Dugovječni kineski proizvod???

Već dugo nisam ništa pisala, pa sam danas slučajno naletjela...da da ja letim, ako niste znali na jednu posebnu, pomalo zaboravljenu, a za neke i potpuno nepoznatu biljku pa sam odlučila da bi red bio da skinem prašinu i osvježim sjećanja, a one neznalice upoznam sa čudotvornom, i dugovječnom kineskom biljkom. Eto ona će uz Kineski zid biti pravi primjer da postoje kineski proizvodi koji traju duže od tjedan dana.  Ime ovoj posebnoj ''made in chine'' biljci je Žižula ili Čičimak...oke, možda je niste čuli pod tim nazivom, ali možda ste ju čuli pod nazivom Kineska datulja (Zizyphus jujuba), ako niste onda je vrijeme da ju upoznate. 

Kada bi netko postavio anketu koje je najskuplje voće u Hrvatskoj znam da bi većina odgovorila da je to egzotično, tropsko voće...a ne biste vjerovali da je upravo žižula osvojila tu titulu. Cijena joj je SAMO 40kn/kg...pravo malo zaboravljen zlato. 

Žižula ne oduzima dah samo svojom cijenom nego i svojom pojavom. Zgrbljene, donekle viseće i povijene grane imaju smeđo crvenu boju, više ili manje su obrasle oštrim trnjem iza kojih iz nekih  u svibnju izrastaju lisne grančice na kojima se nalaze manji listovi, koji su duguljasti, kožnati, sjajni, blago nazubljeni s tri uzdužne žile, na kojima se formiraju cvatovi i plodovi. Po završetku vegetacije, znači to bi se kod nas reklo u jesen, kad nema više plodova, grančice otpadaju zajedno sa listovima.  Žižula može narasti i do 12m visine, iako je stablo može se formirati grm....i idealan je jer ne traži orezivanje, samo uklonite suhe grane i to je to. 

Cvjetaju vrlo sitnim, žutim cvijetovima koji ne samo da su mirisni nama nego i brojnim pčelama i bumbarima. Plodovi su zelene boje, jajasti i duguljasti većinom oblikom podjsećaju na masline no mogu biti blago kruškoliko ili jabukastog oblika plod.

U rujnu plodovi počinju mijenjati boju na blago bijelo do žučkasto, a nakon toga se od peteljke prema dolje počinju bojati izrazito sjajnom smeđe crvenkastom ili smeđom bojom. Plodovi žižule se mogu koristiti u rujnu i listopadu, odmah kad se dobiju boju, postupno dozriju i tada im se površina nabora i meso omekša u kome se nalazi duguljasta koštica. Kad se tako nabora kao bakica od 80-tak godina, izgledom malo podsjeća na datulje ...pa vjerovatno od tu naziv Kineska datulja. Miriše božanstveno, a okus joj je sličan jabuci.

Možda ste čuli da je žižula zastupljena u Dalmaciji i odmah zaključili da vjerovatno ne bi kod nas preživjela, ali prevarili biste se jer žižula može preživjeti temperature i do -25⁰ C. 

Žižula je porijeklom iz Kine ima više od 4000 godina povijesti. Žižulu kakvu danas poznajemo prema predaji "The Book of Songs", potječe od divljih žižule koji je otkrio Kineski car. Prema legendi za vrijeme jesenskog festivala u Kini, koji slavi vrijeme žetve, Kineski car je sa svojom vojskom krenuo u lov u divljinu. Dok je sa svojom vojskom tražio bilo kakvu životinju koju bi mogli uloviti, iscprljeni od potrage sve su više usporavali i zaostajali. Hodajći tako besciljno glad i umor ih je spriječio za daljnjom potragom.  Odjednom je car ugledao neka čudesna, savijena stabla koje se branilo trnjem, ali zavodilo i mamilo nekim prekrasnim mirisom. Kada su taj miri osjetili vojnici odmah su se ustali i potrčali prema stablima. Plodovi su im bili kiselkasto-slatki, osim što su se nahranili, utažili su i žeđ a umor je odjednom nestao. Svi su se čudili kako prije nisu vidjeli to stablo, niti čuli za njega, zatim je car rekao '' Ovo stablo je plod našeg mukotrpnog rada, on je nagrada za naše ne odustajanje usprkos gladi, jer sve što je dobro teško je naći'' Imena svih kasnije dobivenih i otkrivenih sorti su imena vojnika koji su ih pronašli...barem tako legenda kaže. 

