srijeda, 24. veljače 2016.

Kukuuuurikuuuuuu vrijeme je za proljeće!


Najdraži moji mali zeleni, moje male biljćice koje volim zalijevati novim pričama, legendama i bajkama o biljkama koje Vas okružuju i čine ovaj svijet malo ljepšim i malo vedrijim od svog onog betona što se prsi i pokazuje svesrdno svoje bettonske mišiće, ali ne daju se biljke tako lako poraziti, a ne ne , oni guraju svoje korijenje tamo gdje svi smatraju da je nemoguće....takvi smo i svi mi, uzdignemo se tamo gdje nas mnogi ljudi ne vide, gdje su nam drugi prepisali poraz, ponekad u takvim potezima iznenadimo i sami sebe, ne znajući da skrivena snaga u sjemenci spava ;) No dobro dosta filozofiranja, bacimo se mi danas na jednu proljetno zimsku biljku, koja mi se predivno proteže ispred prozora i naprosto je zaslužila danas posebnu pažnju i jedan post. 


Zašto sam napisala proljetno zimska biljka? Zato jer je to biljčica koja cvijeta u sivim i hladnim zimskim jutrima, pojavljuje se čak i prije visibaba koje su vijesnice proljeća, a zapravo puno prije njih na red dođe ova velecvjetna biljka. Ova biljka je Snježna kraljica među proljetnicama, pa je neki često nazivaju i snježnica, jer usprkos velikim zimskim minusima i još povećim jorganom od snijega ona pokazuje svoje cvjetove i naprosto oduzima dah planinarima, šetačima i svim ljubiteljima prirode. 

No, da zbilja sam bezobrazna, ispričavam se na tome,  nikako da Vam objavim kome ovaj post posvećujem. Riječ je o Kukurijeku  (Helleborus) . Naziv se izvodi od grčkih riječi helo što znači smrtonosan sam i bora što znači jelo. Ono što Vam na početku moram spomenuti je činjenica da je ova biljka otrovna, kao i neke druge proljetnice. Iz milja kukurijek ljudi nazivaju Božićnom ružom, vjerujem zbog izgleda cvijeta a i svih ljepota i čarolija koje ruža pruža, nema bodlje poput ruže, ali sadrži otrov koji Vas isto tako može otjerati od nje ;).


Kukurijek je poluzimzelena trajnica koju čine zeleni do tamnozeleni kožasti listovi na dugim stabljikama. Listovi s nazubljenim rubovima, mene često podsjete na listove marihuane, samo legalni :D . Razdoblje cvatnje varira ovisno o klimatskom području, tako da u toplijim krajevima počinje cvjetati već u prosincu, a cvatnja se može produljiti i do ožujka u hladnijim krajevima, pa mu u prosjeku razdoblje cvatnje traje i dva mjeseca.....zamislite tu čaroliju kada ništa ne cvjeta a vi onda poput ljudi s posebnim moćima uočite ovakvog ljepotana! ;)


Cvjetovi mogu preživjeti i ako cvatu pod snijegom jer im niske temperature ne škode. Prilično veliki cvjetovi nalik su na cvjetove divlje ruže. Sam cvijet sastoji se od 5 lapova (to su vam oni listići koji se nalaze ispod latica) i krune (ono u sredini  cvijeta gdje se nalaze prašnici i tučak) s upadljivo žutim prašnicima. Obično bijeli cvjetovi sazrijevanjem dobivaju nijanse ružičaste boje, a nakon cvatnje se zadržavaju na biljci, ali pozelene. Biljka može narasti 20 do 30 centimetra u visinu. Iako su akrakteristični bijeli boja cvjetova ima široki spektar preko nježno ružičastih, grimizno ružičastih pa sve do crnih (tamno-ljubičasti).


 Ne biste vjerovali ali u našoj lijepoj Hrvatskoj postoji čak 8 vsrta kukurijeka, a to su to su mirisavi kukurijek  sa zelenim cvijetom, grimzasti kukurijek, sitnocvjetni kukurijek, hrvatski kukurijek čiji status trenutno nije riješen pa službeno nije priznat; krški kukurijek i velecvjetni kukurijek, podvrsta crnog kukurijeka. Treba se znati pohvaliti i našim vrstama ;)! Ukoliko ju pronađete na svojim dugim šetnjama, preporučam Vam da ju ne berete osim što je otrovna zakonom je i zaštićena.


