Dođe nam taj divni mjesec maj, počinje doba godine kada sve cvijeta, sve se budi i
nadasve očarava sva naša osjetila. Dolazi doba godine kada ne možete ostati
ravnodušni na polje tratinčica ili prolazeći šumskim lenijama ne osjetiti neku
čaroliju koju ptičice uz blagi proljetni povjetarac pronose mirise svježe pokošene
trave te tako ostavljaju još jedan svibanjski poljubac na platnima našega
života. Moj ured je smješten izvan grada i šetajući ili biciklirajući ove moje
usnule mišiće prolazim kroz veliki park, i koliko god ujutro bilo mućno ustati i kapci vrlo često odbijaju surađivati sa moji obavezama pa ih moram
zalijevati polarnom vodom, kako bi se donekle otvorili, najveću energiju upravo
pronađem u tom parku. Vrlo često se dogodi da izubim pojam o vremenu, i bez
obzira koliko sam lenijama prošla ova prakovna arhitektura me uvijek ostavi bez
daha.
Uvijek pronađem novi skriveni zakutak, novu granu koja se
probila baš kroz gustiš grmlja, ili patka koja je odlučila protegnuti noge baš
na mom putu....priroda je zbilja čarobnjak i iz mene izvuče uvijek ono
najbolje. Danas je izvuklo i pokudu kako vrijeme brzo leti, a ja svoje prste
dugo nisam razbacala po tipkovnici svoga bloga. Dugo sam razmišljala o čemu da
vam danas pišem, jer toliko toga imam vam za ispričati, s vama podjeliti svoje
malo znanje o ovome svijetu, no dosjetih se da bi današnji svibanjski dan mogla
posvetiti jednoj posebnoj ljekovitoj i pomalo zanemarenoj biljčici, koja je
veoma posebna i zaslužuje da bude istražena
i predstavljena svima nama.
Riječ je o Asperula
odorata i znam latinski
vam baš puno i ne znači, ali prije nego otrkijem njen narodni naziv željela bih
vam pažnju skrenuti na njezino prezime koje otrkiva jednu tajnu, i biti će Vam
korisno ukoliko u vrtnom centru naiđete na još neku biljku sa tim prezimenom,
jer će Vam odati par aseva koje skriva u rukavu. Riječ odorata
vam znači miris, ovu riječ ste zasigurno čuli u engleskom jeziku ''odor'' što
znači miris, aromu......a to znači da je današnja svibanjska kraljica veoma
mirisna biljka....kao i sve one koje nose isto prezime ;). A sad na redu je da
Vam predstavim ovu biljku, naziv ove biljke je veoma brojan, no ja ću
upotrijebiti jedan meni poseban a to je Lazarkinja
(divlji broć, lazarkinja mirišljava,
lazina trava, mirisna broćanica, mirisni broć, prvenec, prvijenac, rožna
perlica i sl.) Ova biljka je iz porodice Rubiaceae (broćike) te je udomaćena u Europi, sjv. Africi i
zapadnoj Aziji. Njezino stanište su rubovi šuma ili same šume.
Lazarkinja je višegodišnja zeljasta biljka s puzavim
crvenosmeđim korijenom i stabljikom visine do 40 cm. Listovi su sjajno zeleni,
a na vrhu završavaju mekanom bodljicom. Tijekom svibnja i lipnja na vrhu
stabljike razvijaju se sitni, mirisni cvjetovi s četiri latice bijele boje,
skupljeni u cvatove. Ne znam jesam Vam ikad pojasnila što to znači cvat....ako
jesam onda ponovite stečeno znanje, a ako nisam onda poslušajte ;). Cvatovi
su vam laički rečeno hrpa malih cvjetova koji se nalaze na istoj cvjetnoj
stapci.... Plodovi su oraščići, gusto pokriveni dlakama koji
glume Kapetana Kuku, dlake da ne bude zabune...jer su kukasto savijene. :D
Znate na koga liči taj njegov plod, na čičak, mislim da Vam je to lakše
predočiti.
Što je toliko posebno u toj Lazarkinji? Njen miris i ljekovita svojstva! Na početku
sam vam rekla da je mirisna, ali nisam vam otkrila kako miriše, naime njezin
miris je poput čarobnjaka, ako sad mislite da sam prolupala, onda mi nakon
pročitanog recite da nisam bila u pravu, naime ova biljka miriše poput nekog
drugog, i možda vam ova biljka pokušava reći kako je sve moguće ako zbilja
vjerujete u čuda. Ova biljka vam miriše na svježe pokošenu travu, dakle nije
trava, ali miriše poput nje. Svoj
specifičan miris duguje kumarinu koji
nije sadržan samo u cvjetovima nego i u čitavoj biljci. Miris biljke naročito
se razvija kada se biljka osuši.
Prilikom sabiranja treba voditi računa da
biljku treba rezati, a ne čupati, jer se
čupanjem pomiješa korijen biljke i zemlja, što svakako umanjuje izgled i
pogoršava kvalitetu sabrane biljke, a osim toga se i prorjeđuju prirodna
staništa.