Zbog visokog sadržaja korisnih sastojaka i vitamina C, plod žižule upotrebljavamo za sniženje krvnog tlaka i za lječenje želučne i crijevne tegobe. Lišće, kora i biljna masa koristi se u farmaciji za izradu raznih lijekova i čajeva. Rješava grčeve i bolove u želucu, trebate samo  ubrati i pojesti plod ili dva žižule, makar i poluzrele, u vrlo kratkom vremenu će prestati bolovi i grčevi u trbuhu. 

Arapska i kineska medicina listove žižule rabe u liječenju gubitka kose, za ispiranje rana, za snižavanje visoke temperature, za liječenje groznice, te za pripravu melema protiv mišićne groznice, te za pripravu melema protiv mišićne ukočenosti i povreda. Japanci pak žižulu rabe za jačanje imuno sustava, a mi Hrvati smo posebni po upotrebi mi ju koristimo za pripravu likera, rakija, marmelada...kažu da je rakija od žižule orgazam za nepce a ne šteti jetru, čak dapače pomaže pri normalnom radu i regeneraciji jetre...ha da, kažem Vam da ima dobrih stvari. 

Rekla sam na početku da je uz Kineski zid ovo veoma dugovječno stablo...znate li koliko može poživjeti? Dugovječna su voćka i živi do 200 godina.

I za kraj ako ste očarani ovom biljkom makar upola od onoga što ona zaslužuje, izazivam se da se bacite u destilaciju i vidite slaže li se Vaša jetra sa ovim mojim hvalospjevima o žižuli. Rakija od žižule  

Duga dolazi nakon kiše!

Dragi moji prirodoslovci i oni koji to tek žele postati!  Danas, na ovaj predivan, proljetni, suncem obasjan dan pisati ću o jednoj posebnoj biljčici, koja svojim cvijetom uvijek zapadne za oko, naprosto ne može proći ne zapažena. No prvo za posebnu osobu koja je izabrala ovu biljku red bi bio da se potpuno otvori i ispriča joj tajne koje čvrsto čuva u svojim lukovicama i to za osobu koju će osvojiti. 

Ova predivna biljka  je poput slikarskog platna, na njemu se boje prelijevaju i vrlo često tvore predivnu dugu....a znate da je duga kraljica neba nakon što se sunca i kiša napokon ujedine.....ona Vam želi poručiti da ako želite imati dugu u svom životu, nemojte trčati samo za Suncem, dopustite i da kiša oboji platno....nemojte se prepustiti, ali nemojte ni skrivati tugu, jer tuga truje srce.....rješenje je u kompoziciji, u ravnoteži. Sjetite se da ne biste ovoliko dogurali u životu da niste naišli na prepreke koje su vas ojačale, dopustili ste da vas tuga dotakne, ali ne da vas i promjeni. To je bit svega, dopustiti ali ne i prepustiti. Vi ste ratnik svjetla, donosite osmijeh i svjetlo na crno platno. Ne zaboravite da bi slika bila umjetničko djelo uz šarenilo boja potrebna je voda, i par poteza kistom nastaje djelo koje oduzima dah! Vi ste slikarsko platno, a Bog je slikar, on odlučuje kada će kist umočiti u vodu, a kada u boju...i opet nastane veličanstveno djelo. To djelo se zove život! 

Sada kada je biljka prenijela tajne koje duboko skriva u lukovici svoga života i podjelila koji mudri savjet, red je da ju i predstavimo, ne mislite li?  Riječ je o Irisu (Iris), ako Vam to ime ne zvuči previše poznato, možda ste čuli za cvijet Perunika...e pa to vam je to. Dva imena za jedan cvijet, što bi se reklo narodni i stručni naziv, na Vama je da izaberete koji Vam se više dopada.  Meni osobno ime- perunika podsjeća na periku....ali kad u suštini pogledate cvijet, zbilja izgleda kao da nosi periku, nekih divljih drečavih boja...ponekad joj zavidim što je toliko hrabra i ne misli što bi drugi rekli o njoj!  Ovaj drugi, stručni naziv, iris....to uvijek povežem sa iris- šarenica oka....perunika je šarena i vidjeti će te malo niže na slici, izgleda kao da ima oko (žuto)...i ne, ne brinite nije zastrašujuće! 

Naziv potječe od imena grčke božice duge, glasnice bogova Iride (grč. - duga), a naš naziv perunika dolazi od imena vrhovnog staroslavenskog boga gromovnika Peruna i njegove žene, boginje Perunike. Kajkavski naziv za peruniku leluja ili ljeljuja, proizašao je iz drugog imena boginje Perunike - Ljelja....ipak nije riječ o periki, ali slikovito ju možete uvijek tako predočiti, nadam se da se gromovnik Perun neće pretjerano naljutiti na mene! 

