Božićni poklon ljubavi

S obzirom da Božić traje tako kratko, točnije jedan dan  nisam imala pretjerano vremena za pisanje još pokoje zanimljive božićne biljčice jer Rudolph i ostatak društva je trebao moju skromnu pomoć oko ukrasa i darova za taj divan blagdan. Međutim, iako je to kalendarski samo jedan dan.....meni je Božić svaki dan, makar 'samo' u srcu, kao i radost, ljubav i zajedništvo....i baš zato ja ću Vas zagnjaviti još pokojom božićnom biljkom jer Božić traje onoliko dugo koliko Vi to želite.  

Ako se pitate koja je biljka danas pod budnim okom nas biljoljubaca onda se sakrijte pod toplu dekicu, uzmite Vaš najdraži okus čaja ili zaronite u veličanstvene mirise svježe kuhane kave, uzmite koji kolačić u ruke, ne brinite neću Vas tužiti nikome, i prepustite se čarima koje ova biljka čuva za Vas...jer samo najvrijedniji par očiju može pročitati božićnu tajnu koju će ova biljka u moje ime ispisati samo za Vas.

Za početak jedna kratka pripovjetka kako je nastao ovaj cvijet.... Meksička legenda kaže da su siromašna djevojčica i dječak  željeli na Badnjak donijeti u crkvu poklon u čast Djevice Marije. Kako nisu imala poklon, otišli  su u crkvu bez ičega. Putem im se javio anđeo i rekao  da ponesu malo korova. Ostala djeca su im se rugala zbog ružnog cvijeta, no na božićno jutro, župnika u selu te sve ostale seljane dočekao je neočekivan prizor. Neugledna biljka preko noći je procvala u predivan cvijet i postala 'zvijezda' čitavih jaslica izgledom. pa su brat i sestra biljci nadjenuli ime 'božićna zvijezda'. Otad božićna zvijezda predstavlja simbol Božića i njome se ukrašavaju domovi i crkve.

Eto ova kratka, ali zanimljiva legenda Vam je otkrila i današnju posebnu gošću na ovom našem malome blogu. Dakle riječ je o Božićnoj zvijezdi, i drugi naziv ne toliko učestal joj je Poinsettia. Ovo drugo ime nije skraćenica njezinog stručnog, latinskog naziva. Ovo ime je dobila prema po Joelu Robertsu Poinsettu koji je uveo ovu biljku u sjevernu Ameriku 1828 godine. Njezino latinsko ime je Euphorbia pulcherrima i vrlo je poseban ''cvijet''. Sad se pitate zašto je ova sad stavila te navodne znakove pod riječju cvijet.....ne brinite dragi moji otkriti ću Vam i tu tajnu. ;) 

Iako je većina Vas ovu biljku vidila kao malu lončanicu u posudi u nekom vrtnom ili trgovačkom centru, ova biljka Vam je u prirodnom staništu zapravo grm, koji može biti ohrabrujuće velik. Grm Božićne zvijezde, za Vas moje pametne matematičke glave, jer ja Vam to nisam ;) njezina veličina Vam je kada spojite dva košarkaša, koji u prosjeku imaju 190 cm cm, i onda im se pojavi neko radoznalo dijete od 120 cm....i eto kad moji digitrončići pozbrajaju to vam je veličina ovog grma....za sve nas kojima je prerano ili matematika jednostavno ne ide, a opet da ne otkrijemo direktno točan rezultat....samo izbrojite prste jedne ruke i to je veličina ovog grma. :) 

No dosta sada ove matematike, ovo je blog o biljkama....dakle, red je da Vam otkrijem zašto sam napisala ''cvijet'' a ne cvijet.....Božićna zvijezda ima veliki broj listova koji su zelene i CRVENE boje....da da, ako Vam nije jasno, malo precizniji hint....one divne crvene ''latice'' zbog kojeg kupujete ovu biljku su Vam zapravo njeni listovi....a njezini pravi cvijetovi Vam se nalaze u sredini, sitne žute boje su...i možda je netko bio poput mene pa pomislio da su mu to prašnici....ali dap, bio bi u krivu, jer Vam je to zapravo cvijet ove zanimljive biljke. 

Ono što mi nazivamo cvijetovima ustvari su prema stručnom nazivu brakteje (lažni cvjetovi crvene, žute, narandžaste, bijele i krem boje). Uloga brakteja je da različitim bojama privuku kukce koji oprašuju biljku.