Zašto ova biljka nosi baš naziv Lazarkinja? Upravo
zato jer je toliko ljekovita,a i pretočena u vino diže ljude iz mrtvih. Lazarkinja se ne nalazi na popisu ljekovitog
bilja koje je u službenoj upotrebi, a ipak joj se pripisuju takve ljekovitosti
da se već dugo ubraja među obljubljene ljekovite biljke u pučkoj medicini.
Kumarin, koji je sadržan u biljci, bistri mokraću i vrši antiseptično
djelovanje. Čaj od lazarkinje pospješuje mokrenje, umiruje bolove u trbuhu,
regulira nepravilan rad srca, uklanja nesanicu, djeluje bez sumnje na čišćenje
krvi i uzrokuje lagano izlučivanje znoja. Čaj od lazarkinje odličan je napitak kod zastoja
normalnog rada jetre i kod žutice, a preporučuje se i kod sklonosti stvaranju
pijeska i mokraćnih kamenaca.
Konačno, dokazano je
da čaj od lazarkinje djeluje kao sredstvo za umirenje bolova kod migrene i
neuralgije, a vrlo umirujuće djeluje i kod nemira i histerije.
Treba međutim, kao
i kod svih lijekova bilo onih prirodnih ili sintetičkih, voditi računa o
preporučenoj količini, jer kumarin koji je vrlo ljekovit u velikim količinama može
uzrokovati mučninu, glavobolje, povraćanja, pospanosti i
smetenosti, a može se oštetiti jetra i djelovati na sedimentaciju krvi.
Zbog ugodnog,
slatkastog mirisa na svježe pokošeno sijeno, već se u Srednjem vijeku uzgajala u vrtovima i koristila za punjenje slamarica i mirisanje platna. Danas
se koristi u proizvodnji parfema i kao lavanda za obranu od moljaca. Upotrebljava se i za dodavanje arome duhanu, likerima, vinima i
sirevima.
No, ono što se
najviše veže uz ovu biljku je priprema majskog vina. Recept za ovo vino potječe još iz 854. godine
kada je benediktinac Wandalbertus opisao ljekovita svojstva lazarkinje i od nje
pripremio "majski napitak". Današnji
recept za ovaj majski napitak se malo nadogradio te je uz lazarkinju dodana i
jagoda, a promijenjen joj je i naziv u svibanjsku bolu. Svibanjska bola (Maibowle) je tradicionalni
njemački osvježavajući napitak kojim se u vrijeme cvatnje Lazarkinje slavi
dolazak proljeća i izražava nada u dobru, plodnu godinu. Postoje brojne
varijante tog napitka koji se priprema i u drugim zemljama, a za osnovni recept
potreban je stručak Lazarkinje u cvatu, boca bijelog vina, boca pjenušca, malo
šećera po želji (3-5 žlica) i nekoliko jagoda.
Ako niste neki
ljubitelj alkohola ovu verziju možete probati i u bezalkoholnoj verziji. Za
bezalkoholnu varijantu napitka, umjesto vina, za namakanje lazarkinje koristiti
vodu, dodati neprskani limun izrezan na kriške, 1-2 žlice meda i malo narezanih
jagoda. Poslužiti s kockicama leda.
Postoje brojni
recepti za izradu čaja, likera, ledenog čaja, vina i ostalih napitaka i možete
ih vrlo lako pronaći na internetu, a vjerujte mi vrlo lako se radi....evo da se uvjeriti zalijepiti ću vam jedan recept za izradu desertnog vina...
Šaku sitno
isjeckanih svježih listova Lazarkinje prelite s litrom bijelog vina i ostaviti
da odstoji sat vremena. Procjediti, dodati žlicu smeđeg šećera ili meda.
Služiti rashlađeno....jednostavno, rashladno i zdravo....vrijedi pokušati :).
U mjesecu maju ili
na našem u svibnju rastu biljke koje nam neće nikada dozvoliti da ostanemo
gladni, žedni ili bolesni, priroda se uvijek pobrine za svoju dječicu. A upravo
su u ovom razdoblju svoje mjesto našli i brojni blagdani uobličeni u narodne
običaje sela i grada, osiguravajući svima koji vjeruju - ljubav, duhovno
zdravlje, pomirenje i nadu.
I dok razmišljam o
pripremi ovog majskog ili svibanjskog vina, žudeči da uz užitak slatkastog aromatičnog napitka iznad
svega budemo zdravi, ne mogu se ne
zapitati, gdje se i kada prekinula nekada jaka duhovna veza ljudi i prirode.
Za kraj ću s vama
podjeliti još jednu zanimljivu činjenicu, naime u Njemačkoj se Lazarkinja
naziva Waldemeister, što u prijevodu znači gospodar šume. Upravo nas ovaj
njezin naziv tjera na razmišljanje i pokazuje kako i na izgled sasvim
''obična'' biljka krije tolike tajanstvene priče i čarobne napitke što dovodi do zaključka da ponekad ono što nam izgleda malo i nedoraslo u sebi čuva
najčudesnije stvari.