Dakle, da opišemo mi tu hrabru i smjelu biljčicu. Naučili smo gore da ima gomolj/lukovicu i u rodu je s gladijolama i šafranima. Listovi su uski i sabljasti, izgleda kao vlat trave samo povećano jedno 10 puta , Cvjetna stabljika može narasti i do 1,50 m. Na vrhu stabljike dolaze 2-3 cvijeta. Cvijet irisa Vam se sastoji od 6 cvjetnih listova, vanjski su svinuti prema dolje, a središnji stoje uspravno, kao da im netko puškom prijeti.  

Iako postoje brojni varijeteti irisa, oni prvi su  plave boje, pri dnu sa žutim ili bjelkastim mrljama...kao da je netko slikarsko platno pošpricao bijelom ili žutom bojom.  Osim te ''klasične'' boje postoje brojni varijeteti samog oblika cvijeta pa tako i boje. Plod je tobolac sa sjemenkama.  Sjemenke su kuglaste, kruškaste ili spljoštene, s glatkom ili izbrazdanom površinom, tamnosmeđe do crvenkastosmeđe boje. Razmnožavanje perunike, obavlja se vegetativno, djeljenjem rizoma, odnosno gomolja/lukovice.

Ne biste vjerovali ali upravo je ovaj cvijet 2000.godine proglašen hrvatskim nacionalnim cvijetom na prijedlog Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti  pod sloganom: "Cvijet u svakom kutku svijeta, cvijet shvaćen kao simbol mira među narodima", čime se i Hrvatska pridružila mnogim zemljama koje na ovaj način slave svoja prirodna bogatstva....ajde napokon da i mi cijenimo svoje male zelene prijatelje! 

U Hrvatskoj raste dvanaest samoniklih vrsta perunike među kojima su: hrvatska perunika (Iris croatica), patuljasta jadranska perunika (Iris adriatica), ilirska perunika (Iris illyrica), jadranska perunika (Iris pseudopallida).

Još u starom Egiptu perunika je bila kraljevski i božanski simbol, a staroegipatski vladari držali su je kao žezlo u ruci, pokazujući njome svoju moć i uzvišenost. Predstavljala je i vjeru, te mudrost i hrabrost.

U grčkoj mitologiji piše kako je božica Iris, kao glasnica bogova, dugom šarala s visina prenoseći poruku na zemlju. Tamo gdje bi duga dotakla tlo izrastao bi iris, vjerojatno svaki put druge boje.

Na Istoku u Japanu ona simbolizira pobjedu, a u doba Karla Velikog koristila se kao francuski kraljevski simbol.

Pojedine vrste perunika upotrebljavaju se i u farmaciji te pri izradi parfema. U ljekovite svrhe sabire se uglavnom podanak (Rhizoma Iridis), koji se iskapa u listopadu. Katkada se sabiru i listovi i to za uporabu u svježem stanju, jer se u suhom ne mogu upotrebljavati. Podanak sadrži eterično ulje, veće količine smole, tanine i glikozid iridin. U svojoj pradomovini, Americi, podanak perunike su od prastarih vremena koristili Indijanci kao najbolje sredstvo protiv vodene bolesti......ne to nije bolest koju dobijete kad putujete brodom , to Vam je bolest kada Vam se nagomilava voda u potkožnom tkivu, trbušnoj šupljini i sl....to nije ''prava'' bolest, ali je jasan pokazatelj da nešto nije u redu. Zanimljivo  je napomenuti da se odlično može upotrijebiti za smirivanje živčanih bolova, nakon kakve operacije ili amputacije udova.

Florentinska perunika (Iris Florentina) naziva se i bijeli kmin, perunika mirisna, bijela perunika. Podanak ove perunike naziva se korijen ljubićice, a u osušenom stanju miriše na ljubićicu. Upotrebljava se u proizvodnji parfema, dodaje se pastama i tekućinama za zube....e sad znate da ako netko neopisivo voli parfem od ljubićice a ne možete ga naći, sad znate kako to možete riješiti! 

Zaključak dana: Cvijeće nije samo ukras oku i miris za dušu,  ono je lijek za dušu i tijelo! Trebamo osvijestiti ljude male i velike i biti ponosni na NAŠ cvijet, našu peruniku! Stoga mladi moji učenjaci, širite zanimljivosti, učite druge, budite slika koju svijet želi vidjeti!