Božićna kora puna poklona

Mmmmmm koji predivan božićni miris, onaj koji nježno doleti i poigra se nosnicama, a tako tiho zaokupi i zavede naša srca. Uvijek u ovo predbožićno vrijeme najdraže mi je uz toplu dekicu, pročitati dobro štivo koje me zbilja može odvesti, potpuno besplatno, u najčudesnije zakutke svijeta i taj mirisni dio Božića. Kada nam se ujutro na povratku sa misa zornica zaledi nosić baš poput Rudolfa, pa onda jedva čekamo zavući se natrag u krevet ili okrijepiti nekim toplim čokoladnim napitkom znamo da je došlo vrijeme radosti, ljubavi i darivanja. I da iako svi volimo dobiti kilu čokolade (nešto manje volimo kilograme koji dođu s tim) , božićni pulover ili najnovije Lego kocke, tajna u darivanju zapravo leži u poklanjanju sebe! Da, dobro ste pročitali, najljepši poklon koji nekom možete pokloniti je Vaše vrijeme, jer ono je dragocijeno i vjerujte nezamijenjivo. 

Umjesto kile čokolade poklonite kilu osmijeha, umjesto božićnog pulovera poklonite duh Božića, umjesto najnovijih Lego kocaka poklonite topli zagrljaj i koju tonu ljubavi, i vjerujte mi od toga će Vam srce biti veće, a kilogrami neće skočiti gore. Ove godine potrudite se biti poklon, ili ako želite novi izazov napravite sami poklon.....i ako sad zbilja mislite da sam u ovom predbožićnom ludilo i ja skroz skrenula jer ne vidite kako ova tema uopće ima veze sa Tajanstvenim svijetom biljaka onda je red da Vam i kažem da sam potpuno luda i vesela uoči Božića, ali da ovaj dugometražni uvod zbilja nekamo vodi. 

Današnja biljka Vam može pomoći poput vjernih pomagača Djeda Mraza, da uz malo spretnih ruku i dobrog raspoloženja napravite taj veličanstveni poklon. Da, da riječ je o jednom veoma mirisnom i pravom božićnom pomagaču, koji se vješto zavlači u čajeve, keksiće, kolače, torte, kupke svijeće...ma baš posvuda. Riječ je naime o Cimetu ( Cinnamomum verum). U zadnje vrijeme sve se češće spominje Cejlonski cimet ( Cinnamomum zeylanicum) pa odmah da kažem da uz taj cejlonski postoji i Kasija cimet koji potječe iz Burme.  Cejlonski cimet koji se prodaje u obliku štapića ima nježniju i pikantniju aromu, a koristi se za oplemenjivanje kompota, slatkih jela, variva , vrućih napitaka.

Kasija cimet (Cinnamomum cassia) je nešto oštrijeg okusa, lagano pecka jezik, više se upotrebljava za posebna jela i umake  i njega najčešće nalazimo u mljevenom obliku.

Cimet je bio jedan od prvih začina donesen u Europu s istraživačkih putovanja 15. i 16. stoljeća. Kao i u slučaju klinčića i muškatnog oraščića dugo je postojao trgovački monopol na cimet koji su imali prvo Portugalci, nakon njih Nizozemci, a zatim Englezi. Pravi ili cejlonski cimet potječe iz Šri Lanke gdje je poznat od 13. stoljeća – otoka koji se prije nazivao Cejlonom. Kasija ili kineski cimet potječe sa jugoistoka Kine. Ova i druge vrste cimeta (npr. indonezijski cimet koji je jednako vrijedan kao i cejlonski cimet) danas se uzgajaju u cijeloj tropskoj Aziji i na Karibima.Najveći dobavljač ove najstarije mirodije je Indonezija, tako da prilikom kupnje škicnite oko na zemlju podrijetla, vjerujte mi iz iskustva kažem da postoji razlika u kvaliteti. 

Cimet se zapravo dobije iz kore drveta, a kako to sve izgleda i funkcionira najbolje da vam pojasnim kroz opis biljke.  Cimet je zapravo drvo. Drvo cimeta naraste veoma  visoko, i smeđe je boje. 

Listovi su zelene boje, ovalni i kožasti. Na vrhu su špicasti nalik su lovoru.  Cvjetovi su bijele boje i sitni. A kako se onda od tog drveta dobije onako uvrnuti štapić cimeta? Jel to znači da mogu tamo doći s ribežom i nastrugati si cimet s drveta? 

Procedura dobivanja cimeta ide ovako.  Cimet se dva do tri puta godišnje sječe sa svakog stabla, zatim se preko noći umotava u kokosove dlake i pušta da fermentira, nakon toga se guli vanjska kora, odstrani se i srednja, a upotrebljava se samo nježna, unutrašnja. Deset takvih tankih kora uvijaju se jedna u drugu pa se suše prvo u sjeni a zatim na suncu. Pri tome on dobija svoju žučkasto-smeđu boju. Cejlonski cimet se dobiva skidanjem kore mladog stabla i to od grančica od kojih se skida kora u obliku komada koji se samo jedanput uvlače jedan u drugi (po 8 do 10 komada).  Cejlonski cimet je  svjetlije boje, neobično sladak, nježan, topal, ugodne arome i izrazitog mirisa. Sadrži od 1,5 do 4% eteričnog ulja, koje čini uglavnom cimetov aldehid i eugenol.

Kasija cimet se dobiva se ljuštenjem kore biljke, koja je neoguljena grublja i savijena u obliku žlijeba. Boja je crvenkasta do žućkasto-smeđe. Miris je slabije aromatičan, a okus oštar i peckav. Sadrži od 1 do 2% eteričnog ulja. Ovo je lošija vrsta cimeta ,pa je i cijena ove vrste cimeta niža.

