Feniks

Znate kad nam dođu problemi i neke prepreke u životu, da svi mi dopustimo da nas problemi promjene, umjesto da mi promjenimo probleme.....napraviti ću Vam kratku usporedbu da znate o čemu pričam...Dakle ako stavite jaje, mrkvu i kavu u vrelu vodu, dobiti će te ovo: jaje će izvana ostati tvrdo ali iznutra će se omekšati, mrkva će se odmah omekšati....dopustili su da ''problem'' promjeni njih, a kava? Kava je PROMJENILA vodu, stvorila je čarobni napitak....preuzela stvar u svoje ruke! Pitate se kakve to veze ima s biljkama? E pa danas ću vam pisati o jednom izvanrednom drvetu na kojeg bi se svi trebali ugledati, makar što se tiče prilagodbe! Eukaliptus (Eucalyptus) je jedan od onih sretnih organizama- možete ih sresti bilo gdje- koji se uvijek nađu na pravom mjestu u pravo vrijeme, i ne dopuštaju da  ih određena površina ili okruženje otjeraju, čak dapače oni se prilagode i ne odustaju!  Nikada! 

Prvotno mjesto gdje se pojavio eukaliptus bila je Australija i to prije 50-60 milijuna godina. I u to doba je Australija bila izrazito vlažna, te se eukaliptus iznova i iznova morao natjecati za hranu i svjetlost sa ostalim biljkama. To je bila borba najjačih, slobodno mogu reći ''Sraz Titana'', neprekidna borba sve dok jednom nije došlo do pojave suša i čestih požara, a nije bilo vulkanskih aktivnosti koje bi iz dubokih slojeva zemlje iznjeli plodnu zemlju, te glavnu hranu za biljke dušik i fosfor.....pitate se tko je preživio tu naglu promjenu zemljine atmosfere? Eukaliptus!  On se prilagodio toj drastičnoj promjeni, koja je ''usmrtila'' ostale titane, on je razvio duuboki korijen koji je sam crpio vodu iz dubokih slojeva zemlje!  I tako je eukaliptus ''sredio'' problem!   

Izgled eukaliptusa jako varira. Neke vrste, kao što je E.vernicosa grmovita je i ne naraste više od jednog metra, a okupira planinska područja. Drugima iz tla izbija mnogo stabljika, nešto slično kao kod bambusa. Mnoge šumske vrste eukaliptusa narastu i do 15m, a neki su doista golemi gorostasi, kao što je carski eukaliptus, E.regnans koji naraste na nevjerojatnih 100m visine. Ako se sjećate tko se smatra najvišim živućim organizmom na Zemlji, onda će vam biti zanimljivo da je i eukaliptus najviša od svih cvjetnica, i visok je gotovo kao kalifornijska obalna sekvoja! 

Mlade biljke eukaliptusa imaju vodoravno ''sjedeće'' lišće, bez peteljki, dok su listovi starijih biljaka na peteljkama, i plojke drže okomito......da Vam to bolje sjedne...plojka su Vam one ''žilice'' po listovima, a peteljka je ona ''stabljika'' za koju je sam list pričvršćen.....nadam se da ste uspjeli skontati  (nažalost nisam uspjela naći sliku da vam vjernije prikažem razliku :(, zato ću staviti samo sliku listova)

Eukaliptus ima još poveznica sa obalnom sekvojom...a to su požari...poput sekvoja i eukaliptus ''skriva'' svoje pupove ispod kore debla. Oni ožive tek nakon što kora izgori, pa se tako pougljeni eukaliptusi regeneriraju pomoću tih izbojaka. Eukaliptus možemo nazvati feniksom među biljkama, pitate se zašto? Mnoge vrste eukaliptusa imaju tzv.''lignotuber'', a to Vam je gomoljasto proširenje donjeg dijela debla koji obično ostaje ispod zemlje, a prepun je tih pupova i regenerativnog tkiva. Upravo je taj organ zaslužan za izdizanje drveta iz pepela, nakon što odumre glavno deblo.

Kada se eukaliptusi zapale, gore na specifičan način, a to je da uslijed požara njihove krošnje eksplodiraju zbog zapaljivih para esencijalnog ulja kojeg ispuštaju! Njihove sjemenke se nalaze  u malim kapsulama, a proklijati mogu tek kad se ''iskuhaju'', tj nakon požara izbacuje se velika količina sjemena koje pada na ogoljelo tlo, očišćenog od konkurencije i biljnih otpadaka te privremeno bogato hranjivim tvarima iz pepela....onda se čovjek zapita, a kako se dalje prehranjuje kad ponestane tih hranjivih tvari? E pa i tu se ovaj ratnik snašao, on udružuje svoje snage sa gljivicama na korijenju...i takva simbioza Vam se naziva mikoriza! Mikoriza pomaže korijenju poveati površinu te na taj način omogućiti  učinkovito crpljenje vode s hranjivim tvarima! Još jedan bod za eukaliptus!  Još jedna zanimljivost je ta da oni mogu promjeniti svoj kemijski sastav kore da bi se obranili od štetnika....oni su kao leptiri koja se preobrazi iz gusjenice,!  