Vjerujem da ste svi vidjeli da Vam ova biljka, pri svakom njenom prijelomu stabljike...koja je drvenasta, a sad znate i zašto ( jer je po prirodi grm) ispušta mlijeko. Ono što možda niste znali je to da je to mlijeko otrovno....i tako ova naizgled nježna biljka postaje otrovna.  Mliječni sok je otrovan  i može iritirati kožu. Stoga je tijekom orezivanja ili kidanja listova poželjno nositi rukavice, a ako sok dospije na kožu, treba ga isprati hladnom vodom.  Upravo je  Euphorbusu (sjetite se njezinog latinskog imena ;)) omiljeni liječnik numidijskog kralja Jube, prema predaji, prvi upotrijebio otrovan sok božićne zvijezde, i to navodno kao lijek.....ne mogu ga pitati da provjerim informaciju, ali svakako Vam en bi preporučila da krenete njegovim stopama.

E sad jedan mali kutak za sve Vas koji ste probali doržati ovu biljku živom, ali svaki trud i pokušaj Vam je pao u vodu, i nerijetko bi nakon Božića ovaj cvijet završio u kanti za smeće, potpuno uništen. Ne brinite, ova biljka za održavanje iziskuje iskustva i pokoju tajnu koju Vam možda dosad nitko nije otkrio, a ja ću se potruditi olakšati Vam i pomoći s kojom tajnom. Božićna zvijezda Vam je fotoperiodična biljka....a to Vam znači da voli i svjetlo i tamu ali u određenom periodu. Prvo i najvažnije ne voli hladne prostorije, znači ne ju držati blizu otvorenog prozora....odgovara joj neko proljetno vrijeme 15-20 ⁰ C, dalje voli svjetlo, ali ne direktne sunčeve zrake.... 

Stoji li u mračnom i hladnom prostoru ili na propuhu definitivno je osuđena na propast. Također, ne voli mjesta s toplim strujanjem zraka iz različitih klima uređaja. Lončić u kojem stoji potrebno je povremeno zarotirati kako bi biljka sa svih strana dobila ujednačenu količinu svjetlosti i ravnomjerno se razvila. I kod zalijevanja je potrebno biti oprezan - u tanjuriću ispod lončića ne smije ostati vode jer to šteti korijenu, koji je sklon truljenju....Voli vlagu, što znači da je svaki dan treba prskati, ali samo po zelenim listovima, jer crveni listovi ne vole vlagu i zbog nje otpadaju. Zahtjeva najmanje 12 do 14 sati tame svake večeri...i ona voli malo ubiti oko što bi se reklo u narodu. :D Najbolje uspijeva dovoljno udaljena od izvora topline. Osjetljiva je na hladnu vodu, naročito izravno iz vodovoda.

I sad ono što je najvažnije kada Vam ocvjeta, nemojte ju baciti u neku hladnu i mračnu prostoriju i zaboravite ju zalijevati....ne, ne ne.....ona traži nešto niže temperature u tim periodima, znači negdje od 12 do 15 stupnjeva, zalijevati oskudno...znači treset se treba osušiti (treset vam je zemlja u kojoj je posađena) skratite ju na svega nekoliko izboja...

U proljeće ju presadite u novi lončić.....i eto...ako to sve uspijete smatrajte se majstorom i moja kapa do poda. Kažu da je orhideje teško uzgojiti, pihh očito nikad nisu probali sa Božićnom zvijezdom.....ali eto neko zbilja njeguje taj duh Božića bilo u biljci bilo u srcu. :)

Do 1950., ta se biljka nije mogla držati u kući - čim bi došla na suhi zrak, svi bi listovi popadali. Godine 1950., Paul Ecke iz Kalifornije razvio je vrstu koja može podnijeti sobne uvjete i niže temperature. Imao je godinama monopol, jer nije otkrio tajnu, dok jedan sveučilišni profesor 1990-ih nije otkrio fenomen i objavio svima.....

Postoje još brojne legende uz ovu biljku, a ja ću Vam neke od njih i donijeti....Legenda kaže da ova biljka svoj privlačan izgled duguje Asteškoj boginji, kojoj je zbog neuzvraćene ljubavi prepuklo srce te da je iz kapljica njene krvi izrastao vatreni cvijet okružen tamnozelenim listićima. Asteci su ovu biljku kultivirali znatno prije pojave kršćanstva na Zapadu. Asteci su obojene listove ove biljke koristili za dobijanje purpurne boje.

