na ljudsko tijelo, zato su je prije često prikazivali u obliku muškarca ili žene. Listovi su tamnozeleni, oštri i čudnog mirisa. Cvjetovi su jednodomni (rekli smo da su to oni koji na istoj biljci imaju i muške i ženske organe) i oplođuju ih insekti. daje plodove slične mladim jabukama, žute boje, jabučnog mirisa.

Mandragora je magična biljka iz Južne Europe, Židovi  vjeruju da daruje ženama plodnost, a Arapi je zovu "vražja jabuka". Svoj naziv je dobila od dvije grčke riječi i znači: biljka "opasna za stoku". Nazivali su je također lutkom iz zemlje zbog njenog račvastog korijena koji podsjeća na ljudski  lik. Nošena kao amajlija, osiguravala je zaštitu, plodnost i obilje, ali se prema njoj moralo odnositi s poštovanjem.

Egipćani su plodove mandragore  smatrali simbolom ljubavi i kao afrodizijak, a posvetili su je božici Hator. Vrlo često se upravo ova biljka koristi za čiribu-čiriba stvari, zato jer uzrokuje jako velike halucinacije. Tako je nastalo vjerovanje da Mandragora ima nadprirodne moći iznad čovjekove duše i tijela, iako je analizom dokazano da ukupan sadržaj psiho-aktivnih supstanci nije veća od nekih drugih biljaka koji također uzrokuju halucinacije.

U Egiptu, Mandragora je bila visoko cijenjena kod Faraona. Na odorama Faraona često se nalazi motiv ove biljke, a u cvjetnom vijencu koji je pronađen pored Tut-Anch-Amona-a nađena  su upletene stabljike Mandragore. U procesu protiv Ivane Orleanske jedna od tužbi bila je  upravo zbog posjedovanja Mandragore! 

Mitovi oko Mandragore postajali su sve čudniji, vjerovalo se da prilikom čupanja ova biljka toliko jako vrišti, da onaj koji ju čupa mora umrijeti. Kada su u mračnom srednjem vijeku ljudi počeli saditi ovu biljku u Europi, vjerovalo se da može rasti samo ispod vješala jer se hrani krvlju. Zato ju Nijemci zovu ''Čovječuljak sa vješala"!  Što je istina,a što je samo legenda i mit, mislim da svi znate! No dobro, za svaki slučaj nabavite walkman slušalice i nabacite neku glazbicu u blizini ove čarobnice!

I vjerujem da sad mislite da baš, kao da ovako šta raste u ovoj našoj Hrvatskoj....ali iznenadili biste se kad bi znali da raste, i to u Dalmaciji i južnoj Hercegovine (padine Sniježnice kod Dubrovnika i nedaleko Trebinja). Ona je stanovnik krških šuma i šikara gdje raste na svježim i rahlim terenima, na visini od oko 250-700m. Osim malobrojnih lokaliteta u našoj zemlji, ova vrsta je zastupljena još i u flori sjeverne Italije. 

Treba napomenuti, ako dosad nisam bila jasna, ona je OTROVNA,no  njen korijen, poznat pod imenom Radix mandragore a i ostali dijelovi se upotrebljavaju kao lijek. naročito za pravljenje ljekovite masti protiv reume.  S obzirom da ja nisam ljubitelj tih magičnih pripravaka, za mene je magični pripravak slanina i luk, ja ću preskočiti daljnje recepte i upotrebe u smislu čarobnjaštva ove biljke.Samo ću spomenuti da su je vještice koristile u 15 stoljeću da mogu letjeti na svojim metlama, s obzirom da mi danas imamo avione mislim da nam nije potreban ovaj recept!

E a sad vratimo se mi realnosti, jer budimo realni tko želi čupati tu biljku dok ona vrišti kao nespašena....ako želite taj ''užitak'' bolje pogledajte jedan od nastavaka Harry Pottera gdje su oni ekranizirali upravo ovu biljku! Harry Potter i mandragora! Mene je glava zabolila samo gledajući to, a kamoli da osobno idem tražiti takvu avanturu kao koza po dalmatinskom kršu, neka hvala.

Ono što me privuklo da dizertiram o ovoj biljci na svom blogu je recept za proizvodnju PIVA od mandragore! Mislim to je kvalitetan način kako iskoristiti ljekovita svojstva ove biljke....

tko želi recept neka se slobodno javi !

Listovi su prilično bezopasni i najčešće  su se koristili za masti i vanjske ozljede. Kuhani u mlijeku koristili su se kao topli oblog. Svježi korijen je vrlo moćan i potiče povraćanje i proljev, čisti tijelo

U staro vrijeme koristio se kao sredstvo za poticanje sna i odmora, konstantnih bolova, melankolije, reumatskih bolova i tumora. Najčešće je to bio svježi korijen kojeg bi zgnječili da dobiju sok ili bi ga jednostavno pomješali i dodali vinu ili vodi. Znali su ga sitno naribati i ubaciti u rakiju koji je navodno bio vrlo učinkovit protiv kroničnog reumatizma. Tinkture se danas koriste u homeopatiji- od svježe biljke.....svakako ukoliko se odlučite eksperimentirati s ovom biljkom posavjetujte se sa liječnikom ili neki biljnim farmaceutom...nikako nemojte to raditi na svoju ruku.....pa makar imali čarobni štapić u svojoj kolekciji!

