petak, 25. studenoga 2016.

Ja sam početak i kraj...tama i sjaj


Ususret najljepšem, najtoplijem i najčarobnijem blagdanu željela bih Vas upoznati sa jednom božićnom kraljicom koja dostojanstveno i graciozno najavljuje dolazak ovog zimskog božićnog vremena.


Odmah da Vas upozorim malo je umišljena, pa je izričito zahtjevala da ovaj post ne pišem ja, jer kako ona veli '' Ja sam previše tajanstvena i znam tajne koje ama baš nitko ne zna, stoga ako ti ispričaš priču o meni, ona neće sačinjavati male slatke tajne koje samo ja znam''....i tako pero prepuštam njoj, i jedva čekam da vidim što li će napisati o sebi. Iskreno, i ja sam malo napeta i željno iščekujem otkriti božićne tajne koje ona zna. Pa dragi moji patuljci, vilenjaci, sobovi, snjegović i svi ostali sjednite u ove biljne saonice i zaputimo se na veličanstveno i bajkovito putovanje! ;)


Ne očekujem da mi se klanjate niti kada uđete u prostoriju koju ja ukrašavam nagnete svoju glavu i duboko mi se naklonite, ne ne nisam toliko umišljena  kako je autorica ovog posta gore napisala. Način na koji ja ''očekujem'' da se prema meni odnosite je pomalo priprost i jednostavan....a to je sa srećom, ispunjenim srcem i velikom dozom ljubavi jedni prema drugima. No dobro, nisam zamjerila autorici što me nazvala umišljenom, iskreno i ja sam bila malo bezobrazna jer sam njeno pero preuzela u svoje ruke....valjda neće imati traume za cijeli život. :D

No dosta o uvodu, i ovako smo pretjerali sa količinom riječi koje smo napisale. Vrijeme je i uz dužno poštovanje red da se i predstavim. Moje cijenjeno ime je Božikovina (Ilex aquifolium L.), i molim Vas nemojte se odmah sjetiti moje negativne strane i pobjeći od mene kao vrag od tamjana, obećavam vam da ću se potruditi da me do kraja posta počnete pamtiti po nekoj drugoj, ljepšoj osobini, a ne prema onoj da sam otrovna.  
Ilex Aquifolium dolazi od latinskih riječi Aquila = orao (bodlje na listu podsjećaju na kljun grabljivice) i folium = list. No, prvo s Vama želim podjeliti svoje umjetničko ime, i vjerujte mi odabrala sam si super pseudonim, a on glasi ''Božje drvo'' i zbilja sam božanstvena (ovo nije doza narcisoidnosti, nego sam svjesna svoje vrijednosti) ;) Imam ja još naziva kao što su česvina i zelenika, ali Božje drvo mi je nekako više priraslo srcu! Vjerujte mi ja sam biljka koja predstavlja početak i kraj, tamu i sjaj. No ne bi bilo u redu da Vam odmah odam svoje brižno čuvane tajne. Morati će te biti strpljivi i polako ih otkrivati. 

Jao, pa primite moje duboke isprike što pišem kao navijena a da pritom nisam pridodala važnost mojem izgledu. Majka mi je uvijek govorila da sam previše uvjerena time da ama baš svi znaju tko sam ja, i istina nekad mi zbilja otpadne bobica kad vidim da netko ne zna tko sam ja.....ali ne zamjeravam vam dragi moji prijatelji, smijem Vas tako zvati?  Nije Vaša krivica što Vas nisu upooznali sa mnom, jer ja sam samo ''obična'' biljka, ali evo danas imate priliku da se upoznate sa mnom i truditi ću se da osvijetlim obraz svim svojim bakama i djedovima i ostalim rođacima u svojem obiteljskom stablu.

Pa da krenemo....primjetila sam da ljudi prije svega prvo primjećuju izgled kod drugih ljudi, a nerijetko sam vidjela i da ga skroz skenira kao što nas odmjeravaju jeleni i srne u potrazi za kojim zimskim zalogajem. Pretpostavljam da je to vaše ''pregledavanje hrane'' način da nekog upoznate. I čula sam za neki izraz ''od glave do pete''...ne znam što to kod vas znači ali najčešće povlači za sobom da vaše oči krenu gore dolje....truditi ću i ja sebe opisati od ''glave do pete''.

Ja sam vam...kako vi  kažete kad ste široki??...a da da ja sam vam bucmasta, ali kod nas se to u botanici naziva grmom, i moja predivna odjeća pod nazivom lišće je u svako doba godine zelena. Ja sam Vam jedna od rijetkih zimzelenih listača, a da ne pripadam porodici borova i ostalih četinjača ;).  