Primjena i upotreba ove biljke je toliko rasprostranjena, kao što ste i pročitali sami Asteci su je izrazito mudro koristili u ono doba. Također je u  Meksiku bila cijenjena kao sveta biljka i koristila se za dekoraciju hramova za vrijeme praznika, kao i za ukrašavanje sobe djevojaka pred udaju. U kršćanskoj religiji, od 17. stoljeća, božićna zvijezda ima simboličko značenje vezano za božićne praznike i Kristovo rođenje, dok se u Americi božićna zvijezda masovno kupuje i poklanja za Božić ali posebno na Dan zahvalnosti.

I za kraj samo je jedno značenje Božićne zvijezde...a to je neizmjerna ljubav. Cvijet je simbol ljubavi prema bližnjima i neograničenog povjerenja.

Vrlo je raširena u Meksiku, što ne čudi s obzirom na porijeklo. Ondje je zovu Flor de la Noche Buena (cvijet svete noći), Francuzi je poznaju kao Etoile d’amour (zvijezda ljubavi), daruju je u prigodi Majčinog dana, a u Peruu i Čileu je zovu Corona de los Andes (vijenac Anda).

Dragi moji vjerni čitatelji želim Vam u slijedećoj godini sreće koliko je stabala na svijetu, želim Vam otpornosti i izdržljivosti baš poput lukave mimoze, želim Vam prilagodljivost i izdržljivost na najsurovijim mjestima baš poput orhideje, želim Vam ljepotu ruža, koja se nanovo budi, sjaji i ostaje ovjekovčana u brojnim spisima baš poput tratinčice. Budite sunce nekom suncokretu, budite oslonac poput obalnih sekvoja svima kojima snaga treba, budite utočište poput jele, smreke i bora nekom nježnom biću...i za kraj budite ljubav poput Božićne zvijezde i samo tako će se ta ljubav utrostručiti....budite promjena koju želite vidjeti u svijetu, želi Vam vaša spisateljica tajanstvenog svijeta biljaka!

Božić nam dolazi.....

Došlo moje najdraže doba godine, onda kada čarolija zaposjedne svaki kutak naše planete, i zatitraju srca od onog dječjeg veselja i neka nas toplina, barem mene, obuzme potpuno i posebno. Doba godine kada počinjemo uviđati na čemu treba biti zahvalan, doba godina kada sitnice dobivaju vrijednost...onu pravu, ogromnu, veličanstvenu....da da to je to doba godine, ususret Božiću, najradosnijem blagdanu.....i onda ako budemo bili dobri možemo očekivati kako nas nebesa nagrađuju predivnim , jedinstvenim pahuljama snijega...koji poput gumice obrišu sve tmurno i sivo i ostave na Vama prazan ''papir''  da ga ponovno ispišete..Zato sam ja ljubitelj snijega, ono za mene uvijek znači neki novi početak.

No da ne duljim više sa ovim epopejama, red je da Vam predstavim današnju biljku...iako vjerujem da znate o kome je riječ. Evo Vam par malih natuknica, za lakše prepoznavanje. Miris ove biljke je ono što Božić čini posebnim, tu i tamo nabacimo koju kuglicu, lampicu i svijećicu i ova biljka postaje unikat svake kuće. Mogu slobodno reći da ste Vi tada tvorci toliko velikog broja varijeteta ove biljke da to ni Carl Lienne nije mogao otkriti. Vi ste otkrivači, sakupljači i tvorci toliko velikog broja ove biljke, i svakom dajete onaj posebni štih koji odgovara samo Vama.

Da, da na dobrom ste putu, riječ je o Božićnom drvcu.....sad neki znanstvenik, botaničar ili biolog bi me mogao prekoriti zbog ove izjave, jer Božićno drvce ne postoji u taksonomiji ( klasifikacija biljnih vrsta- nešto kao OIB biljaka) pod tim nazivom.....ali reći ću Vam zašto sam ga baš tako nazvala.

Uvriježen je i toliko NETOČAN naziv, koji veliki broj ljudi koristi, za ovaj ukras Božića, bor! Zašto netočan? Pa svi govore idem kupiti/okititi bor za Božić. Ali sam naziv ''bor'' nije točan, jer Vi u svojim domovima ne kitite borove....kitite neku drugu vrstu crnogoričnog drveta, i upravo o njima će danas biti riječ.