Sad slijedi dio o  legendama i pripovjetkama koje se vežu za ovaj cvijet. Koja je istinita, a koja nije procijenite sami. Kukurijek je poznat još od antičkih vremena, a sudeći po starim zapisima i legendama bio je veoma značajna biljka tog doba upravo zbog spomenutih svojstava. Stari Grci su ga koristili kako za liječenje ludila tako i za vrlo djelotvorno i brzo trovanje neprijatelja. Po jednoj legendi, Melampod iz Pila, izliječio je kćerke kralja Preta od ludila koje ih je obuzelo praveći lijek od kukurijeka. U zamjenu za lijek tražio je i dobio jednu od Pretovih kćeri za ženu, kao i trećinu kraljevine Argolide za sebe i trećinu za svog brata Bijanta....ne samo da je kukurijek moćna nego i izrazito cijenjena i slobodno ću reći bogata biljka! ;) 

Kukurijek donosi izlječenje, ali još lakše može da izazove smrt. Otrovni lijek bio bi pravi opis ove biljke. Nekipovijesničari smatraju da je Aleksandar Makedonski umro od prevelike doze kukurijeka koji je dugo uzimao kao lijek.


Poznat je i slučaj prvog kemijskog rata u povijesti europske civilizacije koji se vodio upravo kukurijekom. Po legendi, Fokiđani iz grada Kira godinama su presretali i pljačkali hodočasnike koji su išli u Delfe. Delfi su se pobunili protiv toga i poslije nekoliko godina koškanja i svađa započeo je rat tada poznat pod nazivom Prvi svjetski rat. Trajao je deset godina i prema legendi su Fokiđani pobijeđeni tako što su im ratnici koji su branili Delfe zatrovali vodu kukurijekom. Vojnici su pili tu vodu i razboljeli se od želučanih  tegoba i srčanih aritmija jer, kako je već navedeno, otrovi kukurijeka uglavnom uzrokuju poremećaje u radu srca. Nisu bili sposobni da se dalje bore i njihov grad Kira je osvojen.


Po još jednoj legendi, kukurijek zvan božićna ruža anđeoskog je porijekla, a nastao je prije oko 2000 godina tako što je djevojka po imenu Madelon došla u Vitlajem da pozdravi tek rođenog Isusa. Kada je vidjela zlato, tamjan i mirtu (smirnu) koje su donijela tri mudraca na dar malom Isusu, jako  se rastužila jer, za razliku od njih, ona nije imala šta da mu pokloni. Tada je anđeo ugledao uplakanu djevojku, došao do nje i krilima dodirnuo zemlju, a na mjestu tog dodira su iznikli krupni, bijeli cvjetovi božićne ruže koje je Madelon ubrala i poklonila tek rođenom Bogu.....puno priča smo dosad pročitali da imaju veze s Isusovim rođenjem i kao da su sama nebesa dotaknula zemlju i ostavili komadić raja u obliku biljaka! ;)



Korijen od zelenog i mirisnog kukurijeka upotrebljavao se u medicini, a u narodu je poznat i korijen od mladog kukurijeka koji se upotrebljavao za liječenje stoke. Stari ljekari su smatrali korijen kukurijeka kao jako sredstvo za čišćenje. Zbog draženja crijeva i tjeranja na mokrenje kukurijek se upotrebljavao za liječenje bolesti jetre, u vodenoj bolesti, u akutnoj formi nastupne groznice, protiv glista. Kukurijek je također bio jako preporučljiv protiv zastarjelih i kroničnih kožnih bolesti i to kao mast od sušenog korijena. Ovo su povijesni elementi, lijekovi iz Božje apoteke, no ja Vam ne preporučam da ju koristite na svoju ruku, bolje uživajte u njenoj čaroliji koju Vam pruža u zimskim danima i zašto uzeti komad raja kada Vam on može biti prisutan svaki dan! ;)

Korisni ili štetni, čine dio jednog carstva čija je ljepota  neprolazna, ali nažalost, u današnje vrijeme često zanemarena i ugrožena nepažnjom i nesavjesnošću novih osvajača. S obzirom na tu činjenicu i nije za zamjeriti toj prekrasnoj biljci na svom obrambenom mehanizmu, opasnom otrovu. Priroda živi u skladu sama sa sobom darežljivo nagrađujući i one koji nagradu ne zaslužuju. Koliko će još biti tolerantna prema svojim, slobodno mogu reći, parazitima, je nepoznato. Ono što je sigurno jeste da priroda može bez čovjeka, ali čovjek bez prirode ne može.


Nema komentara:

Objavi komentar