Listovi su mi kožasti, valoviti i na rubu bodljikavi. Gornja strana lista je tamnozelena i sjajna dok je naličje svjetlije. Valovitost i bodljikavost listova vremenom se mijenja pa može i posve nestati....ovisi o trenutačnim modnim dostignućima :D. Kažu neki botaničari da sam izrazito lijena, i da veoma sporo rastem ali zato i veoma dugo živim, ponekad čak i 300 godina. Cvjetovi su mi maleni, blijedožute ili ružičaste boje, a ono po čemu sam najpoznatija su upravo moje bobice.




Plod je crvena koštunica poput bobe. Bobice su mi najčešće crvene boje, no imam ja još paletu koju furam kad mi ova dosadi. To su narančasta, žuta ili crna boje. Iako sam poput malog ježića i bodem Vas, izrazito me voli dekorateri koji me posvuda stavljaju i naglašavaju da sa mnom uljepšavaju prostorije. Kako onda ne biti makar trunkicu umišljen ;). Osim što me koristite u dekorativne svrhe koristite me i kao zaštita od zvuka. Zbog svojih kožastih likova zaglušujem zvukove pa me često sadite kao živu ogradu.

Moram napomenuti da sam otrovna, iako vjerujem da to već znate, zreli plodovi su mi jako otrovni, izazivaju mučninu, povraćanje i proljev, a u težim slučajevima i smrt, no unatoč tome tinkture, čajevi i ostali proizvodi od mene su izrazito ljekoviti i blagotvorni. Evo uzeti ću za primjer Tinktura od listova božikovine uz čaj se najčešće koristi u pučkoj medicini, i to za liječenje artritisa, reumatskih oboljenja, kroničnog bronhitisa, tegoba sa želucem, mokrenjem. U nekim krajevima rabi se prženi ili suhi list božikovine kao surogat za kavu, a suhi plod kao purgativ, u dozama koje ne izazivaju povraćanje. Sok iz listova dobiva se mljevenjem svježe ubranih listova, a iscijeđeni sok rabi se za liječenje bolesti jetre. Korijen se koristi za pojačano izlučivanje mokraće i za izazivanje znojenja u liječenju grozničavih stanja i povišene tjelesne temperature. Tu su još brojne boljke koje ja liječim kao što je reuma, giht, artritis, groznica, malarija i još neke nazive bolesti koje nisam uspjela zapamtiti Od plodova božikovine dobiva se ljepilo uz pomoć kojeg se love ptice.

Kako sam na početku rekla ja sam tama i sjaj, ljekovita i otrovna uvijek sam spoj ta dva pojma. Ne znam znate li, ali ja sam Vam Zakonom zaštićena i zabranjeno je branje mojih plodova kao i mene same. Stoga ukoliko želite dobiti od mene tinkturu ili nešto drugo predlažem Vam da to ne radite tako što ćete šetnjom šumom ubrati moje listove, nego ih nabavite na legalan način ili me jednostavno posadite! ;)

Postoje i brojne legende koje me prate, iskreno ja zbilja vjerujem da su istinite. Tako kažu da su stari Rimljani za vrijeme zimskih blagdana darivali božikovinu prijateljima kao zaštitu od uroka, grmljavine i čarolija. Druidi su, naime, vjerovali kako je božikovina biljka boga Sunca u kojoj se prizemljuju dobri duhovi, a njezinim unošenjem u kuću ona će se zaštititi od mračnih sila. Na početku priče sam spomenila svoj psuedonim ''Božje drvo'' a zašto sam ja baš Božje drvo??...zbog svoje simbolike, naime cvijet božikovine simbol je Isusova rođenja, crveni plod Isusove krvi, a list Isusove krune.....početak i kraj......

I za kraj i u susret nadolazećem Božiću, koji se od sveg korijena veselim postoji tradicija da se za vrijeme došašća uz božićna stabla, koristi raznovrsno bilje za tradicionalne ukrase i kao zaštitnik doma i obitelji. Vjerovalo se da božikovina štiti od lutajućih mrtvih duša koje traže ulaz u topli dom. Iz toga je proizašlo da se moja malenkost stavlja u obliku vijenca na ulazna vrata jer zle sile mrze i izbjegavaju božikovinu.

U narodu, a i među nama biljkama  je ostalo mišljenje da bilje koje daje zimi plod ima jaku moć u zaštiti čovjeka jer i ono samo prkosi prirodi. U vrijeme zime kad sve miruje, ono se rađa.....

Eto ako i dalje mislite da sam samo otrovna i da me treba izbjegavati, sjetite se ovih malih tajni koje sam Vam odala, i ne zaboravite u ovom predbožićnom vremenu da oni koji izvana izgledaju odbojno, da ponekad nose toliku ljubav u srcu koje bi otopilo i najveće ledeno kraljevstvo. Zato budite svjetlost svijeta, i raširite ljubav baš kao što miris božićnih kolačića ispuni kuću!