Da ne bude zablude, i ja sam veliki niz godina govorila da imam bor, dok nisam spoznala koliku laž ja širim susjedstvom. Ono što vi kitite je smreka, jela, cedar ili duglazija....ali to nikako nije bor. Slijedi opis smreke i jele jer nju najviše možete pronaći kao ponudu za vrijeme ovih blagdana. Svakako ću Vam pojasniti i što je bor, da Vam bude lakše razlučiti i slikovito predočiti o čemu ja govorim.

Pa krenimo....dakle sva naša Božićna drvca pripadaju porodici borova (Pinaceae)....sad već vidim nečiju pametnu glavicu koja govori, pa kako smo onda u krivu kad kažemo da imamo bor.....ali pojasniti ću Vam to na jednostavan način...to je kao da kažete idem kupiti tri kile ruža da mogu napraviti jabučni ocat, jer jabuke pripadaju porodici ruža...jasnije sad?!  Zato ne bi božićno drvce trebali nazivati borom. U tu porodicu pripadaju najznačajnija tri roda: borovi (Pinus), jele(Abies) i smreke (Picea)

Smreka (Picea abies) je najpoznatije Božićno drvce, ja ću biti slobodna i reći da je najraširenije i najprodavanije drvce od bilo kojeg drugog, u ovim zimskim danima.Picea inače dolazi od lat riječi piceus što znači bogat smolom.

Probajte si zamisliti prošlogodišnje božićno drvce, znači, ima piramidalni oblik, njegove grane su guste i padajuće, meni ponekad izgleda da su toliko teške, da su im se mišići opustili od prevelike težine, pa su grane spuštene prema dolje, trebaju malo s Popayom porazgovarati na svojoj estetici.....biti će slika da vidite o čemu ja trabunjam. Iglice su mu zelene boje, ugodnog mirisa i dosta bodljikave, dužina iglice je 1-2 cm. Kora je tanka, na mladim stablima glatka, sivozelena, a na starim stablima mrkocrvena. Raspucava se u obliku okruglastih ljusaka.

Češeri (šišarke) su mu viseći  dok su mladi su zelene ili crvene boje, ovisno o vrsti, a kada sazriju postaju smeđi i otpadaju. Postoje veliki broj vrsta smreka....ako bude zainteresiranih da jedan post posvetim samo ovom posebnom drvcu, svakako mi ostavite komentar...jer bih ja mogla danima pisati J

Od iglica destilacijom dobivamo eterično ulje, a od smole terpetin. 

Smreka daje dosta smole i izrazito je zdrava biljka. Od soka smreke spravlja se napitak koji se koristi za liječenje šećerne bolesti. Osim soka od smreke koristan za zdravlje je i čaj od smreke.

Čaj od plodova smreke jača živce i želudac, čisti krv, odvodi otrovne plinove, a s mokraćom i loše sokove, izaziva znojenje, liječi vodenu i bubrežnu bolest, čisti jetru, drobi i odvaja kamence i pijesak iz žuči, bubrega, mokraćnog mjehura.  Može se reći da nema boljeg prirodnog sredstva za liječenje dišnih organa i dišnih puta od sirupa smrekovih mladih izdanaka kojeg rabimo za liječenje tegoba kao što su kašalj ili česte prehlade i to naručito za djecu te osobe slabog imuniteta.

Osim što je izuzetno dobar liječnik za sve tegobe smreka se koristi i za dobivanje rakije...ta rakija se dobije od vrste smreke koja nosi naziv Borovica....možda ste čuli, ili čak vidjeli nj polodove koji izgledom podsjećaju na borovnice....u svakom slučaju pripada rodu smreka...iako ju nažalost rijetko kitimo za Božić-....ali ako se neko poželi upustiti u pripremanje rakije, neka se javi pa ćemo mu proslijediti recept! ;)

Drugo drvce po zastupljenosti za vrijeme Božića je Obična jela (Abies alba), iako je naziv običan vjerujte mi da u stvarnosti ovo drvce nije nimalo obično.  Jela više izgledom podsjeća na čunj, ali kad ju pogledate ima izgled piramide baš poput smreke...inače ova dva roda, smreka i jela se najviše miješaju, točnije lako se pobrka tko je tko.