Prepun ljekovita ulja kojeg otpušta, cimet je u hvaljen zbog svojeg antiupalnog, antibakterijskog, antigljivičnog djelovanja. Ali, to je tek par kapi u moru njegova učinka po zdravlje. Cimet je sladak i ljut a njegovo ga djelovanje grijanja obilježava kao izvanredan stimulativ čiji je utjecaj vrlo širokog spektra. Eliminira toksine u tijelu, i potiče gubitak neželjenih kilograma, potiče rad krvotoka, cirkulaciju te djeluju na krv i plazmu. Istaknut je kao "pročišćivač", onaj koji potiče rad srca te se preporučuje osobama sa srčanim bolestima i poremećajima, ublažava kašalj te pomaže pri liječenju tuberkuloze i ublažavanju astme. Konzumiranjem cimeta ne samo da možete smanjiti razinu glukoze već i LDL kolesterola i triglicerida u krvi. Osim što djeluje na ublažavanje grčeva spazma mišića, cimet ima lagano sedativno svojstvo, svojstvo umirivanja, relaksiranja i opuštanja.Cimet je sladak te djeluje na snaženje naše vitalne snage. Djeluju na ukupno stanje našeg organizma, jača ga, pomlađuje , izravno utječući ne samo na zdravlje već i na našu vitalnost. Odličan je osvježivač te utječe na održavanja ukupnog zdravlja usne šupljine, što uključuje zdravlje zuba, usta, desni. 

Ako ovo nisu božićni pokloni onda zbilja ne znam što jesu. Naravno da treba voditi računa o doziranju kao i na to da nema svaka vrsta cimeta jednaku količinu ljekovitih svojstava, što je prvenstveno rezultat (ne)kvalitete cimeta kojeg konzumiramo. 

Osim što je cimet očito najbolji prijatelj zdravlja mi ga osobito volimo konzumirati u svojim jelima, slasticama i iako ga konzumiramo cijele godine posebnu težinu dobiva upravo u zimskom periodu. Prema kineskim predajama u ishrani ga je koristio Peng Zua, za kojeg se vjerovalo da je živio 888 godina. Od cimeta se navodno spravljalo čudesno vino čija je samo jedna kap davala tijelu boju zlata. Pomiješan s kornjačinim mozgom cimet navodno dobiva magična svojstva, ljudima omogućava da mogu hodati po vodi i dugovječno živjeti. Nisam baš sigurna za hodanje po vodi ali da produžuje život zbilja ima smisla, jer nakon svih onih dobrih elemenata koje nam nudi ovo se ne čini nimalo nemogućim! ;)

Cimet je ooooodličan u svim kombinacijama, što slanim što slatkim, a idealno se sljubljuje sa čokoladom i medom. Vjerovalo se da mješavina meda i cimeta vraća vid onima koji su ga izgubili, čuva zdravlje, daje krepkost i plodnost, čak i - oživljava mrtve. Postoji i strogo čuvani recept za dugovječnost,  a ja ću ga podjeliti s vama.....da znam pitate se kako je strogo čuvana ako sam ja došla do njega....a dobro, možda nije toliko strogo čuvan, ali morate znati što tražite da bi pronašli, jel nije tako? Pa eto ja ću vam olakšati potragu! :)

Vjeruje se da su ovu recepturu poznavali dugovječni Hunzi, pleme čiji pripadnici doživljavaju duboku starost održavajući krepkost i vitalnost. Oni svakodnevno uživaju u čaju od cimeta i meda, a upravo ova kombinacija – kažu znanstvenici usporava proces starenja, produžava životni vijek a ljudsku kožu čini svježom, nježnom i krepkijom.  A recept ide ovako:  Uzeti četiri kašike meda i jednu kašiku cimeta, te prokuhati u tri šalice vode. Piti po ¼ šalice tri do četiri puta dnevno.

Ja ću biti iskrena i reći, da ni ja za većinu ovih stvari nisam znala, i sama sam ostala iznenađena koliko malo hvale sam dosad davala ovom malom božićnom pomoćniku. Ja sam dosad cimet isključivo koristila u božićnim čokolačićima (ovo mi je novi naziv za kolače) i uvijek me ispunjao nekom toplinom nakon prve ture Speculaas čokolačića. 

Onaj miris koji kao da je sam Bog proizveo gore u rajskim dverima i puhnuo nama na zemlju, drugačije ne mogu opisati ovaj čarobni poljubac  koji cimet pruža. I da Vam iskrena budem ne mogu stati na jednom keksu, pravo je čudo ako se zaustavim na prvoj tepsiji :D  

Klasičan cimet odlično pristaje kao dodatak raznim vrstama kolača, kao i pudingu, te jelima od čokolade i voću, posebno jabukama i kruškama.No jeste li znali da se cimet koristi i u slanim jelima? Od mesa se najbolje slaže s janjetinom, a odlično pristaje i s patlidžanima zbog čega je neizostavan sastojak jednog od tradicionalnih bliskoistočnih jela – musake. Također se koristi i u jelima koja sadrže mljeveno meso te kao dodatak jelima s curryem i svim pikantnim jelima s mesom. Pun pogodak postići ćete ako ga dodate bilo kojem mesnom jelu te onome s rižom koje u sebi sadrži voće. Recept za jedan od poznatih meksičkih paprikaša sa cimetom možete pročitati ovdje  Meksički paprikaš sa cimetom

Recept za kolače i slastice vjerujem da sami znate ili posjedujete neku kuharicu gdje to možete naći, pa Vas ja neću dodatno opterećivati time. Ja Vam samo predlažem da u dugim zimskim večerima skuhate toplu čokoladu, kavu ili čaj i u njega uronite koji štapić cimeta. Vjerujte mi odvesti će Vas na čarobne putešestvije u Burmu, Indoneziju, Šri Lanku, a ukusni pupoljci će vam biti zahvalni kao i toplina koja će vam se proširiti tijelom, i  najvažnije od svega nećete požaliti! Vjerujte mi da je takva šalica prava čarolija koju Božić nudi!