I za kraj....ako još netko ne vjeruje da čarolije ima na zemlji, e pa onda stvarno treba svratiti na moj blog!   Kažu da mandragoru ne možeš naći, ako ona ne želi da ju ti nađeš....isto je i s čarolijom!

Papreni Gospodin

U životu je uvijek dobro imati nekog uz sebe, bio to prijatelj, obitelj, bolja polovica i sl lakše se prelaze prepreke, a i budimo realni u dvoje je uvijek zanimljivije. Tako i današnju biljku najčešće koristimo u paru, a nedjeljne domaće juhice skoro pa i ne možemo zamisliti bez ova dva frenda! Popravljaju baš svaki okus, neki vole i koriste više jedan od drugoga, ali kada dolazite uvijek će te ih susresti zajedno. Kažem Vam u paru je sve bolje!   Vodite računa da nisu oba frenda biljke, ali zato čine jela savršeno ukusnima, od bljutavosti do ukusnog jela. Ja ću danas govoriti upravo o onome koji jest biljka, a on je da da Mister Papar (Piper nigrum L.)!

Papar je porijeklom iz Azije, a još od antičkog doba uzgaja se u svim zemljama s toplom tropskom klimom. On je višegodišnja drvenasta zimzelena penjačica koji može doseći i visinu od 15 m. Grozdovi papra su vrlo sitni, i rastu po principu ribizla. (ne brinite za sve vas koji ne znate kako to izgleda biti će slike  ). Kora mu je naborana, tvrda i suha, kao da ima izbočene debele žile po sebi koje su odrvenjele! 

Papar  uz škrob, smolu i ulje sadrži i piperinsku kiselinu, koja papru daje karakterističan okus. Ja sam prije, dok nisam upisala fakultet, mislila da su crveni, bijeli, zeleni papar zapravo različite vrste crnog papra, kao npr što su imamo različite vrste rajčice....kad ono BIIIP. Odgovor je netočan!

Boja ovisi o stupnju zrelosti samog ploda, što znači da su različite vrste papra, koje nam se nude u prodavaonicama, ubrane u različito vrijeme, ali s iste biljke!

Plodovi zelenog i crnog papra se beru nezreli, ali dok se crni papar pet dana suši na suncu, zeleni prolazi kroz marinadu od soli. Bijeli papar se dobiva od zrelih plodova koji prilikom žetve imaju crvenu boju. Slijedi postupak pranja u vodi nakon kojeg se crvena ljuska odvaja od bijele jezgre....znači jedini papar koji je ubran zrel je onaj crvene boje! 

Za razliku od zelenog, crnog i bijelog, crveni papar ne potječe od biljke "Piper nigrum" već raste na brazilskom stablu papra te se, poput crnog papra, suši na otvorenom. Crveni papar bere se u jesen, i tada mu je zrnje roza boje, izležavanjem na Suncu naravno dovodi da papar izgori, jer ne koristi zaštitnu kremu za sunčanje pa dobije crvenu boju koju poznajemo.

Papar se kao začin počeo koristiti još u vrijeme starih Grka, a posebno popularan je bio među Rimljanima koji su ga stavljali i u mlijeko i med. Bio je skup te se povremeno koristio kao sredstvo plaćanja. U proizvodnji papra danas prednjače Vijetnam, Indonezija, Indija, Brazil i Malezija. Godišnje se proizvede oko 200.000 tona papra, od čega najmanje crvenog.

S otkrićima morskih putova postao je najtraženiji začin koji se u vrijeme kuge i kolere plaćao u zlatu. U trgovini mirodijama s Istoka papar zauzima vodeće mjesto i njime zapravo započinje povijest ostalih mirodija u Europi.  Domovina papra je Indija, u kojoj su i pronađeni najstariji zapisi o njemu u indijskim sanskrtskim dokumentima. Indijci ga nazivaju pipali, Perzijanci pippari, stari Grci peperi, a stari Rimljani piper, od koje je riječi i nastao današnji naziv, biber ili papar.....a ja Vam stavljam precool paprenke za mučenje papra buahahaha 

 U kulinarstvu za odabir papra kao začina vrijedi jednostavno pravilo - svijetli papar odgovara svjetlijim jelima, dok se crni koristi kod tamnijih namirnica. Za intenzivniju aromu isplativije je samljeti papar neposredno prije kuhanja (kupovni mljeveni papar zbog vremena skladištenja ima slabiji okus). Crni papar je jači od ostalih, a najjači papar na svijetu "Tellicherry Pepper" proizvodi se samo u Indiji.

Papar kao začin raznovrsnim jelima ima stoljetnu tradiciju. Njegova ljekovita svojstva, koristi li se kao začin ili kao lijek, čine ga zaštitnikom cijelog organizma, pogotovo probavnog sustava. Pravilno doziranje, odnosno njegova uporaba kao začina, ima niz ljekovitih djelovanja. Pobuđuje rad želuca tako što iritira sluznicu želuca i potiče proces vrenja hrane, i tako uništava razne štetne mikroorganizme u hrani. 

Papar također pomaže i u očuvanju boje odjeće tako da  u jednom pranju koristite jednu punu žlicu papra i on će spriječiti da vatreno crvena ili lijepa žuta boja postane isprana i blijeda.

Za kraj ako želite otjerati mrave ili nepoželjne goste a možda i koju napasnu ženu ostavite papra u posudicu i spustite na pod, od toga će mravi pobjeći glavom bez obzira; a za ženu? ah pa malo papra u buket i stvar riješena!