Jela za razliku od smreke je nabildano drvce i sve svoje grane drži visoko prema nebu, i s vremeno kako stari može se činiti da nema vrha...točnije izgleda kao da je odsječen...Iglice su mu tamnozelene boje na površini, odnosno na licu, a na naličju ima posebni identifikacijski broj....a to su dvije uzdužne bijele pruge----i to je jedan od glavnih načina kako da lako raspoznate smreku i jelu.....iako postoje smreke koje isto imaju prugu, sveukupni izgled stabla će vam otkriti o kome je riječ! Još jedan od razlika je češer. Češeri kod jele ''sjede'' na granama, i nikad ne padaju nego na njima eksplodiraju J....i da jela svakako manje bode jer iglice nisu ušiljene kao kod smreke ;)

Mlade iglice sakupljene u rano proljeće bogate su vitaminom C, te ih se može koristiti za čaj, najbolje svježe sakupljene. Od iglica se destilacijom vodenom parom proizvodi eterično ulje koje se koristi u inhalacijama za dišne tegobe ili lokalnim tretiranjem kod bolnih mišića. Drvo jele mekano je i lako za obradu te se koristi za izradu namještaja.

I sad onaj rod koji je toliko učestal imenom kod nas, a to je Obični bor (Pinus sylvestris) ili drugi naziv mu je bijeli bor, da da postoji i crni bor.....i o tome ću Vam u par crtica....Obični bor je potpuno drugačiji od jele i smreke, istina ima i on iglice i češere, ali izgledom toliko odudara od ova dva da će Vam postati jasno zašto se trudim naučiti Vas da pravilno govorite. 

On je različitog oblika, grbav, visok, nakošen..i vrlo rijetko piramidalan. Njegove iglice su ogromne naspram jele i smreke, i spojene su pri vrhu, pa ih ja vrlo često volim usporediti sa ukosnicama za kosu, ili šestarom....što kod jele i smreke nije slučaj...tamo svaka svoju slobodu ima, dok kod bora oni dolaze u parovima. Duge su od 4-8cm...inače se trudim ne zamarati Vas brojkama, ali ovdje posebno naglašavam dužinu jer je veličina iglica kod jele 30mm, a kod smreke 1-2cm. 

Njihove iglice su tanke i gipke, boja im varira od vrste...kod bijelog bora ona je sivkastozelenkasta, a kod crnog je izrazito zelene, tamne boje.....pa kad se udaljite odmah vidite zašto se zovu crni i bijeli bor. Češer bora je opet posve drugačiji od jele i smreke, on je drvenast, čvrst  i izgledom podsjeća na malo božićno drvce, a taj češer je građen od ljuskica koje su odrvenjele.....i njega najviše možete pronaći kada putujete u Dalmaciju, ima vrlo specifičan miris izrazito zdrav za Vaša pluća.

Eterično ulje bijeloga bora blagotvorno djeluje na cijeli respiratorni sustav i pomaže u liječenju išijasa, lumbaga i reume, ali i stimulira rad nadbubrežne žlijezde.

Eterično ulje se tradicionalno koristi u Skandinaviji, za tople kupke i inhalaciju. Dobija se destilacijom iglica bora ili iz unutrašnjeg dijela stabla. Djeluje antiseptično, stimulativno i povećava prokrvljenost kože. Koristi se kod prehlade, bronhitisa, artritisa, loše cirkulacije, reume, upale sinusa i kašlja, otežanog disanja zbog astme ili gripa, kod peludne groznice, te za ublažavanje bolova u mišićima. Razbistruje um i popravlja raspoloženje. Dosta se koristi u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji.

U zemljama Dalekog istoka crni bor (Pinus nigra) najčešće simbolizira životnu snagu, nepokolebljivost i besmrtnost, a borove sjemenke, iglice i smola, prema predanjima, predstavljaju hranu taoističkih besmrtnika. Od njih im navodno tijelo postaje tako lagano da mogu poletjeti. Ako se borova smola cijedi niz drvo i pada na zemlju od nje će, vjeruje se, za tisuću godina izrasti čudesna gljiva fu-ling od koje se spravlja eliksir vječne mladosti.