 P.S. Imam za kraj malu ideju za poklone ;) 

Ja sam početak i kraj...tama i sjaj

Ususret najljepšem, najtoplijem i najčarobnijem blagdanu željela bih Vas upoznati sa jednom božićnom kraljicom koja dostojanstveno i graciozno najavljuje dolazak ovog zimskog božićnog vremena.

Odmah da Vas upozorim malo je umišljena, pa je izričito zahtjevala da ovaj post ne pišem ja, jer kako ona veli '' Ja sam previše tajanstvena i znam tajne koje ama baš nitko ne zna, stoga ako ti ispričaš priču o meni, ona neće sačinjavati male slatke tajne koje samo ja znam''....i tako pero prepuštam njoj, i jedva čekam da vidim što li će napisati o sebi. Iskreno, i ja sam malo napeta i željno iščekujem otkriti božićne tajne koje ona zna. Pa dragi moji patuljci, vilenjaci, sobovi, snjegović i svi ostali sjednite u ove biljne saonice i zaputimo se na veličanstveno i bajkovito putovanje! ;)

Ne očekujem da mi se klanjate niti kada uđete u prostoriju koju ja ukrašavam nagnete svoju glavu i duboko mi se naklonite, ne ne nisam toliko umišljena  kako je autorica ovog posta gore napisala. Način na koji ja ''očekujem'' da se prema meni odnosite je pomalo priprost i jednostavan....a to je sa srećom, ispunjenim srcem i velikom dozom ljubavi jedni prema drugima. No dobro, nisam zamjerila autorici što me nazvala umišljenom, iskreno i ja sam bila malo bezobrazna jer sam njeno pero preuzela u svoje ruke....valjda neće imati traume za cijeli život. :D

No dosta o uvodu, i ovako smo pretjerali sa količinom riječi koje smo napisale. Vrijeme je i uz dužno poštovanje red da se i predstavim. Moje cijenjeno ime je Božikovina (Ilex aquifolium L.), i molim Vas nemojte se odmah sjetiti moje negativne strane i pobjeći od mene kao vrag od tamjana, obećavam vam da ću se potruditi da me do kraja posta počnete pamtiti po nekoj drugoj, ljepšoj osobini, a ne prema onoj da sam otrovna.  

Ilex Aquifolium dolazi od latinskih riječi Aquila = orao (bodlje na listu podsjećaju na kljun grabljivice) i folium = list. No, prvo s Vama želim podjeliti svoje umjetničko ime, i vjerujte mi odabrala sam si super pseudonim, a on glasi ''Božje drvo'' i zbilja sam božanstvena (ovo nije doza narcisoidnosti, nego sam svjesna svoje vrijednosti) ;) Imam ja još naziva kao što su česvina i zelenika, ali Božje drvo mi je nekako više priraslo srcu! Vjerujte mi ja sam biljka koja predstavlja početak i kraj, tamu i sjaj. No ne bi bilo u redu da Vam odmah odam svoje brižno čuvane tajne. Morati će te biti strpljivi i polako ih otkrivati. 

Jao, pa primite moje duboke isprike što pišem kao navijena a da pritom nisam pridodala važnost mojem izgledu. Majka mi je uvijek govorila da sam previše uvjerena time da ama baš svi znaju tko sam ja, i istina nekad mi zbilja otpadne bobica kad vidim da netko ne zna tko sam ja.....ali ne zamjeravam vam dragi moji prijatelji, smijem Vas tako zvati?  Nije Vaša krivica što Vas nisu upooznali sa mnom, jer ja sam samo ''obična'' biljka, ali evo danas imate priliku da se upoznate sa mnom i truditi ću se da osvijetlim obraz svim svojim bakama i djedovima i ostalim rođacima u svojem obiteljskom stablu.

Pa da krenemo....primjetila sam da ljudi prije svega prvo primjećuju izgled kod drugih ljudi, a nerijetko sam vidjela i da ga skroz skenira kao što nas odmjeravaju jeleni i srne u potrazi za kojim zimskim zalogajem. Pretpostavljam da je to vaše ''pregledavanje hrane'' način da nekog upoznate. I čula sam za neki izraz ''od glave do pete''...ne znam što to kod vas znači ali najčešće povlači za sobom da vaše oči krenu gore dolje....truditi ću i ja sebe opisati od ''glave do pete''.

Ja sam vam...kako vi  kažete kad ste široki??...a da da ja sam vam bucmasta, ali kod nas se to u botanici naziva grmom, i moja predivna odjeća pod nazivom lišće je u svako doba godine zelena. Ja sam Vam jedna od rijetkih zimzelenih listača, a da ne pripadam porodici borova i ostalih četinjača ;).  

Listovi su mi kožasti, valoviti i na rubu bodljikavi. Gornja strana lista je tamnozelena i sjajna dok je naličje svjetlije. Valovitost i bodljikavost listova vremenom se mijenja pa može i posve nestati....ovisi o trenutačnim modnim dostignućima :D. Kažu neki botaničari da sam izrazito lijena, i da veoma sporo rastem ali zato i veoma dugo živim, ponekad čak i 300 godina. Cvjetovi su mi maleni, blijedožute ili ružičaste boje, a ono po čemu sam najpoznatija su upravo moje bobice.

Plod je crvena koštunica poput bobe. Bobice su mi najčešće crvene boje, no imam ja još paletu koju furam kad mi ova dosadi. To su narančasta, žuta ili crna boje. Iako sam poput malog ježića i bodem Vas, izrazito me voli dekorateri koji me posvuda stavljaju i naglašavaju da sa mnom uljepšavaju prostorije. Kako onda ne biti makar trunkicu umišljen ;). Osim što me koristite u dekorativne svrhe koristite me i kao zaštita od zvuka. Zbog svojih kožastih likova zaglušujem zvukove pa me često sadite kao živu ogradu.