A sad idemo pobiti jednu davno uvriježenu činjenicu a to je da je koala  uvijek omamljena i pospana zbog eukaliptusovog ulja! No to nije istina,  koala spava i do 20 sati dnevno zbog toga što se listovi eukaliptusa dugo vare a i siromašni su hranljivim sastojcima i ne osiguravaju dovoljno energije. 

Ako se list gleda prema svjetlosti, vide se točkice koje potječu od šupljina sa eteričnim uljem. U osušenom lišću ima 1,5 – 3 posto eteričnog ulja čiji je glavni sastojak cineol (eukaliptol). Izuzetno dobro pročišćava zrak pa su okolice šuma eukaliptusa vrlo zdrava područja. Najljepše primjerke stabla eukaliptusa na Lošinju možete vidjeti uz šetnicu na Čikatu....ja znam da ću prvom prilikom otići tamo! 

Nastanjuju najviše područja Australije, a nema ih jedino u najsušim pustinjama i na najvišim planinama, a broje čak 700 vrsta podijeljene u 13 serija, a u Europu je prvi puta poslan 1777.godine. U Brazilu i Južnoj Africi drvo eukaliptusa se koristilo za gradnju željezničkih pruga, i kao pogonsko gorivo lokomotiva. Koristio se za podupiranje rudarskih okna, te kao zaštitu od vjetra na slobodnim površinama tla, a dodatak svemu tome je ulje iz nj lišća koji tjera komarce malaričare, a njegovo cvijeće je medonosno.

Ne biste vjerovali ali eukaliptus izvrsno pronalazi blago, točnije zlato skriveno u zemlji. Ako se pitate kako, ja ću reći vrlo lako, naime zbog svoje sposobnosti da crpi vodu iz dubokih slojeva zemlje, ukoliko tamo ima zlata, sitne zlatne čestice će se apsorbirati u vodi i putem korijena doći do listova eukaliptusa, i dati mu specifićnu zlaćanu boju! No treba napomenuti da je zlato toksično za eukaliptus te ga iz tog razloga  ''odašilje'' prema listovima, da se ne otruje njegov ''krvožilni'' sustav! 

Lišće (ali ne ovo sa zlatom ) se dodaje mješavinama čajeva protiv šećerne bolesti, za čišćenje u slučaju zatvora i protiv živčanih bolesti i napetosti. Ulje eukaliptusa se nalazi u sastavu raznih preparata koji pomažu kod reumatskih oboljenja. Primjenjuje se i kod ženskih bolesti u obliku čaja i za kupke. 

Ako sipate malo eukaliptusovog ulja na komadić vate lako ćete skinuti tragove naljepnice i ljepila sa tegle. 

Eukaliptus upija i zvuk tako da dva čovjeka s dviju različitih strana drveta ne mogu razgovarati na udaljenosti od 10 metara. 

Početkom 20 st. zbog svojih ujednačenih vlakni koristi se za izradu papira za sve moguće namjene-od pravnih dokumenata  do pelena za jednokratnu upotrebu. No stvari se i dalje mijenjaju, pa eukaliptus služi kao drvna građa, za proizvodnju furnira i plastike. Uzgaja se u više od 90 zemalja, brzina prirasta je bajkovita....to govori i podatak da za godinu dana eukaliptus dosegne širinu debla i do 40m³ . Vrijednost eukaliptusa je nemjerljiva, što se više ulaže u njih i biotehnologijom ''poboljšava'' prerasataju u invaznu vrstu koja istiskuje autohtonu floru nekog područja. I tako su eukaliptusi postali dvosjekli mač! Stoga je potrebno, kao i sa svime u životu održavati dobar balans, ravnotežu, jer ćemo u protivnom izazvati nemjerljive štete koje više nećemo moći popraviti , a posljedice zaustaviti.

I ZA KRAJ bih Vas htjela upoznati sa jednom posebnom vrsto eukaliptusa Eucalyptus degluta, ili ti dugin eukaliptus....naziv je dobio po specifičnim bojama koje prirodno proizvodi na svojoj kori, a izgledom podjećaju upravo na dugu.  Duga na kori drveta  

P.S Par slika kako se još eukaliptus može koristiti u aranžmanima i različitim prigodama!   

Sunčeva nevjesta

Nedavno sam pisala o zlatnim poljima maslačaka, pa sam sam odlučila nastaviti u tonu poljskog cvijeća koji se veselo raduje dolasku Sunca, koji je slobodno ću reći opčinjen suncem i prati ga u svaku stopu. I ovaj cvijetak nestrpljivo iščekuje izlazak sunca, da može pokazati čaroliju svog cvijeta.....da bude odraz sunca na zemlji. Istina, ne pokazuje sunce puninom svoga cvijeta poput suncokreta ili maslačka....ali u kompoziciju svoga cvijeta uz sliku Sunca dočarava i nježne, bijele, pufaste oblačiće...koji veselo okružuju sunce, pa je zbog toga dobila i naziv ''sunčeva nevjesta'' jer kao i sve nevjeste nosi bijelu vjenčanicu ...