U Kini bor sačinjava trijadu s gljivom i ždralom, ili i s bambusom i šljivom. U umjetnosti se pojavljuje kao simbol životne snage a jednako važnu ulogu ima i u ikonografiji Zapada. Zaspati u sjenci bora, vjeruje se, nije dobro, jer u njegovoj sijenci živi nezdrava vlaga. 

Postoji jedna zanimljiva priča ili legenda, nazovite kako hoćete o boru, smreki i jeli...tj kako su oni postali zimzeleno drveće.

Ta čarolija dogodila se jedne zime, kada su ptice  krenule za toplije, južnije krajeve,a  jedna mala ptićica je zbog ozlijede svoga krila bila primorana ostati u ovim krajevima. Uskoro je  mraz i snijeg pokrio cijelu šumu, i ptićici je bilo hladno i postajala je gladna. Kako bi našla utočište i skrila se od hladnoće pitala je stabla da joj pomognu i zamolila ih da ostane u njihovim granama. Međutim, trojica stabala nisu bili ljubazni. Breza je bila preponosna i  lijepa da bi primila obićnu ptićicu u svoje odaje te oholo odgovori da joj neće pomoći, jer će onda svi gledati u pticu a ne u nju. Snažan hrast se bojao da će ptica morati živjeti tamo do proljeća i da će pojesti neke od njegovih žireva, pa ju je i on odbio. Čak je i vrba koja se činila nježnom odbila pomoći ili čak i razgovarati s strancima, a kamoli s pticom.

Siromašna i ozlijeđena ptica pokušala je unatoč velikoj boli letjeti više, ali joj je krilo odbijalo poslušati. Vidjevši njezin suze, smreke ju je upitala zašto  izgleda tako potišteno. Kad je  ptica otkrila svoje razloge, jela joj je ponudila  najdeblje, najmekše i najtoplije grane gdje može ostati. Ptićica je bila iznimno zahvalna na pomoći i odlučila je tamo ostati. Inspiriran ljubaznosti jele, velik i jaki bor također  se ponudio da zaštiti jelu i pticu od jakih i hladnih vjetrova sa sjevera. Smreka je također priskočila u pomoć i ponudila svoje bobice  da  ptica nahrani svoje malo tijelo. Dakle, ptićici su ponudili mjesto, zaštitu i hranu u krošnjama svojih debelih grana sve do proljeća, gdje se može udobno smjestiti i kad joj krilo zacijeli odletjeti u svoje krajeve.

Kralj Mraz, koji je promatrao cijelu situaciju uputi naredbu Sjevernom vjetru da ne smije dirati niti jedan list od vrste smreke, jele i bora, dok mu je dopustio da se slobodno igra i opustoši lišće svih drugih stabala. Sjeverni Vjetar je posebno uživao u skidanju zelenog lišće vrbe, hrasta i svih drveća koji nisu pomogli maloj ptićici, ostavljajući ih gole za zimu i snijeg, kako ne bi imali  ništa da ih zaštiti od snijega, kiše i susnježica. I tako zbog svoje nesebičnosti i ljubaznosti bor, jela i smreka dobili su lišće koje ih neće napuštati u najhladnijim danima, baš kao što ni oni nisu napustili malenu ptićicu.

Morate priznati da su s razlogom okrunjeni zaštitnim kaputom! Posebno mi je toplo kad znam da takve gospodine puštamo u svoje domove za najradosniji blagdan, sad mi je još toplije oko srca.....mislim da su zaslužili naš veliki nakoln i strahopoštovanje.

Eto, nadam se da Vam je sad malo jasnije zašto sam pomalo alergična kad čujem da ljudi na televiziji spominju kako su okitili bor. ;) Nemojte mi zamjeriti to, ali ja sam uvijek za to da me isprave kad nisam u pravu....a naročito volim kad ja ispadnem pametna...pa sam zato i Vama dala koju informaciju da se i Vama dive ;) . Nadam se da Vas nisam previše zagnjavila i da ste uživali u malim čarolijama koje ova drvca nose.....želim Vam ugodne blagdane i da čarolija Božića potraje čitavu godinu, baš poput bora, jele i smreke....budimo i mi utočište potrebitima! :* Let it snow

i P.S. Ako se nađete u blizini nekog češera, on će Vam iznimno pomoći ako se dvoumite hoće li padati kiša ili ne...jer ako se češer skupi, padati će kiša, a ako je potpuno ''rascvjetan'' onda će biti sunca!