Moram napomenuti da sam otrovna, iako vjerujem da to već znate, zreli plodovi su mi jako otrovni, izazivaju mučninu, povraćanje i proljev, a u težim slučajevima i smrt, no unatoč tome tinkture, čajevi i ostali proizvodi od mene su izrazito ljekoviti i blagotvorni. Evo uzeti ću za primjer Tinktura od listova božikovine uz čaj se najčešće koristi u pučkoj medicini, i to za liječenje artritisa, reumatskih oboljenja, kroničnog bronhitisa, tegoba sa želucem, mokrenjem. U nekim krajevima rabi se prženi ili suhi list božikovine kao surogat za kavu, a suhi plod kao purgativ, u dozama koje ne izazivaju povraćanje. Sok iz listova dobiva se mljevenjem svježe ubranih listova, a iscijeđeni sok rabi se za liječenje bolesti jetre. Korijen se koristi za pojačano izlučivanje mokraće i za izazivanje znojenja u liječenju grozničavih stanja i povišene tjelesne temperature. Tu su još brojne boljke koje ja liječim kao što je reuma, giht, artritis, groznica, malarija i još neke nazive bolesti koje nisam uspjela zapamtiti Od plodova božikovine dobiva se ljepilo uz pomoć kojeg se love ptice.

Kako sam na početku rekla ja sam tama i sjaj, ljekovita i otrovna uvijek sam spoj ta dva pojma. Ne znam znate li, ali ja sam Vam Zakonom zaštićena i zabranjeno je branje mojih plodova kao i mene same. Stoga ukoliko želite dobiti od mene tinkturu ili nešto drugo predlažem Vam da to ne radite tako što ćete šetnjom šumom ubrati moje listove, nego ih nabavite na legalan način ili me jednostavno posadite! ;)

Postoje i brojne legende koje me prate, iskreno ja zbilja vjerujem da su istinite. Tako kažu da su stari Rimljani za vrijeme zimskih blagdana darivali božikovinu prijateljima kao zaštitu od uroka, grmljavine i čarolija. Druidi su, naime, vjerovali kako je božikovina biljka boga Sunca u kojoj se prizemljuju dobri duhovi, a njezinim unošenjem u kuću ona će se zaštititi od mračnih sila. Na početku priče sam spomenila svoj psuedonim ''Božje drvo'' a zašto sam ja baš Božje drvo??...zbog svoje simbolike, naime cvijet božikovine simbol je Isusova rođenja, crveni plod Isusove krvi, a list Isusove krune.....početak i kraj......

I za kraj i u susret nadolazećem Božiću, koji se od sveg korijena veselim postoji tradicija da se za vrijeme došašća uz božićna stabla, koristi raznovrsno bilje za tradicionalne ukrase i kao zaštitnik doma i obitelji. Vjerovalo se da božikovina štiti od lutajućih mrtvih duša koje traže ulaz u topli dom. Iz toga je proizašlo da se moja malenkost stavlja u obliku vijenca na ulazna vrata jer zle sile mrze i izbjegavaju božikovinu.

U narodu, a i među nama biljkama  je ostalo mišljenje da bilje koje daje zimi plod ima jaku moć u zaštiti čovjeka jer i ono samo prkosi prirodi. U vrijeme zime kad sve miruje, ono se rađa.....

Eto ako i dalje mislite da sam samo otrovna i da me treba izbjegavati, sjetite se ovih malih tajni koje sam Vam odala, i ne zaboravite u ovom predbožićnom vremenu da oni koji izvana izgledaju odbojno, da ponekad nose toliku ljubav u srcu koje bi otopilo i najveće ledeno kraljevstvo. Zato budite svjetlost svijeta, i raširite ljubav baš kao što miris božićnih kolačića ispuni kuću!

Fitness trener

U zadnje vrijeme, ne znam kako kod vas ali kod mene je ovako, stalno mi iskaču kojekakve stranice ''Zdravi život'', ''Mršaviti je lako'' ove tablete, ovi čarobni čajevi, one dijete, onoliko trčanje oko stadiona da imaš osjećaj ne da ćeš povratiti mišićnu masu, nego sve ono što si jeo otkad si se rodio....i opet se vratimo na početak da kilogrami ne idu dolje, nego se penju poput osvajača Mount Everest-a. I onda nakon silnih neuspjeha, odustanemo naručimo jumbo pizzu veličine svemirskog tanjura, sjednemo pred tv i odlučimo si dati oduška jer više ne znamo kako u ratu s kilogramima pobjediti. 

Ne, ovo nije još jedan od čarobnih recepata, savjeta koji kada pročitate pretvarate se u Barbie sa njenim ''savršenim'' dimenzijama (btw. po mom ukusu ona je neukusna) niti u Arnolda Schwarzneggera sa mišićnom masom koja bi zaustavila tsunami...ne, ne...ovo nije post o nečem takvom, pa eto ako ste to očekivali preporučam vam da odustanete od takvih mitova da vas magičan prah rješava svih nepotrebnih kilograma i nastavite sa čitanjem današnje priče. Prije nego Vas upoznam sa ovom najzdravijom biljkom na svijetu, koja će vam pomoći ne samo da ostanete fit nego i zdravi, važno je napomenuti da bez fizičke aktivnosti, neće vam pomoći da izgledate kao lice s naslovnice. Vježbanje ne da je dobro samo za vaše tijelo, nego i za zdravlje a vjerujte mi i osjećati ćete se fantastično!