Vjerujem da smo svi vidjeli ovaj cvijetak, od njega pleli vjenčiće za glavu, a oni zaljubljeni kidali latice igrajući se igre ''voli me-ne voli me'' ...taj maleni cvjetić koji nam ukrašava tratine, samoniklo, veselo.....i po sebi znam, da kad uzmem kosilicu pokušavam izbjeći ovaj cvijetak, a ona je Tratinčica (Bellis perennis)....i u srodstvu je s maslačkom i suncokretom baš zato jer i ona prati sunčevu putanju, a i pripada porodicama glavočika, jer ima glavu, točnije cvijet veliki na vrhu stabljike.....razvija stabljiku od 3-15 cm, i odmah neposredno iznad zemlje razvija svoje listove, obrnutojajasti, zeleni, blago nazubljeni...i svaka stabljika nosi svoj cvjetić!

Da, da ako se dobro sjećate takvu spiralu je imao i suncokret koja se matematički može izraziti....da se ne ponavljam imate sve na mom blogu pod suncokretom .....ali evo samo usporedbe radi...slikica 

Rekoh Vam da su identične, samu u drugim bojama ....a sad, želim Vas upoznati sa različitim varijetetima tratinčica....ove ''naše'' livadne, samonikle pripadaju ''Europskim tratinčicama'', one margarete, što netko zove velikim tratinčicama su isto tratinčice ali ''Afričke tratinčice'' a one male okrugle pufaste, kao pomponi e to se vam ''Engleske tratinčice''....znam znam opet previše brbljam...slike are loading...

Eto sad znate šta je šta...i odmah je lakše . Postoji jedna legenda koja  kaže da je Nimfa Belides, koja je plesala sa drugim nimfama na rubu šume,  uhvatila pogled Vertumnusa koji je bio bog voćnjaka. Pogled mu je odavao požudu i želju koju je ona htjela izbjeći pa se pretvorila u mali bijeli cvijet. Zato se i kaže da označava nevinost.

Tratinčica je biljka planete Marsa. Kršćani smatraju da je tratinčica nikla iz suza Marije na putu prema Egiptu.

Cvijet je posebno bio zastupljen u Viktorijansko doba kada je mladić koji je htio zaprositi djevojku prvo  darivao tratinčice. Neki od običaja su i danas prilično rašireni, posebno kada djevojke kidaju latice i proriču dali ih voljene osobe vole.

Tratinčica je jestiva, medonosna i ljekovita biljka, a u srednjem vijeku je bila usko povezana s ratovanjima koja su se često odvijala na travnjacima gdje  raste tratinčica i tu se koristila za tretiranje krvarenja iz rana. Takav način korištenja bio je opravdan jer tratinčica ima antiseptička svojstva. ...sad Vam je jasno zašto djeca nikad nisu imali infekciju nekih ozljeda nakon ogrebotina ili pada, pa su se još takva ozlijeđena valjala po travnjaku....mora da su znali ovu ljekovitu tajnu koju čuva tratinčica .

Tratinčica djeluje kao lijek koji rastvara, ohladi, lagano otvara, smiruje bolove i grčeve, jača organizam i pobuđuje razmjenu tvari. osim toga, izvrsno je sredstvo za čišćenje krvi, kod liječenja prehlade, bolesti želuca i crijeva, katara sluznice, crijevnih grčeva, smetnji u radu jetre te kod bolesti bubrega i mjehura....na linku imate recepte i upotrebu tratinčice. Ljekovita tratinčica

Dijelovi tratinčice, poput mladih listova, mogu se i jesti. Za Nijemce salata od tratinčice jednako je ukusna kao i ona od matovilca, no važno je da se beru samo mladi listovi. Listovi tratinčice mogu se jesti i u obliku variva ili se staviti u juhu. U Španjolskoj i Italiji nekoć su jeli čak i korijen tratinčice....jestiva i ljekovita ta mala čudesna tratinčica! 

I za kraj vratila bih se njenoj simbolici...ona je simbol nedužnosti, čistoće, predanosti i ljubavne vjernosti, te skromnosti. Ukoliko nekome poklanjate tratinčicu upozoravate ga da ne vjeruju previše u trajnost nečije opčinjenosti te da ne vjeruje previše u slatkorječiva obećanja zaljubljenog udvarača/udvaračice te prenosite svoju nježnost i pažnju.....ipak tratinčice možete pronaći u vjenčanim buketima, baš zbog toga jer je simbol vjernosti i čistoće....u rukama mladenke ona simbolizira povjerenje u svog budućeg muža....te da ukoliko naiđe na kakve udvarače neće pasti njima u ruke!