Prijevod: (Ne zaboravi, ono si što jedeš!- Oh, pa ja onda moram pojesti mršavu osobu)

Ne, ja nisam jedna od onih koja u šusu napravi 20 sklokova, optrči 10 krugova oko stadiona i još diže utege od 50 kg, naaah, ja svoje vježbanje usmjeravam preko glazbe i plesa...ili zaobilazim lift i penjem se stepenicama. Tako da, nije istina da se morate zavući u teretanu i dati masne pare da bi bili fit! Ako niste sretni, kilogrami će to iskorištavati protiv vas....zato prije svega, osmijeh na lice, nađite vježbu koja će vas usrećivati, i ukomponirajte to s današnjom bilokom i Vőila, ma garantiram Vam uspjeh! Ako ne, vraćamo vam bombon, jer novce nemam...secesija je..:D

Dakle o kojoj je to biljci riječ?! Riječ je o Brokuli (Brassica oleracea)....evo čujem već val uzvika ''Bljaaaak, to mi je mama kuhala i ima mi okus po papuči''....ako pripadate ovoj skupini ljudi onda svakako trebate pročitati nastavak priče! Dakle, brokula pripada porodici kupusnjača odnosno krstašica i njezin predak vam je karfiol. Naziv brokule potječe od latinske riječi bracchium što u prijevodu znači grana ili jaka ruka, a odnosi se na izgled brokulinih izdanaka. Prema drugom izvoru, naziv brokula potječe od talijanske riječi "brocco”, što znači izdanak ili mladica....sve u svemu oba izvora imaju smisla..

 Ne znam jeste li znali ali onaj dio što kod brokule jedemo su zapravo pupoljci njezinih cvjetova. Ako te pupoljke ostavimo neubrane, od njih će se razviti visoka cvjetna stapka s žutim cvjetovima koji ima 4 latice, u obliku križa. E e jel vam sad jasnije malo zašto se ova porodica zove i krstašicama, jer im je cvijet u obliku križa. Izgledom podsjeća na malo stabalce sa zelenom krošnjom! Brokula je dvogodišnja biljka, i njezin ciklus vam izgleda ovako...u prvoj godini, naročito u pri nižim temperaturama ona formira svoje najbolje pupove, ali da vam odmah bude jasno...te niže temperature ne podrazumijevaju odlazak ispod ništice. Sama biljka će vam preživjeti i takve temperature, ali pupovi će se smrznuti. Druga godina njenog života teče nekako ovako....u ljeto ona brzo ode u prorast i formira cvjetove koji su žute boje, a nakon cvatnje nastaju čahure u kojima se razvija sjeme. Znači prve godine nas hrani, druge godine se priprema da nam da sjeme da se možemo hraniti naredne godine....hmmm, možemo reći da je druge godine noseća ;) .

Postoji nekoliko različitih vrsta brokula kao i vrste koje su nastale križanjem brokule i karfiola. Tako postoji brokula ljubičaste boje, , i ona se razlikuje od ove naše po malo gorćem okusu te ona što ja iz milja volim reći hipnotizirajuća brokula....vidjeti će te na slici o čemu pričam ;).

Brokula potječe iz mediteranskog dijela Europe, točnije Italije gdje su je još u 6 st pr.Kr jeli Rimljani a danas je, zbog svojega jedinstvenog okusa i nevjerojatne hranjive vrijednosti, najpopularnije zeleno povrće na Zapadu. Zbog sve većeg broja znanstvenih dokaza za zdravlje korisnog djelovanja, neprestano puni naslovnice na kojima ju se naziva superhranom..

Brokula je izuzetno bogata tvarima koji ljekovito djeluju na čovjekov organizam. Kalij, kojim brokula obiluje, mineral je koji smanjuje visoki krvni tlak, te rizik od srčanog udara. Antioksidans beta-karoten, uspješan je u borbi protiv nastanka karcinoma, jer neutralizira molekule slobodnih radikala koje razaraju stanice. B vitamin (folna kiselina) smanjuje rizik od određenih urođenih promjena, karcinoma i bolesti srca, suforafan sprečava rast kancerogenih stanica u organizmu, a potiče rast antikancerogenih. Netopljiva vlakna reguliraju rad probave i pomažu kod održavanja željene tjelesne težine. Brokula također neutralizira kancerogene tvari iz dima, što je izuzetno korisno za pušače i pasivne pušače. U brokuli se također nalaze ditioltioni i glukosinolati, spojevi koji štite organizam od raznih vrsta raka. Brokula je zbilja sastavni dio mnogih jela, od povrtne juhe do prilog mesu i ribi. Većinom brokula zbog nepravilnog načina pripreme bude odbačena, i bljutava pa je većinom zamrze djeca jer ne izgleda nimalo privlačno. Pravilna priprema brokule ključ je postizanja najboljeg okusa i prehrambene vrijednosti. Za samo 5 minuta moći ćete ju pretvoriti u ukusno povrće visoke prehrambene vrijednosti. Znate kako? Pa samo ju kratko skuhate na pari, vjerujte mi  uz dodatak umaka od vrhnja, sira pretvara se u kraljevsko moćni obrok. Da odmah napomenem, jedite čitavu brokulu, znači zajedno sa stabljikom i listićima, a ne samo njene pupove....cijela brokula je jestiva. Također i vodu u kojoj ste okupali brokulu je bogata vitamina i minerala i može vam poslužiti kao dobar temelj za izradu umaka ili juha.

Prilikom kupovine brokule trebate imati nekoliko informacija na umu:

-          ne uzimajte brokule čiji su cvjetovi nejednake boje, žuti ili prošarano zeleni- to je samo znak da su stari ili nedovoljno zreli za konzumaciju

-          stabljika brokule mora biti čvrsta i kompaktna, nikako šuplja i drvenasta

-          također ukoliko vam ništa od ovoga ne predstavlja olakšan način izbora brokule, onda se poslužte metodom osjeta...budite poput svinja na tartufe i vjerujte mi neugodni miris će vam biti dovoljno jasan znak da ova brokula nije vaš dobitni listić.

I za kraj još nekoliko zanimljivosti, iako je američki predsjednik Obama izbacio upotrebu karfiola u Bijeloj kući njegovim stopama nije krenuo Thomas Jefferson. Thomas Jefferson smatra se ocem SAD-a, i on je bio toliki zaljubljenik u brokulu da je odlučio uvesti sjeme iz Italije, te na njihovom principu i uputama zasadio prvu brokulu u svibanj 1767 godine. Ok, ok vi tvrdi orasi koji se još niste zaljubili u ovu supernamirnicu...ne biste vjerovali ali ona je i filmska zvijezda i to ne bilo kojeg filma, nego filma Jamesa Bonda....oke oke, na neki način je odigrala ulogu života uz Jamesa Bonda. Talijanski-američki, gospodin Albert R. Broccoli, zaslužan je za dovođenje Ian Fleming u film James Bond....da dobro to nema baš veze s povrćem, ali opet riječ je o Brokuli, nisam ja kriva što gospodin nosi takvo prezime :P

Ne znam za vas ali ja ću probati neke od brojnih recepata koji se nude uz ovu supernamirnicu, hej možda nije fenofantastična, ali svakako drži doktora van, a bome neću morati ni trčati maraton da bi se otarasila kojeg kilograma. Ovo je nekalorično a zdravo, plus kažu da se idealno sljubljuje sa slaninom, pa tko sam ja da sumnjam u to?! U slast! 

Sirene među biljkama :)

1,2,3 udahnimo i zaronimo! Ne ne, ne brinite se nećete se danas udaviti na mom blogu, u pomoć će Vam stići poseban odred biljaka! Ali da biste ih upoznali potrebno je zaroniti ispod površine, i ući u Tajanstveni svijet vodenih biljaka! ;) Kako živim u gradu koji ne samo da ima rijeku, nego je blagoslovljen i umjetnim jezerima te sam imala  sreću upoznati i ovaj odred za biljnu baštinu! Iako su često neugledne i neke oku neupečatljive smatram da su i one zaslužile svoje mjesto pod ovim rajskim nebom. Malo kraljevstvo u podzemnom svijetu, znate, ja kad vam zaronim ponekad imam osjećaj da sam sirena, teško da mogu biti mala sa svojih 184 cm, ali makar sirena mogu biti :D. Da vam budem iskrena, malo su mi ljigave sve te silne trave i pretvaram se u ninju kad moram izaći na obalu, ali možda ih nisam dovoljno upoznala da bi ih zavoljela. Danas ću nam predstaviti čak tri vrste vodenih biljaka i truditi ću se u ovo opisivanje uči otvorenog uma i dopustiti se da se i ja zaljubim u njih! :) 

Krenimo mali moji istraživači u dubine gdje nas čeka naše podvodno  blago! Kao prvo, valjalo bi pojasniti pojam ''vodene biljke'' jesu to one biljke koje su stalno žedne ili se vole neprestano kupati pa naprosto ne izlaze iz vode, a ne izgledaju kao smežurane grožđice?!  Vodene biljke su biljke koje su prilagođene na život u vodenim sredinama (slane ili slatke vode). One su također naziva hidrofite ili hidrofora..kad smo već kod tih hidronešto, odmah ću vam pojasniti njihove ''suparnike''. Postoje hidrofori jer im je voda baš fora, i hidrofobi koji bježe od vode kao vrag od tamjana! Fobija ili strah od nečega.....znači slikovito si povežete onima kojima je voda fora su HIDROFORI, a oni koji imaju fobiju od vode su HIDROFOBI. Eto malo da vam dam predodžbu i tih definicija. 

No vratimo se našim fanaticima za vodu. ;)  Ovo su male ribice među biljkama, znači njihov ''dišni susatav'' je prilagođen za život u ili na vodi. A što je to ''dišni sustav'' kod biljaka, njihove ''škrge'' nazivamo aerenhim (aer-zrak) to vam je tkivo koje skladišti zrak uz pomoć listova koji se nalaze na površini vode. Kako izgleda taj proces?  Njihov sustav stanica kojih se nalaze u listu (zamislite mravinjak, svaki mrav je zadužen za obavljanje određenog posla, tako je i sa stanicama biljke)  povezan je s vanjskim zrakom pomoću puči na listovima i izdancima, koji plivaju na vodi ili strše iz nje. Na taj način oni ''hvataju'' zrak i omogućavaju da biljka u vodi diše....to vam je kao onaj sustav ronilačkog odjela, sa dihalicom vučete zrak u pluća, dihalica kod biljaka su upravo taj aerenhim koji se nalazi u listovima vodenih biljaka.

Uhhh znam da vam se ovo čini kao znanstvena fantastika, ali se nadam da sam vam koliko-toliko razjasnila taj misterij. No dobro dosta o njihovoj fizionomiji, red je da Vam predstavim današnje sirene. Sirena no1. : Mekana voščika (Ceratophyllum submersum L.) Sirena no2. ; Smrdljivi kupus (Lysichiton americanus), Sirena no3.;  Lopoč (Nymphaea ) da se odmah ispričam svim drugim vodenim biljkama koje u ovom prvom krugu nisu odabrane da predstavljaju svoju vodenu bašću!

Mekana voščika (Ceratophyllum submersum L.) prva asocijacija kad vidim ovu biljku je ''Što kopar radi na dnu vode''...eto mene on izgledom dosta podsjeća na kopar, možda je ova biljka doslovno shvatila da služi ukiseljavanju krastavaca, pa se odmah bacila na ukiseljavanje....hmmm....Dakle voščika je  podvodna slobodno plutajuća zeljasta biljka, stabljike duge 20-80 cm, i u pršljenu smještenih listova, koje izgledaju kao iglice bora, samo naravno mekane ;) Listovi mogu biti blago nazubljeni, ali pod dodirom su izrazito meki, lomljivi... Može preživjeti u minimalno slanoj vodi ali optimalna je slatka, hranjiva, mirna, osvjetljena (ili u polusjeni) plitka voda stajaćica. Znate koja je njezina superpower? Služi pročišćavanju voda, a s obzirom da luči  alelopatske tvari (ja ću to vama pojednostavljeno  da vam je to njezino oružje-biokemijska tvar koju ona ispaljuje da bi se riješila zločinaca) spriječava razvoj modrozelenih algi i drugih konkurentskih biljaka ali time nažalost  smanjujuje bioraznolikost, ali je zato dobra u akvarijima. Slijedi njezin osobni selfie iz podzemnih dubina ;)

Nažalost o sireni pod rednim brojem 2 nemam puno podataka, jer je to još dosta novija vrsta, pa ću Vam ja po principu  zatečenog stanja opisati izgled ove biljke :). Smrdljivi kupus (Lysichiton americanus). Ajme koji naziv biljke!! Kako li je samo zaslužila tu titulu...Dakle ovaj naziv potječe iz SAD-a i UK zbog karakterističnog "smrdljivog" mirisa koji ispušta tijekom cvjetanja. Ovaj miris je toliko intenzivan da prožima čitavo područje u kojem se nalazi, nažalost njegov ''parfem'' ne voli baš svatko. Prepoznatljiv miris privlači oprašivače te  negativno djeluje kako na njih tako i  na  muhe i bube. 

Izgled ove biljke jakooo podsjeća na našeg Kralja kompjutera i TV ekrana(Spathiphyllum) samo je razlika u boji i staništu.  Dakle njegov cvijet je u biti preobraženi list, i žute je boje. Cvjetovi su brojni i gusti te cvatu u kasnu zimu ili rano proljeće.

Dok ju neki smatraju korovom, pa čak i invazivnom vrstom, ona predstavlja i hranu za medvjeda koji ga jedu nakon hibernacije jer ima laksativno djelovanje. Biljka se koristi od strane domorodaca kao lijek za opekline i ozljede, te kao hrana u vrijeme gladi. Listovi imaju papreni okus. Svakako treba napomenuti visok sadržaj oksalne kiseline koja uzrokuje osjećaj peckanja na jeziku i grlu, a može rezultirati crijevne iritacije pa čak i smrt ako se konzumira u velikim količinama. Iako biljka nije bila tipičan dio prehrane u normalnim uvjetima, njezini veliki, voštani listovi su važni za pripremu i čuvanje hrane. Također se koristi za liječenje čireve i oteklina.

I sad nam na red dolaze Lopoči (Nymphaea), o kojima imam znatno više materijala za pisati, pa će oni preuzeti kormilo na ovom našem vodenom putovanju. Prvo što vam želim razjasniti 3 učestala imena kojima se nazivaju lopoči, a znače sasvim neke druge biljke.... Dakle razgovor dviju prijateljica/prijatelja ''Ajmeee kakvog li divnog lopoča!''- ''Daaa, joooj ma ne kaže se lopoč, nego lotus''- ''E a ja sam čula i da netko veli za to lokvanj''- Dakle, možda ste se susretali sa ovim ''sinonimima'' za lopoč. Ali to NISU sinonimi, riječ je o po sve drugim biljnim vrstama. Dok su lopoči i lokvanji srodne biljke te pripadaju istoj porodici, Nymphaeceae (obitelj lopoča), lotusi pripadaju sasvim drugoj skupini biljaka (Nelumbonaceae). No da ja sad ne trkeljam previše, nabaciti ću Vam slikice da vidite u čemu je kvaka!

Ne znam koliko Vam je upadljivo ovo sa slikama, pa ću vam ja dodatno pomoći. List kod lopoča i lokvanja je ležeći i meni osobno izgleda kao onaj packman, ista stvar je i sa cvijetom iako kod lokvanja se blago uzdiže ....dok je kod lotusa list on blago valovit, savijen...nije se razvalio po površinu kao riža po toboganu, i duguljuastiji je nego list kod lopoča i lokvanja. Eto nadam se da sam bila uspješna u pojašnjavanju ovih zabluda! ;)

Copyrights.  Vrtlarija Kalići (slike)

Vratimo se mi sad našoj sireni s početka priče. Rasprostranjen je u većem dijelu Europe, na Bliskom Istoku i u sjevernoj Africi. Staništa su mu plitka jezera, ribnjaci, rukavi rijeke sporog toka.

Korijen mu se nalazi na dnu rijeke, zakopan u mulju dok listovi i cvjetovi plutaju na površini! 

Postoje dvije glavne vrste lopoča, a to su:

- Nelumbo nucifera- Plavi ili indijski lopoč, poznat i kao sveti cvijet Hinduizma i Budizma. Također se štuje kao nacionalni cvijet u Indiji i Vijetnamu, gdje se od njegova korijenja i sjemenki pripremaju jela azijske kuhinje. Ova vrsta lopoča potječe čak iz drevnog Egipta, gdje su ga jeli pripadnici visoke klase, te se crteži s prikazom ovog cvijeta nalaze po starim zidovima i stupovima. Nekada je rastao prirodnim putem u prostranstvima Azije, od Vijetnama do Afganistana, ali danas se većinom uzgaja u umjetnim vodenim vrtovima u Aziji i Australiji

- Nelumbo lutea - američki lopoč koji je rasprostranjen zahvaljujući američkim Indijancima koji su ga koristili kao izvor hrane. Danas se može naći u SAD-u, u srednjeameričkim zemljama (Meksiko, Honduras), te na Karipskom otočju. Tradicionalna boja je bijela ili blijedožuta, ali su križanjem s indijskim lopočem dobivene brojne druge nijanse.

Znači boje kojima se voli šminkati lopoč su: snježnobijela, žuta, ružičasta, jarkoljubičasta, pa čak i plava.  Znate li da se cvijet lopoča otvara samo danju pri sunčevoj svjetlosti, a po noći se zatvara i potone u vodu. Također, ukoliko dođete u napast da tu ljepotu uberete i njome ukrasite svoju kuću, to vam neće poći za rukom. Ako se ubere, zatvori se i više ne otvara svoje latice.

Ono što mene osobno fascinira je kako su cvijeće uvijek povezivali sa nekim vjerovanjima, pa su tako i latinska imena ponekad vezana za mitološke priče. Upravo i lopoč ima takvu jednu priču. Dakle, izraz za lopoč je nymphea, a razvio se od grčke riječi nymphe, koja se odnosila na grčka božanstva šuma i voda, nimfe, koje su u srednjem vijeku postale vile. Lopoč, prema tome, povezujemo s vilama, vilinskom zemljom, nimfama, čarolijom prirode, ženstvenošću, obiljem i plodnošću.

Širenje njegovih cvjetova podsjeća na širenje duše, a često se božanstva prikazuju kako sjede na cvijetu lopoča. Slično je i u budizmu, gdje lopoč simbolizira čistoću tijela i uma. Buda je prikazan kako sjedi na velikom listu ili cvijetu, ili kako korača, a na mjestu gdje mu je noga dodirnula tlo, rastu upravo lopoči. U Kini je ova vodena biljka simbol elegancije, često korištena u poeziji. U Egiptu simbolizira sunce, stvaranje i ponovno rođenje. 

Lopoč nas osim simbolikom očarava i svojim kulinarskim umijećem. Naime, cvijet, sjeme, mlado lišće i korijenje su jestivi, te se koriste u tradicionalnoj kuhinji azijskih zemalja poput Kine, Indije, Koreje, Japana, Pakistana. Mogu se jesti sirovi ali obično se koriste kao kuhano povrće, juhe, biljni čaj, suho voće, pa čak i kao slatkiš! Osim toga, plavi lopoč sadržava nuciferin, hipnotički sastojak, koji izaziva halucinacije kada se pomiješa s vinom....onda odjednom zbilja i plešete s vilama! :D Osim u kulinarstvu lopoč možete pronaći i u malim staklenim boćicama parfema. Miris lopoča je prekrasan, čist, nježan, opojan i vrlo puderast. Teško ga je sačuvati, a njegov ekstrakt se još teže dobiva. Posjeduje određenu blagu slatkoću. Kada ga pomirišete, osjećate se kao da ste u nekom drugom svijetu, svijetu smirenosti i blagostanja. Opušta čula i na suptilan način vas smiruje…

Prije nego Vas napustim za danas podjeliti ću s vama još jednu zanimljivost, kraj uvijek treba ostaviti kraljevskim glavama! Među lopočima postoji tzv. ''kraljica lopoča'' a njeno ime je Victoria amazonica. Ona Vam je najveća vrsta lopoča na svijetu.  Ovaj lopoč je primjer hermafrodita biljke koje cvjetaju dva dana u godini, jedan dan ženskim, a drugi dan muškim cvjetovima. Ako se pitate ''a ma zbog čega je ona molim te dobila titulu kraljice?!''  Ime je dobila u čast kraljice Viktorije te je najveći i najpoznatiji tropski lopoč. Viktorijini listovi se nalaze na površini vode i mogu doseći promjer do 720 x 5542,5 m te tako čak i uzdržati masu čovjeka. Glatki sloj koji se nalazi na gornjoj strani lista odbija vodu, dok je donji dio isprepleten rebrima prepunim oštrim bodljama za koje se pretpostavlja da služe za odbijanje riba ili drugih životinja koje bi se rado nahranile ovom velikom biljkom. Zrak zarobljen između rebra omogućuje biljci plutanje. Listovi vrlo brzo rastu i zadignutim krajevima poprimaju oblik tanjura, a mogu prekriti i veće površine vode.

Ono što je puno rjeđe vidljivo, ali ništa manje neobično je njen cvijet. Naime, cvjetovi Viktorije otvaraju se na dva dana u godini, ali na toliko neobičan način da ta dva dana željno iščekujemo svake godine. Prvi dan cvijet je bijele boje i ženskog spola, a potpuno se otvara tek pred večer. Privlači noćne kukce svojim slatkastim mirisom koji podsjeća na ananas i toplinom koju proizvodi. Kukac ulazi u Viktorijin cvijet prenoseći pelud druge biljke na njen tučak i time započinje oplodnja, a cvijet se zatvara. No Viktorija još nije gotova sa zarobljenim kukcem. Razvija prašnike te mijenja spol svojega cvijeta. Kada se otvori sljedeću večer, novi muški cvijet sada je crvenkaste boje bez izraženog mirisa, a kukac je konačno pušten na slobodu te odlazi noseći sa sobom novi pelud kojim će oprašiti novi bijeli cvijet. Ostavljeni cvijet se zatim zatvara i zaranja u vodu. Lijepu Viktoriju se može vidjeti i u zagrebačkom Botaničkom vrtu, u stakleniku koji je nazvan Viktorijina kuća.

Zbilja mislim da se opravdala i s razlogom nosi titulu kraljice lopoča! ;) Za kraj dragi moji prijatelji, želim vam da se ugledate na lopoča. Jer on je biljka koja se usred mulja i kaljuže uspjela uzdignuti, i izrasti u nešto toliko veličanstveno! Dobra pouka dana: i kada mislite da u veći mulj ne možete upasti i da vam treba bager da vas išćupa iz ovog blata, sjetite se lopoča i uzdignite se, vaša snaga i ljepota čuči u vama i čeka da ju vi oslobodite. Vi ste ključ svoga uspjeha! ;)